Foto: Davor Javorović/Pixsell
SKLONIŠTA za žene i djecu koja su žrtve obiteljskog nasilja jedva preživljavaju. Zajedno ih sufinanciraju Ministarstvo, gradovi i županije, no sredstva koja primaju su nedovoljna za normalan rad skloništa. To se trebalo promijeniti ratifikacijom Istanbulske za čije je provođenje vlada namijenila milijun i pol za ovu i isto toliko za 2019. godinu. Međutim, kako doznajemo od voditeljica skloništa, Istanbulska im neće donijeti ništa više, već će nastaviti dobivati sredstva kao i dosad.
Vlada je pretprošlog tjedna objavila kako će se financirati rad skloništa za žene i djecu koje su žrtve nasilja pa tako stoji da su sredstva planirana za 17 udruga koje se financiraju na dva načina: kroz sustav glavarina (3.200 kuna po korisnici mjesečno) i putem natječaja pruža se financijska potpora autonomnim ženskim skloništima za žrtve nasilja u obitelji, koje vode organizacije civilnog društva.
Što se tiče glavarina, one su i prije iznosile 3200 kuna, a takva je cijena već punih 10 godina, iako je poznato da su ostale cijene, kao što je hrana, higijenske potrepštine - samo rasle.
Donosimo priče iz 7 skloništa, odnosno sigurnih kuća koje zbrinjavaju žene i djecu koja su žrtve nasilja.
Caritasov dom u Rijeci
Caritasov dom za žene i djecu Sv. Ana iz Rijeke posljednjih 25 godina zbrinjava žene i djecu koja su žrtve obiteljskog nasilja. Smješta ih u pravilu do 6 mjeseci, a izuzetno do godine dana. Uz osiguravanje usluga stanovanja, prehrane, brige o zdravlju, radi se na njihovom osamostaljivanju, djeluje se dakle psihoterapijski i resocijalizacijski.
U vlasništvu je Caritasa Riječke nadbiskupije, a smještajni kapacitet Doma je 37 osoba - 26 kreveta za odrasle te 11 dječjih kreveta (11 opremljenih soba sa 6 kupaonica).
"Prvo smo otvoreni kao dom za prognanike i izbjeglice u ratu, prvenstveno silovane i mučene žene, a financirao nas je Caritas iz Koruške. Riječki nadbiskup dao nam je ovu kuću u najam na 15 godina, a tada nas je u potpunosti financirao Caritas iz Klagenfurta. Kasnije nam je Riječka nadbiskupija predala tu kuću za stalno korištenje. 2001. smo prestali rad s prognanicima i tad smo postali prva ustanova socijalne skrbi za žrtve obiteljskog nasilja", započela je priču za Index ravnateljica Doma časna Suzana Samardžić.
Zlostavljane žene dobivaju džeparac od 100 kuna mjesečno
Danas se financiraju od nekoliko izvora.
"Prema rješenju kojeg imamo s Ministarstvom za demografiju i obitelj, država nas financira po glavarini, a cijena po korisnici je ostala ista posljednjih 10 godina i iznosi 3200 kuna. No kad imamo hladan pogon i kad Dom nije u potpunosti pun, nemate od čega živjeti. 3200 kuna dobivamo po ženi, a za te novce plaćamo hranu, higijenske potrepštine, djeci pelene, pa lijekove, kad je sezona gripe dosta djece se razboli pa za svakog kupujemo lijekove, sirupe, isplaćujemo plaće. Kod nas rade socijalna radnica, psihologinja, pedagog, domaćica Doma i računovođa.
Ja sam Caritasu Riječke nadbiskupije rekla da trebamo pojačati kadar pa nam oni pokrivaju troškove za režije te plaćaju informatičara, domaćicu i pravnika na 3 sata.
Žene po rješenju Centra za socijalnu skrb dobivaju 100 kuna mjesečno džeparac, a mi im ovdje osiguravamo hranu i sve ostalo za njih i djecu. Grad Rijeka osigurava djeci besplatan vrtić i marendu, te prijevoz, a za školovanje žena nam daju 20.000 kuna godišnje", rekla je za Index Suzana Samardžić, ravnateljica riječkog Caritasovog doma za žene i djecu žrtve nasilja.
