TRUMPOV savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton želi uvući SAD u rat s Iranom, piše Ben Armbruster u kolumni za Guardian.
Znamo to jer se zalaže za napad na Iran već godinama.
Tako je Bolton 2008., tada kao veleposlanik SAD-a u UN-u, u intervjuu za Fox News komentirao kako je ograničena vojna akcija protiv Irana "najrazboritija stvar koju mogu napraviti". I tada su, naime, mediji izvještavali da SAD priprema plan o mogućem "kirurškom udaru" na Iran.
2015., kad su se tenzije s Iranom opet dramatično zaoštrile zbog izvještaja da ta zemlja obogaćuje uranij u vojne svrhe, radi razvoja nuklearnog oružja, Bolton je opet imao isto rješenje za iranski problem. "Da zaustavimo iransku bombu, bombardirajmo Iran", glasio je naslov njegove kolumne u New York Timesu koju je tada napisao.
Bolton 2015: Da zaustavimo iransku bombu, bombardirajmo Iran
Vojnom akcijom, odnosno zračnim ili raketnim udarima protiv iranskih nuklearnih i raketnih postrojenja, tada je prijetio i Izrael, tvrdeći da je to jedini način da se spriječi Iran da postane nuklearna sila.
Diplomacija je ipak pobijedila vojnu opciju kad je administracija Baracka Obame s Iranom, Njemačkom, Velikom Britanijom, Francuskom, Rusijom i Kinom ispregovarala sporazum prema kojem je Iran pristao zamrznuti svoj nuklearni program u zamjenu za ukidanje ekonomskih sankcija.
No sporazum je naišao na žestok otpor i ostrašćene kritike američkih republikanaca, kao i trenutnog predsjednika Trumpa, koji je prošle godine povukao SAD iz sporazuma. A Bolton je u međuvremenu nastavio zagovarati udar na Iran i smjenu režima.
"Ponašanje i ciljevi (iranskog) režima neće se promijeniti i stoga je jedino rješenje promijeniti sam režim. I zato ćemo, prije 2019., mi ovdje prisutni slaviti u Teheranu. Hvala vam", rekao je na govoru pred pripadnicima ljevičarsko-sektaške oporbene iranske skupine Narodni mudžahedini Irana. Ova je skupina, inače, bila na američkom popisu terorističkih organizacija do 2012., a na europskom do 2009.
A sve što je Trumpova administracija učinila u vezi Irana dosad, posebno otkad je Bolton došao na mjesto savjetnika za nacionalnu sigurnost u travnju prošle godine, mora se gledati kroz ovu prizmu - uključujući alarmantno zveckanje oružjem posljednja dva tjedna, piše kolumnist Guardiana.
Bolton ima dugu povijest sabotiranja diplomacije i zagovaranja vojne intervencije
Trump se, naime, nakon što je mjesecima to najavljivao, povukao iz nuklearnog sporazuma s Iranom samo mjesec dana nakon što je doveo Boltona u administraciju. A nedavna najava Irana da će se i sam povući iz sporazuma, ako ostali potpisnici ne pronađu način da zaobiđu američke sankcije, sada Trumpovoj administraciji služi kao dodatni povod za ratoborni nastup prema Teheranu.
Boltonu, poznatom po zagovaranju američkog unilateralizma i protivljenju multilateralnim sporazumima i međunarodnim organizacijama koje ograničavaju SAD, to nije jedini sporazum koji je uspio razmontirati. Sam je rekao da se osjeća "kao dijete na Božić" nakon što je, kao dužnosnik ministarstva vanjskih poslova za kontrolu oružja i međunarodnu sigurnost, orkestrirao povlačenje SAD-a iz međunarodnog kaznenog suda u Haagu 2002.
Iste je godine, sabotirajući pregovore koje je administracija vodila sa Sjevernom Korejom, imao ključnu ulogu u raspadu tadašnjeg nuklearnog sporazuma s tom zemljom za koji je tvrdio da je neadekvatan. Četiri godine kasnije, Sjeverna Koreja je izvela svoje prvo testiranje nuklearne bombe.
Nimalo neočekivano, Bolton je zagovarao i napad na Sjevernu Koreju, u prošlogodišnjoj kolumni za Wall Street Journal naslovljenoj: "Pravni argument za preventivni udar na Sjevernu Koreju".
Ove se godine SAD povukao i iz Sporazuma o eliminaciji nuklearnih projektila kratkog i srednjeg dometa, nakon što je optužio Rusiju da ga krši. Teško je vjerovati da Bolton i u toj odluci nije imao odlučujući upliv.
Hoće li maksimalni pritisak prema Iranu dovesti do boljeg sporazuma ili do rata?
Trenutni proklamirani cilj Trumpove administracije je kampanjom "maksimalnog pritiska", poput one prema Sjevernoj Koreji i Venezueli - što očito uključuje i prijetnje vojnom akcijom - natjerati Teheran da ponovo sjedne za pregovarački stol i pristane na novi sporazum, uz puno veće ustupke.
