VRHOVNI sud danas je odlučivao o žalbi Davida Komšića, ubojice Kristine Krupljan, na presudu Županijskog suda koja je donesena 9. travnja 2018. godine. Sutkinja zagrebačkog Županijskog suda Sanja Mazalin tada je Davida Komšića osudila na 30 godina zatvora jer je ubio trudnu Kristinu Krupljan, zadavši joj 88 uboda nožem.
Vrhovni sud odluku će objaviti za mjesec dana.
Iz Lepoglave se danas prvi put videolinkom javio Komšić, koji je govorio kako mu je žao zbog stravičnog zločina koji je počinio te kako svaku noć prije spavanja razmišlja o Kristini. Ovo je prvi put da je progovorio otkako mu je počelo suđenje za Kristinino ubojstvo iako je za to imao priliku i ranije, no tijekom cijelog suđenja se branio šutnjom. A sad kad se odlučuje o njegovoj žalbi odlučio se obratiti sudskom vijeću od kojeg traži da mu smanji kaznu i slučaj vrati na ponovno suđenje.
"Poštovani sude, ja sam, kad sam došao sebi (op.a. nakon što je ubio Kristinu) zamolio oca da me odvede na policiju gdje sam sve priznao kao i na DORH-u, izrazio sam žaljenje. Kao dijete sam imao psihičkih poteškoća pa ne mogu razjasniti sam događaj (op.a. to što je Kristinu ubio zadavši joj 88 uboda nožem). Izražavam veliko žaljenje, žao mi je Kristinine i moje obitelji. Ne prođe dan da se ne sjetim Kristine, sjetim je se svaki dan kad gledam neki film kojeg smo skupa gledali i kad slušam neku pjesmu koju smo skupa slušali. Svaku noć razmišljam o njoj. Svoj život bih dao da joj još jednom kažem da je volim, sve mi jako teško pada", rekao je Komšić koji se danas prvi put otkako mu se sudilo za njeno ubojstvo obratio na sudu.
Njegove riječi komentirao je predsjednik sudskog vijeća Vrhovnog suda RH Ranko Marijan.
"Vama je žao, ali Kristine nema. Prošlo je 25 mjeseci (op.a. od njenog ubojstva), a vama je sad žao, sjednite", poručio mu je sudac Marijan.
Inače, roditelji Davida Komšića uložili su žalbu Vrhovnom sudu na presudu Županijskog suda po kojoj je Komšić osuđen na 30 godina zatvora. Žalbu je još posebno uložio sam Komšić te njegov otac Ivo Komšić.
Pozivaju se na to da je David bio psihički bolestan i da se liječio u Bosni te traže da se postupak vrati na ponovno suđenje.
Kristinina majka zaplakala je u sudnici slušajući riječi monstruma.
Kristinina majka: Bojim se da će mu smanjiti kaznu
Kristinina majka nakon suda je dala izjavu za javnost.
"Očekujem da mu povise kaznu, samo da mu ne smanje. Strah me da će mu smanjiti kaznu. Voljela bih da dobije dugotrajan zatvor. On je bio ubrojiv kada je to učinio. On je jako znao što radi kada je od doma uzeo kuhinjski nož. Zašto nisu došli kod mene doma i vidjeli da to nije moj nož", kazala je Kristinina majka.
"Ako se predmet vrati na početak, zvat će sve svjedoke s moje strane. Teško je sada čekati još mjesec dana, vidjet ćemo što će biti", kazala je Kristinina majka.
Presuda monstrumu
Podsjetimo, Županijski sud je 9. travnja prošle godine nepravomoćno proglasio krivim i osudio na 30 godina zatvora Davida Komšića za ubojstvo bivše trudne djevojke Kristine Krupljan (19) kojoj je, prema optužnici, život oduzeo nakon večernjeg izlaska s 88 uboda i rezova nožem.
Komšić je tijekom suđenja tvrdio da se ne osjeća krivim za okrutno ubojstvo Kristine Krupljan koju je usmrtio lani 22. veljače oko 21:30 u Zagrebu, znajući da je ona u novoj ljubavnoj vezi i da je trudna te da želi prekinuti emotivnu vezu s njim.
U nastavku donosimo obrazloženje presude:
"Ubio ju je na jako okrutan način. 158 tisuća kuna mora platiti i produljuje mu se istražni zatvor.
Nema dvojbe da je David te večeri u njenom autu ispred njenog doma nanio Kristini 88 ozljeda.
Tragovi njenih tenisica pokazuju da se pokušala obraniti. Smrt nije nastupila trenutno. Bila je svjesna nekoliko minuta i jako patila. Takvo njeno stanje je trajalo za vrijeme svih ozljeda. Za vrijeme dok joj je nanosio sve te ozljede Kristina je bila svjesna. Suočavanje s boli i strahom ovom ubojstvu je dalo teški oblik ubojstva. Da je Kristina umrla odmah, tad bi djelo bilo obično ubojstvo. No njena svjesnost i stanje bola su djelo označili teškim ubojstvom.
Prema sudskoj praksi, da bi bila bezobzirna osveta, bila bi tu hladnokrvnost. Tu nije sporno da je on znao da je trudna s drugim, no iz dokaza i svih okolnosti prije ubojstva proizlazi da je njegova brutalnost bilo ostvarenje njegove namjere. Nema dokaza da je planirano i smišljeno izašao i planirao joj se osvetiti. I da ju je ubio iz bezobzirne osvete. DORH o tome nije ustupio dokaze.