Dodala je kako im Županija plaća jednog stručnog djelatnika 95.000 kuna godišnje, a ostalo dobivaju od donatora.
Hranu kupuju na akcijama
"Hranu kupujemo i na raznim akcijama kako bismo uštedjeli. Zapravo jedva preživljavamo s ovim sredstvima, a prema planu vlade mi od Istanbulske nećemo dobivati više novaca već sve ostaje isto kao i dosad. Država nam 10 godina plaća istu cijenu glavarine, a cijene svega su poskupjele, od hrane do režija i higijenskih potrepština.
Realno gledajući ovo je težak posao, radim ovdje 25 godina i nasilje kojem su izložene naše korisnice i djece je prestrašno, doslovno da vam se sledi krv u žilama, pogotovo kad vidite čemu su izložena i djeca.
Puno ulažemo u individualni rad s majkama i djecom. Uvijek upisujemo djecu u školu koja ima cijeli tim, tako im možemo pomoći. Ako je obitelj duže kod nas onda se ne vraća zlostavljaču, ako je ovdje samo kratko, to je samo vatrogasna mjera i žene se opet vraćaju zlostavljaču. Jednu je muž i ubio, a imali smo i slučajeve gdje su nam došle žene nakon boravka u bolnici gdje su bile skroz polomljene.
Nažalost nasilja ima puno i da bismo normalno mogli funkcionirati nama bi cijena glavarine trebala iznositi od 4500 do 5000 kuna", rekla nam je ravnateljica riječkog Caritasovog doma za žene i djecu žrtve nasilja.
Osječko sklonište
Po sustavu glavarina financira se i Sklonište za žrtve obiteljskog nasilja u Osijeku osnovano 2000. godine na inicijativu i uz potporu Osječko-baranjske županije koja, kako kažu u Skloništu, od prvog dana osigurava financijske i druge uvjete za ovaj projekt.
2006. su potpisali ugovor s tadašnjim Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, koje sufinancira troškove Skloništa po sistemu tzv. glavarina (prvo 2.600 kuna, a od 2008. godine 3.200 kuna).
Ni u osječkom skloništu, baš kao ni u riječkom Caritasovom domu, nisu zadovoljni sustavom financiranja po principu glavarina, navodeći kako je neadekvatan s obzirom na to da ne osigurava stabilnost funkcioniranja Skloništa.
Dobiju 3200 kuna mjesečno po korisnici, a kažu da im treba barem 5000
"Primjerice, ukoliko u Skloništu imamo pet korisnika, prihodi od glavarine nisu dovoljni za sve troškove rada Skloništa, a bez kontinuirane financijske i druge potpore Osječko-baranjske županije program zašite žrtava nasilja u obitelji ne bi bio održiv, tj. bio bi prekinut.
Postojeća državna administracija s razumijevanjem prati projekt i od iste očekujemo da učini ključne korake kako bi financijski i organizacijski stabilizirala ovaj doista važan sustav, to znači da zapravo očekujemo ekonomsku cijenu, tzv. glavarine u iznosu 5.000 kuna po korisniku mjesečno i što je još važnije financiranje ugovorenog i odobrenog kapaciteta (ne po broju smještenih korisnika). Time bi se uistinu osigurao nesmetan i kontinuiran rad sigurnih kuća u svim segmentima (troškovi stručnog tima, hrana, higijena, energija, pravna pomoć, psihosocijalna potpora i ostali troškovi održavanja prostora i programa).
Kako bismo približili stvarnu dimenziju cijelog ovog programa, ističemo da to zapravo godišnje znači u prosjeku između 5000-6000 dana boravka korisnika.
Ističemo primarno značenje sigurnih kuća u mreži sustava socijalne skrbi s obzirom na to da su one najvažnija i najopterećenija karika u sustavu zaštite žrtava nasilja, a u financijskom smislu u najnepovoljnijem položaju te ovise o pomoći i donacijama izvana.
