SABORSKO Povjerenstvo za sukob interesa obavijestilo je danas javnost kako je Ivo Sanader čist što se tiče Verone, ogromnog skandala zbog kojeg bi u bilo kakvoj normalnoj državi premijer po kratkom postupku izgubio posao.
Zapravo, skandal očigledno i nije bio tako ogroman, budući da su svi mediji o tome šutjeli sve dok Index nije objavio vijest o tajnom sastanku Sanadera, Žužula i predsjednika Uprave Plive Čovića u Veroni, a usudili su se nešto reći tek nakon što je oporba oko afere podigla buku.
Predsjednik Povjerenstva Josip Leko izjavio je kako mu je u dopisu koji mu je poslala Vlada (dopisu!) objašnjeno da je Sanader na put išao službeno, a da je, budući da je vodio suprugu, hotelski račun platio iz vlastitog džepa. Ova stavka bitna je zato što se nakon objavljivanja Indexovog članka Sanader našao u logičkoj pat-situaciji.
Naime, tvrdnje koje su se mogle izbaciti pobijale su jedna drugu. Ako je išao privatno, zašto je letio službenim avionom i bio ugošćen od strane veleposlanika, a ako je išao službeno, zašto je sam plaćao račun? Činilo bi se da se Sanaader na ovu kartu žene izvukao.
Ali, ostaje pitanje - gdje su računi koje je saborsko Povjerenstvo od Sanadera zatražilo još u rujnu? Na njega bi Sanader u nekom američkom filmu o državnoj korupciji vjerojatno odgovorio s "I dont recall", ilitiga "ne sjećam se", i bio zaboravljen kao premijer.
U Hrvatskoj pak, u čiju trodiobu vlasti i pravni poredak se on kune, Ivo Sanader te račune jednostavno ne dostavlja Povjerenstvu koje treba osiguravati da državu ne vode kriminalci u ministarskim i premijerskim foteljama i to je to. Povjerenstvo kaže svoj povijesni "ma, kvragu" i pušta ga na miru.
"Vjerujte mi, milostiva, nisam dirao vaše cvijeće", rekao bi Sanader da ga je teta Justicija uhvatila usred cvjećnjaka s ružinim laticama na potplatama cipela. "Ma dobro je, Ivek, naj se nervirat, kajne?", odgovorila bi onda teta Justicija. Pa bi dodala " Miomire, pa i ti si tu ?", kad bi vidjela malog Miomira kako pokušava ugurati pokidani filadendron u kanalizaciju.
Samo Povjerenstvo za sukob interesa nije teta Justicija, a Pliva nije cvjećnjak, a mali Ivo na potplatama cipela nema ružine latice, nego novčanice, a mali Miomir nije bezopasni klinac iz kvarta.
Isto to Povjerenstvo danas smatra da se Radimir Čačić našao u sukobu interesa zbog 12 tvrtki koje su s njim bile povezane dok je bio ministar. I, gle čuda velikog, ta odluka pada baš nakon što je Čačić u anketi dobio veću potporu za budućeg premijera nego Sanader.
U 70-ima su u Americi, u hotelu Watergate, uhvaćeni "vodoinstalateri", tim ljudi koji je provaljivao u ured Demokratske stranke, iz čega se izrodila afera "Watergate", koja je natjerala Richarda Nixona da podnese ostavku. Kao i u slučaju Verona, nakon "Watergatea" je isplivavalo sve više Nixonovog prljavog rublja. Nixon se, naravno, do zadnjeg atoma snage, lažima branio protiv svih optužbi.
Sanader također nakon što se saznalo za tajni sastanak u Veroni izvodi logičke bravure. On je, naime, kako tvrdi, na dan proslave Dana državnosti u Vukovaru, službeno boravio u Veroni.
Nemojmo lagati jedni drugima. Kad je Sanader, ili bilo koji političar, poduzimao putovanja koja nisu bila praćena velikom medijskom pompom, a posebno kad se radi o jednom kulturnom događaju? I kako to da je Sanader putovao u Veronu baš kad se obilježava jedan bitan dan za RH? Tijekom tog boravka savim je slučajno odsjeo u istom hotelu kao Žužul i Čović, te se s njima dvojicom eto malo slučajno susreo. I, naravno, slučajno, sasvim slučajno, se s njima susreo baš tjedan dana prije odluke Nadzornog odbora Plive u Beču na kojemu su odlučivalo kome će se prodati Pliva. Isto kako se i Žužul s Čovićem slučajno sastao u restoranu Vinodol u Zagrebu 4. srpnja.
Oko cijele afere Verona naprosto pršti nevjerojatan broj slučajnosti. Čisto je zanimljivo što će Sanader reći o računima koje nije dostavio Povjerenstvu ako ga se zapita. Ne bi čudilo da objašnjenje bude uključivalo šetnju Ilicom i nenadani prolazak pterodaktila u brišućem letu koji je iznad Sanadera proletio upravo u trenutku kad je on sortirao te račune po datumu i vremenu, te ih je držao raširene na svojoj aktovci koja je pterodaktila privukla zagasito crvenom bojom, a da je vjetar koji su pretodaktilova krila podigla otprhnuo te račune na ulicu upravo u trenutku u kojem je prolazio kamion za čišćenje ulice koji je onda te račune uništio. Ili to možda neće biti ni potrebno, jer se nitko neće zapitati tko tu kome laže i zašto laže tako očigledno.
Sanader je uhvaćen na djelu. On je, zajedno s jedinim ministrom koji je ikad bio dovoljno korumpiran da mora dati ostavku zbog pritiska javnosti, u zadnjih nekoliko mjeseci upleten u izrazito mutne poslove i sad, umjesto da ga se po hitnom postupku smijeni, nadležne istitucije (institucije demokratske Države) ga na temelju dopisa puštaju na miru.
To je, ni više ni manje, nego ozakonjena korupcija na najvišoj razini, u zemlji koja bi se šatro trebala boriti protiv korupcije jer joj to treba za ulazak u EU, koji isti ti političari koji su upleteni u korupciju propagiraju kao svoj glavni dio programa. To je circullus vitiosus iz kojeg se Hrvatska ne uspijeva iskobeljati. To je prodavanje "muda pod bubrege" javnosti, očigledno laganje i prikrivanje tragova. To je, a sjećamo se podjele demokracija, jasna odlika "kirkiriki-demokracije", i Hrvatska se bez ustezanja može udružiti u uniju s Nigerijom, Kongom i Sudanom, jer je HDZ u zadnjem mandatu uspio toliko potkopati temelje demokratske Države i Društva da je onaj mali brodić koji nosi ime "S. S. Spas" otplovio toliko daleko da ga se na horizontu skoro uopće više ne vidi.
Ivo, majstore, hvala ti!
Jovan Dragišić