Odnosno, nije dokazao da je to iz bezobzirne osvete. Ni okrivljenikovo ponašanje nakon ubojstva ne daje dokaz na pripremanje za ubojstvo.
Ovo je jedno od najbrutalnijih ubojstava. No nije iz bezobzirne osvete. Što je Davida nagnalo da reagira na tako brutalan način, što je točno okidač za ubojstvo, ostaje nepoznato jer se Komšić odbio braniti.
"Nije bio neubrojiv, znao je što čini"
Niti okrivljenik nije neubrojiv niti je doveden u stanje patnje i razdraženosti. Psihijatarskim vještačenjem je dokazano da je njegova sposobnost vladanja ipak bila očuvana. U trenu ubojstva je znao što radi i mogao je vladati postupcima. Sudski vještaci su zaključili da to proizlazi iz stanja povišene tenzije. Kod njega dolaze na vidjelo narcistička obilježja i egocentričnost, takve osobe imaju potrebu da ih se stalno hvali, teško podnose konfrontacije, takve su osobe nedostatnih empatija. Na najmanju provokaciju reagiraju žustro. Takvo ponašanje mu ni ranije nije bilo strano. I ranije ju je znao brutalno kažnjavati. Tako je bilo i u večeri ubojstva. Došlo je kod njega do narcističkog bijesa. Kod njega je činjenica da je trudna s drugim izazvala bijes i došlo je do eksplozije brutalnosti u autu. Bio je ubrojiv. No bitno smanjen. Ali je znao što čini. On ju je htio ubiti. Znao je da je zabranjeno ubiti drugu osobu. Zato je kriv za teško ubojstvo na okrutan način.
Bilo je sporno hoće li se na njega s obzirom da je mlađi punoljetnik primjenjivati maloljetničko pravo, radi razjašnjenja treba reći da se protiv njega vodio postupak prema sudovima za mladež. Sudilo mu je vijeće za mladež. Na kraju tek prilikom donošenja presude sud odlučuje koje će pravo primjenjivati. Sve stručne osobe samo su pomoć sudu prilikom donošenja odluke. Zato će se u pisanoj presudi izreći i pisani stav suda.
"Ubojstvo nije odraz njegove životne dobi"
Da bi se primijenilo maloljetničko pravo, treba da sud izrekne maloljetničku sankciju kad se zaključi da je događaj odraz njegove dobi i da će se svrha sankcije ispuniti kaznama maloljetničkog zatvora. Sud je utvrdio da nije ispunjen niti jedan od tih uvjeta. Ovo nije odraz njegove životne dobi.
Dosadašnje njegovo ponašanje, njegovi stavovi, držanje i ophođenje nisu pokazali da bi se svrha maloljetničkih sankcija mogla primijeniti.
Prilikom odabira kazni, sud uzima sve okolnosti u obzir. Ono sto je Komšiću olakotna okolnost je bitno smanjiva ubrojivost i životna dob. No to su jedine okolnosti koje su mu išle u prilog. Sam način počinjenja je otegotna okolnost. 88 uboda. Okolnost da je bila trudna. A on je znao. Dodatno je dalo težinu njegovom zločinu i njegovo ranije agresivno ponašanje.
"Niti u jednom trenu nije iskazao žaljenje"
Sud nije dvojio oko njegovog ranijeg agresivnog ponašanja prema Kristini. U postupku se puno čulo o njihovoj vezi. Gotovo patološki odnos proizlazi iz njegovog odnosa. Njegova ranija agresija sad mu je došla na naplatu. Nažalost tek kad ju je koštalo života. Bilo je pokušaja ocrnjivanja žrtve od obitelji Davida Komšića. Nitko nije imao pravo Kristini oduzeti život ni iz kakvih razloga.
To ukazuje na njegovu osobnost, život pod staklenim zvonom. Ignorirala su se njegova ranija ponašanja. Uvijek su se nalazila opravdanja za njega. Uvijek je bio netko tko će za njega preuzeti odgovornost. On ni u jednom trenu nije iskazao žaljenje, što je posebno zabrinjavajuće.
"Ovo je velika tragedija, živjeti u ovakvom društvu nitko ne želi"
Ovo vijeće zaključilo je da ga je potrebno osuditi na dugotrajan zatvor. Ovo vijeće upućuje i poruku generalne prevencije da će počinitelji biti pravično kažnjeni.
Kad se odmaknemo od stručnih objašnjenja, ovo je velika tragedija. Ovo je strahota. Tragedija je i što je tu djevojku života lišio jedan mladi čovjek. Taj čin je zavio u crno i cijelo društvo. Svaki ovakav zločin ostavlja tragove na sve nas. Živjeti u ovakvom društvo nitko ne želi.
Ako želimo pošten svijet, gdje nulta tolerancija nije samo slovo na papiru, onda trebamo reći da je ključna uloga roditelja da djecu odgajaju. A pogotovo tinejdžere nije dobro preliberalno odgajati. Djeci je nužno postaviti granice. Kad svi uočimo neki problem, neku agresiju, nemojmo ignorirati. Nemojmo zataškavati. Probleme treba realno sagledati i reagirati. U današnje vrijeme kad je uspjeh prihvatljiv jedino kad dolazi preko noći mladima trebamo ukazivati na nužnost tolerancije prema različitim stavovima. Nikad ne tolerirajmo nasilje. Ni doma ni u obitelji ni na poslu. Došlo je do ozbiljnih anomalija u sustavu i ozbiljnih poremećenosti u društvu. No senzacionalističko izvještavanje sa suda neće dovesti do poboljšanja."