Pozdravljamo ratifikaciju Istanbulske konvencije jer očekujemo promjenu u dosadašnjem sustavu financiranja kako bi se osigurala stabilnost i kontinuitet sigurnih kuća u svakom smislu", kažu nam u osječkom skloništu.
Caritasovo sklonište u Zagrebu
Caritas Zagrebačke nadbiskupije sklopio je ugovor o međusobnim odnosima 2007. godine s tadašnjim Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi i od tad pružaju uslugu privremenog smještaja djeci i ženama koje su žrtve obiteljskog nasilja.
"Temeljem navedenog Ugovora Caritas osigurava: privremeni boravak, prehranu, održavanje osobne higijene, brigu o zdravlju i pružanje psihosocijalne potpore. Osim navedenog za korisnike Sigurne kuće Caritas organizira edukativne i kreativne radionice, radno-okupacijske aktivnosti, te aktivnosti sportskog, kulturnog i duhovnog sadržaja, izlete, ljetovanja, zimovanja te mogućnost dodatnog obrazovanja.
S korisnicima radi stručni tim sastavljen od socijalne radnice, psihologice i obiteljske savjetnice, koji svakodnevno surađuju s nadležnim centrima za socijalnu skrb, policijskim službama, zdravstvenim službama, zavodom za zapošljavanje, ustanovama za obrazovanje djece i odraslih te ostalim srodnim institucijama. Rad s korisnicama provodi se u skladu s propisima RH i stručnim standardima", kažu u Caritasu Zagrebačke nadbiskupije.
Kroz proteklih 10 godina rada kroz Sigurnu kuću prošle su, kažu, 404 žrtve obiteljskog nasilja. Nakon napuštanja Caritasove Sigurne kuće većina korisnica nastavlja samostalan život (31,68 %) ili se vraća u primarnu obitelj – roditeljsku kuću (18,63 %), njih 22,36 pronađe neko treće rješenje, dok ih se 27,33 % vraća suprugu/partneru.
"Brinemo o korisnicama i nakon izlaska iz Sigurne kuće"
"Prije napuštanja Sigurne kuće za svaku se korisnicu radi procjena potreba i mogućnosti nastavka pružanja pomoći od strane Caritasa. Sukladno tomu, iako to nije obvezan, Caritas pomaže korisnice i nakon napuštanja Sigurne kuće i to kroz savjetodavnu pomoć, novčanu i materijalnu pomoć, pomoć u opremanju i uređenju stana/ kuće, pomoć u opremanju školske djece i traženju stipendija za njihovo školovanje.
Sredstvima koja Caritas prima temeljem navedenog Ugovora od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku kroz takozvani sustav glavarina (3.200 kuna po korisniku mjesečno) financira se stručni rad s korisnicima, hrana i higijena, režijski troškovi i plaće stručnog tima.
Kao što smo prethodno naveli, Ugovor s resornim Ministarstvom potpisan je prije deset godina te se stoga nikako ne može govoriti da su to sredstva koja je Caritas dobio ili dobiva zahvaljujući nedavno ratificiranoj konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, takozvanoj Istanbulskoj konvenciji", kažu u Caritasu.
Autonomna ženska kuća u Zagrebu
Autonomna ženska kuća u Zagrebu već punih 28 godina zbrinjava žene i djecu koja su žrtve obiteljskog nasilja, a jedva preživljavaju. Ovo sklonište nije u sustavu glavarina, što znači da ne dobivaju novac po korisnici. Indexu je to rekla voditeljica AKŽK Zagreb Neva Tolle.
"Mi smo se usprotivili glavarinama jer tek tad ne bismo mogli opstati. Ionako se jedva pokrivamo, da nema privatnih donatora i novaca od projekata na koje se prijavljujemo, Autonomna ženska kuća mogla bi raditi svega 6 mjeseci godišnje.
Godišnji budžet koji bismo trebali imati za opstanak ovog skloništa je 1,9 milijuna kuna, a od toga nam 18 posto daje Ministarstvo demografije i obitelji, 30 posto Grad Zagreb i 9 posto sredstava nam stiže od Županije.
