PEVEC će ponovo otvoriti svoju trgovinu pod tim imenom. Nekadašnji Pevec još uvijek posluje, ali pod nazivom Pevex kako ne bi asocirao na obitelj Pevec koja ga je osnovala, a iz loga je izbačen i stilizirani lik pijetla.
> INTERVJU Pevec: Kad sam otvorio dućan u Splitu, rekli su da je Kolumbo došao među Indijance
Podsjetimo, još početkom 2019. Trgovački sud potvrdio je presudu prema kojoj su Višnja i Zdravko Pevec, nekada jedni od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, proglašeni krivima zbog "zloupotrebe povjerenja u gospodarskom poslovanju" te su osuđeni na zatvorske kazne. 2020. je Županijski sud u Bjelovaru odbio i posljednju žalbu posrnulog poduzetnika Zdravka Peveca za odgodu odlaska u zatvor iz zdravstvenih razloga.
Osuđen je na dvije godine i deset mjeseci zatvora, a polovica kazne preinačena je u uvjetnu. Kako mu se priznaje šest mjeseci koje je proveo u istražnom pritvoru, bilo mu je preostalo još oko 11 mjeseci zatvorske kazne. Višnja Pevec osuđena je na godinu dana zatvora, a kazna joj je zamijenjena radom za opće dobro.
Prema presudi je u roku od 15 dana morao tvrtki Pevec platiti 3.9 milijuna kuna i još 400 tisuća kuna sudskih troškova. Slijedom toga je uslijedio pomalo komičan performans u kojem je Zdravko Pevec zamolio građane da mu svaki posudi po jednu kunu kako bi mogao platiti kaznu.
"Sve su mi uzeli i nemam otkuda to platiti. Zamolio bih hrvatske građane da mi posude po jednu kunu kako bih to mogao platiti", rekao je tom prilikom Pevec.
Uspon Pevecovih - iz garaže do bogatstva
Pevecova priča traje više od 30 godina, još od Jugoslavije. Zdravko je tada radio u poznatoj bjelovarskoj tvornici traktora Tomo Vinković kao komercijalist zadužen za prodaju traktorskih dijelova. Istodobno je otvorio i servis za traktore, iz kojega je nastala trgovina kosilicama.
Zdravko Pevec je tvrdio da su on i njegova supruga Višnja od početka bili poslovni partneri, a početni kapital za osnivanje kompanije 1990. dobili su od svojih roditelja, uz nešto vlastite ušteđevine.
Nakon nekoliko godina što se Pevec gradio praktički iz garaže, kompanija se preselila u novi poslovni prostor koji se nalazio u središtu Bjelovara. Od 1995. se kompanija širila po Hrvatskoj i prvi prodajni centar izvan Bjelovara se otvorio u Sesvetama pokraj Zagreba.
Nagla ekspanzija počela je 2000., kada su se otvarali centri u Zagrebu, Splitu, Koprivnici i Kutini, a iste godine je Županijska komora Bjelovar nagradila kompaniju Zlatnom kunom za najuspješnije trgovačko društvo. Sljedeće godine otvorili su se novi i širili postojeći prostori, s čak 12 tisuća novih kvadrata. 2003. je otvoren megacentar u Zagrebu.
Širenje je bilo strelovito, a iako je u Hrvatskoj birokracija tada bila spora kao i danas, Pevec je sve dozvole dobivao ekspresno. Novi centar Pevec bi se sagradio i otvorio u roku koliko je ostalima trebalo da samo dobiju sve dozvole.
U isto vrijeme, točnije 2001., započinje i transportni biznis koji kasnije prerasta u novu tvrtku Pevec transport d.o.o. Kamioni su bili uzeti na leasing, čak njih 500. Realno nije bilo potrebe za tolikim rastom broja transportnih kamiona u Hrvatskoj i time je stvorena prevelika ponuda na tržištu, čime je naglo pala cijena transporta. Mnogi manji prijevoznici su propali jer je Pevec prihvaćao poslove i ispod cijene isplativosti da bi bar pokrio dio gubitaka.
Uspon tog posla je bio podjednako strelovit pa je do 2009. kompanija postala najveći transportni prijevoznik u Hrvatskoj, izguravanjem manjih kompanija s cijenom ispod razine isplativosti, što je Pevec pokrivao zaduživanjem kod banaka. Kao razlog za poslovni potez s kamionima se među ostalim spominje smanjivanje osnovice za izračun poreza na dobit.
Koliko je Pevec bio moćan svjedoči činjenica da je 2005. pokrenuta radiostanica Pevec, gotovo isključivo da se u prostorima Pevec trgovina ne bi slučajno slušale reklame konkurencije koja se oglašavala na uobičajenim radiostanicama. Iste godine je u Bjelovaru kupljen objekt koji je renoviran u hotel s četiri zvjezdice.
