OVO JE pravo vrijeme da premijerka Jadranka Kosor uputi napaćenom narodu poruku u stilu Johna F. Kennedyja: "Svatko od nas mora reći što je spreman dati za Hrvatsku".
Nema nikakve sumnje. Nakon višegodišnje pljačke i krađe, harača i zaduživanja, nezaposlenosti i pada standarda, napuhanog proračuna i proračunskih parazita, malih plaća i malih penzija, bahatih političara i kriminalne vlasti, lažnih branitelja, lažnih invalida i nadasve lažnih obećanja, sada je idealan trenutak da se građanima uputi apel kako se moraju odricati u ime Hrvatske.
Braća Drobac su za Hrvatsku dala stan i život
Kosor je i prava osoba da postavi takvo pitanje. U prvom redu, zato što je vlastitim primjerom - uz pomoć braće Drobac koja su za Hrvatsku dala i stan i život - posvjedočila koliko se odricala za Hrvatsku. A potom i zbog činjenice da je od svih političara upravo Kosor najviše gradila svoju političku karijeru na obećanjima kako će se Hrvatska brinuti za sve: za branitelje (lažne više nego prave), za invalide (lažne više nego prave), za žene i majke (pogotovo one kojima treba umjetna oplodnja), za svakog radnog čovjeka (a naročito za krvožednog tajkuna).
John F. Kennedy poručio je u svom inauguracijskom govoru američkim građanima da "ne pitaju što Amerika može učiniti za njih, već što oni mogu učiniti za Ameriku". Jadranka Kosor poručuje hrvatskim građanima da razmisle što je "svatko od njih spreman dati za Hrvatsku", i to nakon što je njezina stranka godinama uzimala od Hrvatske sve ono što je valjalo.
Johna F. Kennedyja su od milja zvali Jack. Jadranku Kosor zovu Jaca. I tu sličnosti prestaju. Ako ih je ikad bilo. Ako je Kosor ikada pomislila da će postati Kennedy.
Što za Hrvatsku daju oni koji u njoj ne žive - osim HDZ-a na vlasti?
U trenutku kad hrvatski građani zbog HDZ-ove politike završavaju na burzi, kad ne dobivaju plaću i kad im stanovi završavaju na dražbi jer ne mogu vraćati kredite, u najmanju ruku je nepristojno pitati ih što oni "mogu dati za Hrvatsku".
Kad se visoki dužnosnici HDZ-a vucaraju po sudovima (manje) i po medijima (više) zbog povezanosti s višemilijunskim krađama i pronevjerama, kad se piše o namještanju poslova i zapošljavanju rođaka i prijatelja, kad u gubitaškom HŽ-u sjedi 700 menadžera, a HAC dvaput plaća farbanje tunela, licemjerno je građane koji sve to financiraju upitati "što oni mogu dati za Hrvatsku".
Naposljetku, kad o vlasti odlučuju državljani susjedne države, odnosno oni koji u Hrvatsku dolaze samo kako bi na dan izbora obavili dvostruko pravo glasa, neumjesno je pitati hrvatske građane "što bi oni dali za Hrvatsku".
Što je Sanader dao za Hrvatsku?
A što je Kosor dala za Hrvatsku? Osim obraza? Što je njezina stranka dala? Osim što je uzimala? Što je bivši premijer dao? Osim "petama vjetra" kad je zagustilo? Budući da je od građana sama uzela kako bi spasila HDZ-ovu vlast, Jadranka Kosor ne bi smjela pitati te iste građane što bi oni "dali za Hrvatsku".
Vlast sama uzima. I dijeli među sobom i svojima. HDZ nikoga nije pitao smije li uzimati milijarde u javnim poduzećima, smije li zapošljavati nesposobne i podobne, smije li mešetariti javnom imovinom i upropaštavati Hrvatsku. Pa zašto onda Kosor sada pita građane "što su spremni dati za Hrvatsku"? Neka pita one koji su uzimali od ove vlasti. Recimo, stanove. Ili poslove. Ili menadžerske pozicije. Ili otpremnine. Ili cijela poduzeća. Ili cijela carstva.
Tko je sve uzimao od ove Hrvatske?
Dakle, ovo zaista jest pravo vrijeme da se postavljaju takva pitanja. Ali ne "što su građani spremni dati za Hrvatsku", nego "tko je sve uzimao od ove Hrvatske". Međutim, kad bi se na to pitanje napokon dao odgovor, tada Jadranka Kosor ne bi bila u prilici s premijerske pozicije postavljati ovakva pitanja. Ni bilo kakva.
Možda bi Kosor trebala malo preformulirati to pitanje: u prvom redu, da Hrvatsku napokon ostavi na miru. A zatim da ga usmjeri prema onima koji to zaslužuju: prema svojim biračima, barba Lukinim rođacima i nećacima, prema raznim buljubašićima i drugim parazitima, a onda i prema onima koji ovoj vlasti - a o Hrvatskoj da i ne govorimo - duguju puno više od običnih ljudi.
Tada bi Jaca počela stvarno podsjećati na Jacka. I tko zna, možda bi se u tom slučaju i nadimak počeo koristiti od milja.