Grad je jedini koji nam tradicionalno daje isti iznos, dok Ministarstvo i Županija konstantno smanjuju. Kao što sam rekla, mi bismo na godišnjoj razini trebali imati ukupno 1,9 milijuna kuna za normalno funkcioniranje skloništa i savjetovališta za žene.
Budući da nam sredstva nisu dostatna onda se prijavljujemo na sve moguće natječaje koje imamo, a financiramo se i od donacija. Primjera radi, upravo smo s klubom žena International Inner Wheel club Gradec Zagreb dogovorili da će sva sredstva od prodanih ulaznica s pretpremijere novog mjuzikla Alphonsine u Komediji ići za AKŽK Zagreb", rekla je za Index Neva Tolle.
"Niti jedno sklonište u Hrvatskoj neće dobiti više novca nego što ga sad dobiva"
Novac koji dobivaju od države, Grada i Županije ide im za troškove režija, prehrane, higijene, odvjetničkog zastupanja štićenica, igraonice u kojoj im treba sve od flomića do škarica jer s djecom proaktivno rade te stručne djelatnike, psihologe", rekla je za Index Neva Tolle.
Smatra kako novcem koji je vlada predvidjela za provođenje Istanbulske niti jedno sklonište u Hrvatskoj neće dobiti više novca nego što ga sad dobivaju.
"S ratifikacijom Istanbulske nećemo imati bolju financijsku situaciju jer se neće izdvajati više novca, svi ćemo ostati na istom. Nijedno od postojećih skloništa neće dobiti više, a država, gradovi i županije će otvarati nove kapacitete za koja će davati sredstva, što je neprimjereno jer je logično da prvo postojeća skloništa opstanu, pa tek onda da se otvaraju novi kapaciteti", rekla nam je Neva Tolle.
Karlovačko sklonište
Sklonište koje je osnovala i vodi Ženska grupa Karlovac "KORAK" do sada je financirano prijavama na raspisane Natječaje za prijavu projekata i programa koje provode organizacije civilnog društva.
Od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku za trogodišnje razdoblje 2016. - 2018. godina, prijavom na natječaj za savjetovališta i skloništa za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji, odobrena su im sredstva u iznosu od 380.000 kuna godišnje. Sredstva se troše i pravdaju sukladno odobrenom namjenskom proračunu i to za financiranje režija, hrane i higijene, te stručne radne snage i usluga (psihološka pomoć, pravna i odvjetnička pomoć i dr.).
"Načelno, smatramo da je za naše korisnike/ce Istanbulska konvencija značajan pravni instrument koji im jamči veću pravnu sigurnost, jer obvezuje na provedbu i usvajanje sveobuhvatnih i koordiniranih politika na državnom području cijele države koje obuhvaćaju sve mjere značajne za sprečavanje i borbu protiv svih oblika nasilja obuhvaćenih područjem primjene Konvencije. Uz to osiguravaju potpuni odgovor na nasilje nad ženama i to kroz suradnju svih nadležnih tijela, institucija i organizacija, dakle i organizacija civilnog društva, pri tome stavljajući prava žrtve u središte.
Međutim, s obzirom na to da u ovome trenutku nemamo saznanja da je novac iz sredstava za provedbu Istanbulske konvencije namijenjen našoj organizaciji, ne možemo odgovoriti na pitanje što će to značiti za naše korisnike/ce. Ono što nam je u ovom trenutku poznato je da će kao i prijašnjih godina biti raspisan Natječaj za financiranje trogodišnjih programa rada savjetovališta i skloništa za žene i djecu žrtve nasilja u obitelji, na koji se planiramo javiti", rekla je za Index predsjednica karlovačkog skloništa Mirjana Duduković.
Sklonište u Slavonskom Brodu
Sklonište u Slavonskom Brodu otvoreno je 2009. godine i od tada ga financira Ministarstvo, Grad i Brodsko-posavska županija, međutim baš kao i ostalima, ni njima to nisu dostatna sredstva za normalan rad. Novac od Ministarstva dobivaju putem trogodišnjeg programa, pa tako godišnje od države dobivaju 339.000 kuna i tako svake od te tri godine. Grad ih, kažu, sustavno financira, pa su tako od Grada dobili 770 tisuća kuna za adaptaciju i 186 tisuća godišnje za rad skloništa i to im Grad daje bez natječaja, a Županija ih, kažu, najmanje financira.
