NI BOG nam više ne može pomoći, a sada nam je čak i njegov izaslanik odlučio iz praznih džepova izbiti četrdesetak milijuna kuna.
Nije stoga nikakvo čudo da je hrvatskim građanima splasnuo entuzijazam povodom posjeta Benedikta XVI. Hrvatskoj. Čim su doznali koliko bi ih on trebao koštati - a da još nisu doznali tko bi i kako sve to trebao platiti - shvatili su da im je ovaj antipatični papa još manje simpatičan.
Indexova vikend anketa u kojoj se više od pedeset posto ljudi izjasnilo protiv preskupe organizacije papina dolaska početkom lipnja možda jest nereprezentativna, ali ipak pokazuje određeno raspoloženje ljudi suočenih s višegodišnjim propadanjem, katastrofičnim gospodarskim prognozama i HDZ-ovom vladom koja Benediktov dolazak očigledno - i sasvim očekivano - koristi u predizborne svrhe.
Sanaderovi satovi na aukciji
Pa ako je već tako, bio bi red da HDZ to sam plati. Neka proda poneku blindiranu limuzinu, izvuče iz madraca Barišićeve zalihe, rasproda Sanaderove satove, a tisućama unovačenih članova umjesto kampanjskih "šuškavca" uruči uplatnice za papin posjet.
Postoji i pregršt drugih mogućnosti. Recimo, kao što vlasti u Srbiji zaplijenjenu imovinu kriminalaca koriste u humanitarne svrhe, tako bi Kosor mogla uzeti bogatim kriminalcima kako bi dala za još bogatijeg papu.
Ili bi mogla započeti i s progonom ratnih profitera, iako iskreno, ne znamo što bi papa s gomilom granitnih ploča koje ministar Karamarko planira počupati s riječkog Korza kao dokazni materijal protiv Slavka Linića. Vatikan, naime, više voli mramor. I to onaj iz Carrare.
Todorić sponzor
Pored toga, premijerka Kosor mogla bi krenuti u potragu za sponzorima. Prva adresa: Ivica Todorić. On bi novce od propale kupovine Mercatora dao za papu, Vlada bi mu to onda odbila od poreza - kao što mu odbija i sve drugo - a tajkun bi zatim iznad papine glave prikucao reklamu svog trgovačkog lanca. I na kraju ugostio Benedikta u svom dvorcu/hotelu/spomen-muzeju/rezidenciji.
Dakle, kao što se vidi, bezgranične su mogućnosti financiranja papina posjeta Hrvatskoj. Čak bi i Crkva mogla dati ruku HDZ-u, kad bi poskidala poludrago kamenje sa svoje fasade i povješala sponzorske reklame po svim crkvama i katedralama.
HDZ-ova ruka u državnoj kasi
Ali ne, od svih mogućnosti nama - kao i obično - ostaje ona najgora. Posjet pape Benedikta XVI. u predizbornoj godini past će na grbaču svih hrvatskih građana. I vjernika i nevjernika, i onih koji vole papu i naročito onih koji ga preziru.
Ali nije to nikakvo čudo. Kad god zaškripi, HDZ-ova ruka završi u državnoj kasi. Premijerka Kosor tako poziva na štednju, a onda troši proračunske milijune na zapošljavanje ljudi u državnoj upravi. Kune se u racionalnost, pa onda produžava povlaštene mirovine još ovoj garnituri saborskih zastupnika.
Antipatična Kosor, antipatični Ratzinger
A sada, umjesto koristi praznu državnu umjesto prazne stranačke blagajne kako bi u predizbornoj godini ugostila papu. I sve to možda (ali samo možda) ne bi bilo toliko antipatično da se ne radi o antipatičnom Ratzingeru i jednako antipatičnoj Kosor.
Nekarizmatični Benedikt - bez plašta, štapa i zlatnih ornamenata - prije asocira na državnog birokrata, nego na vjerskog poglavara, otprilike u razini norveškog kraljevskog para koji je prošloga tjedan sam platio svoj posjet Hrvatskoj. Samo što tako nešto papi ne pada na pamet.
Pouka 2003.
Ali dosta kukanja. U ovoj sumornoj i nimalo produhovljenoj priči krije se tračak nade za sve one koji se na spomen papina dolaska panično hvataju za novčanik. U lipnju 2003. Račanova koalicija također je ugostila papu u predizbornoj godini i svejedno pet mjeseci kasnije izgubila izbore. Kome više ni Bog ne može pomoći, ne treba se uzdati ni u njegova izaslanika.