Pad giganta - dugovi došli na naplatu
Dolaskom krize 2008. počinju problemi. Prvo je 2008. blokirana jedna od Pevecovih kompanija, Instalotehna. Taman u to vrijeme se širilo poslovanje izvan Hrvatske, prvo otvaranjem u Banjoj Luci, a kasnije u Beogradu.
Sljedeće godine, 2009., je blokirana i jedna od središnjih kompanija, Pevec Zagreb, a prestale su stizati i plaće radnicima. Kada su zbog toga počeli štrajkovi, Zdravko Pevec je jednostavno rekao radnicima da se naplate tako da iz trgovina uzmu sve što žele.
Otvaranje stečaja je zatražilo 16 vjerovnika, osam radnika i osam dobavljača, u iznosu od 16.3 milijuna kuna. Tvrtke koje su se pokušale naplatiti od Peveca Zagreb su bile: Tekstilpromet (veleprodaja tekstila i odjeće), Microline (veleprodaja računala i računalne opreme), Majsan commerce (razna veleprodaja), ComTrade HR (proizvodnja računalne opreme), Croit (veleprodaja igračaka), Bossiz (veleprodaja mobilnih telefona), Istarska tvornica vapna (proizvodnja građevinskog materijala) i Mark 2 (veleprodaja klima-uređaja i rasvjete). Četiri od osam kompanija više ne posluje.
Ali to je bio samo vrh sante leda jer je u tom trenutku bilo dospjelo na naplatu gotovo milijardu kuna dugova. Zdravko Pevec je 2012. u jednom razgovoru za Poslovni dnevnik tvrdio kako je pokušao dogovoriti sastanke s tadašnjim premijerom Ivom Sanaderom, kasnije Jadrankom Kosor, a i da je održan sastanak s ministrom financija Ivanom Šukerom na kojem je dogovoreno da će se riješiti problem, ali do toga nije došlo.
Pevec se preporodio kao Pevex
Nije bilo šanse da Pevec podmiri ni dospjele, a kamoli nedospjele dugove, pa je 2010. proglašen stečaj. Stečajni upravitelj Darko Šket je preuzeo kompaniju na upravljanje i kroz stečaj, koji je trajao otprilike dvije godine, oko 700 vjerovnika postalo je dioničarom Peveca, a trgovački lanac nastavio je s poslovanjem. To je bio jedan od rijetkih primjera da je firma zaista preživjela stečaj.
Već 2012. kompanija izlazi iz stečaja, a Pevec d.o.o. i Pevec Zagreb d.o.o. se transformiraju u Pevec d.d., dioničko društvo. U početku je bilo 713 dioničara, uglavnom bivših dobavljača Peveca koji su umjesto naplate svojih potraživanja prihvatili dio vlasništva u kompaniji, a temeljni kapital je bio 123 milijuna kuna.
Prihod 2012. iznosi 650 milijuna kuna, a ostvarena je i dobit. Ostalo je oko 900 radnika od nekadašnjih 4000. Situacija se do 2018. dovoljno popravila da se dioničarima isplati 80 milijuna kuna dividende, 61 kunu po dionici.
2020. nova kompanija i službeno mijenja ime u Pevex, a ostvarena dobit na razini godine se penje na 199 milijuna kuna. Na temelju tih rezultata je isplaćena dividenda do 7600 kuna po dionici. Zadnjih godina se intenzivno razmatra uvrštenje dionica Pevexa na Zagrebačku burzu, ali trenutni dioničari su tu opciju već nekoliko puta dobili.
Pevecovi - novi početak
Tridesetogodišnja povijest Peveca, današnjeg Pevexa, je jako kontroverzna. Iako se Zdravko i Višnja Pevec kunu u to da su uvijek radili pošteno, a krivce pronalaze u državnim institucijama, dobavljačima, pa i u stranim trgovačkim lancima, tu je presuda za gospodarski kriminal.
Bivši radnici nemaju puno riječi hvale za nekadašnjeg gazdu i gazdaricu. Neplaćeni prekovremeni, niske plaće, mobing na poslu. Neki radnici ih optužuju i da se od njih tražilo da rade stvari koje im nisu ni blizu opisa posla; u vinogradima, na zabavama, kao kućne pomoćnice itd.
Bračni par Pevec, naravno, sve te navode demantira.
Kako će se dalje razvijati priča o Pevecovima, ostaje za vidjeti. U svojim očima sveci, a u očima radnika, dobavljača i pravosuđa prevaranti. Sud je utvrdio pravnu istinu, koja je rezultirala zatvorom. Financijska istina je rezultirala bankrotom. Poslovna istina nekadašnjih dobavljača i radna istina nekadašnjih radnika su javno poznate.
No Zdravko i Višnja Pevec imaju svoju verziju svih tih istina, i na temelju toga pokušavaju obnoviti svoje nekadašnje carstvo.