Najveći problem im je taj što im to nisu dostatna sredstva. I Grad i Županija bi, kažu nam, trebali povećati sredstva.
"Županija raspiše natječaj tek u veljači pa od njih prva sredstva dobijemo tek u travnju ili svibnju. Predložit ću da uđemo u sustavno financiranje od Ministarstva. Sav novac koji dobijemo odlazi nam za troškove režija, hrane, higijenskih potrepština, održavanje skloništa te za plaće zaposlenima.
Sredstva ne dobivamo po glavarini i nisam za taj način financiranja jer onda ne možete financirati zaposlene. A ako ide preko glavarina, onda Centar za socijalnu skrb mora izdati uputnicu za sklonište. Godišnje imamo preko 60 djece u skloništu, dolaze nam žene i djeca iz cijele Hrvatske, a iako nas svi financiraju, to je kako sam već navela nedovoljno jer nam ta sredstva nisu dostatna", rekla je u razgovoru za Index predsjednica skloništa u Slavonskom Brodu Gordana Matanović.
"7 skloništa u Hrvatskoj od države godišnje zajedno dobije 2,1 milijun kuna"
"Po ovome što sam pročitala u medijima po Istanbulskoj nećemo dobivati više. Za iduću godinu je previđeno čak 2 milijuna kuna manje. Čekamo natječaj krajem godine, skloništima daju bodove po kapacitetima, mi smo dobili po godini 339 tisuća od Ministarstva, neki 220 tisuća, sve ovisi. Uglavnom nas 7 skloništa u Hrvatskoj od države godišnje ukupno dobije 2,1 milijun kuna.
Nadam se da će Grad i Županija povećati sredstva, a negdje gradovi uopće ne daju sredstva za rad skloništa. Kad smo potpisali prvi ugovor s Ministarstvom 2009. godine tad je stajalo da će po 30 posto iznosa davati Ministarstvo, te isto toliko Grad i Županija, ali to na kraju nije tako nego puno manje. Zato se snalazimo na sve načine, pišemo razne projekte kako bismo dobili novac.
Imamo 2 cure koje su nam zaposlene samo na 4 sata jer ih ne možemo platiti za više sati rada. Imamo puno izdataka, godišnje nam se javi 300 do 350 zlostavljanih žena, trebamo sve to održati i financirati. Nadam se da ćemo putem Istanbulske dobiti više sredstva, iako se po ovom dosad što su objavili iz Ministarstva uopće ne može vidjeti koliko ćemo novca dobivati", dodaje Matanović.
Sigurna kuća u Vukovaru
Udruga B.a.B.e. vodi Sigurnu kuću Vukovarsko-srijemske županije u Vukovaru i oni su s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi (današnje Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku RH) sklopili Ugovor o međusobnim odnosima 11. veljače 2009. godine prema kojem se Ministarstvo obvezuje plaćati troškove za 10 korisnica privremenog smještaja u iznosu od 3.200 kuna, a za veći broj korisnika/ca potrebno je zatražiti suglasnost od Ministarstva.
Do sada je financijska potpora iznosila između 250.000 kuna do 560.000 kuna godišnje (proporcionalno broju korisnika/ca). Sredstva su utrošena za: materijalne troškove (namirnice, materijal za čišćenje i osobnu higijenu, medicinska njega, sitni inventar, materijal za tekuće održavanje i sl.); troškove usluga (pošta, telefon, usluge održavanja, komunalne usluge, usluge savjetovanja, administrativne pristojbe); troškove za zaposlene.
"U ovom trenutku nije nam poznato kada točno i kako će se implementirati Istanbulska konvencija. Shodno tome, ne raspolažemo informacijama na koji način će se raspodijeliti sredstva namijenjena za implementaciju Konvencije", rekla je za Index Svjetlana Knežević iz udruge B.a.B.e.