No kako se stvari razvijaju, čini se vjerojatnijim da će takva agresivna politika dovesti do vojnog sukoba nego do željenog popuštanja Irana.
>> Trumpa pitali hoće li zaratiti s Iranom: "Nadam se da neću"
Trump je, podsjetimo, nedavno rekao da vojna opcija protiv Irana nije "nikad" isključena, a jučer je, u pomalo bizarnom, ali za njega uobičajenom komentaru, rekao da se "nada" da neće zaratiti s Iranom. A da upravo Bolton vodi glavnu riječ u politici prema Iranu, kao i prema Venezueli, smatraju i iranski i venezuelski dužnosnici, piše Newsweek.
Pritom je posebno čudno da je Trump još prije nekoliko mjeseci najavljivao potpuno povlačenje snaga iz Sirije, iako u tom trenutku Islamska država još nije bila poražena, jer "Amerika mora zaustaviti beskrajne ratove". A sada izgleda kao da će uvući Ameriku u još jedan takav rat.
Iranski ministar vanjskih poslova Džavad Zarif tako je prošlog tjedna na Twitteru napisao da iza rastućih tenzija s Iranom stoje Bolton, izraelski premijer Benjamin Netanyahu, saudijski princ prijestolonasljednik Mohamed bin Salman i predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata Kalifa bin Zajed, koje je nazvao "B-tim".
Još više zabrinjava to što se čini da Bolton nema problema manipulirati obavještajnim podacima u skladu sa svojom agendom. Bolton se, naime, pozvao na "više zabrinjavajućih i eskalacijskih indikacija i upozorenja" u vezi vojne prijetnje od strane Irana kao opravdanje za slanje nosača aviona s borbenom grupom i strateških bombardera B-52 u regiju.
Iza plana za slanje 120 tisuća vojnika u iransko susjedstvo stoji upravo Bolton
No više izvora koji su navodno vidjeli iste obavještajne izvještaje u međuvremenu je izjavilo da je prijetnja "preuveličana". "Nije da administracija krivo karakterizira obavještajne podatke, koliko pretjerano reagira na njih", rekao je jedan upućeni američki dužnosnik.
A britanski general major Chris Ghika, drugi najviši zapovjednik međunarodne anti-ISIS koalicije predvođene Irakom, izjavio je da nema dokaza o povećanoj prijetnji od Irana.
>> Iran svojim saveznicima u regiji naredio: "Pripremite se za rat"
S druge strane, treba istaknuti otkriće Guardiana da se iranski general Kasem Sulejmani nedavno u Bagdadu sastao sa zapovjednicima savezničkih iračkih šijitskih milicija i naredio im da se pripreme za "rat preko posrednika" (proxy war).
U svakom slučaju, ova situacija izaziva zabrinjavajuće asocijacije na pripremu za invaziju na Irak 2003., koju je Bolton također gorljivo zagovarao. Tada su, podsjetimo, obavještajni podaci o mogućnosti da režim Sadama Huseina i dalje ima i razvija oružje za masovno uništenje tendenciozno tumačeni kako bi se opravdala invazija.
>> Mediji objavili tajni plan: "Trump želi poslati 120.000 vojnika na Bliski istok"
Štoviše, Bolton je, kako piše Foreign Policy, izraelskim novinarima navodno rekao da će, nakon invazije na Irak, sljedeći na redu biti Sirija, Iran i Sjeverna Koreja - od kojih su zadnje dvije dio "osovine zla", kako ju je tada često nazivao Bush mlađi.
Može li sada doći do invazije?
Do invazije na Iran tada nije došlo. Može li sada?
Trumpova administracija je predstavila plan za slanje do 120 tisuća vojnika na Bliski istok u slučaju da Iran, izravno ili preko posrednika, napadne američke snage ili ubrza rad na razvoju nuklearnog oružja. A kako javlja New York Times, iza ovog plana stoje "jastrebovi" (termin za zagovornike vojnih intervencija u američkoj politici) predvođeni, naravno, Boltonom.
>> Misli li Trump stvarno napasti Iran? Pitali smo vojnog analitičara
Ipak, za one koji se groze rata između SAD-a i Irana utješno bi trebalo biti to što plan ne predviđa kopnenu invaziju na Iran. Za invaziju na zemlju od 80 milijuna stanovnika, s nekih pola milijuna vojnika i impresivnim arsenalom balističkih projektila, bio bi potreban daleko veći broj vojnika, kao što nam je u nedavnom razgovoru potvrdio i vojni analitičar portala Obris Igor Tabak.
S obzirom na sadašnje stanje stvari, vojna operacija protiv Irana bi se vjerojatno svela na "napade izdaleka, udare manjeg opsega, ali ne na nešto što bi zapravo Iran zaustavilo ili dovelo do promjene režima".