ČILEANSKI ultradesničarski predsjednički kandidat Jose Antonio Kast i ljevičar Gabriel Boric djeluju izjednačeno prema anketama uoči polariziranog drugog kruga izbora.
Za Kasta, koji je u prvom krugu izbora 21. studenoga osvojio djelomičnu većinu, namjerava glasati 48.5 posto glasača, a za Borica 48.4 posto, pokazuje anketa koju je provela konzultantska grupa AtlasIntel među 2218 potencijalnih glasača.
Kad se uklone nevažeći glasovi, svaki kandidat bi na kraju dobio 50 posto glasova.
Važni izbori
Nešto više od 15 milijuna Čileanaca ima pravo glasa na izborima u nedjelju. U prvom krugu je Kast, konzervativni zastupnik, osvojio 27.9 posto glasova, a Boric 25.8 posto.
Prva istraživanja javnog mišljenja nakon prvog kruga davala su prednost ljevičarskom političaru i bivšem vođi studentskog pokreta Boricu za nekoliko bodova, no ta prednost istopila se u narednim danima.
U prethodnoj anketi AtlasIntela, kad su ispitana 2692 potencijalna glasača početkom prosinca, Boric je vodio s 41 posto pred Kastom za kojeg je bilo 38.7 posto glasača, ili s 51.5 posto prema Kastovih 48.5 kad su se prebrojali važeći glasovi.
Čileanski Trump protiv ljevičara hrvatskog podrijetla
Zemlja se nalazi u dvotjednom periodu izborne šutnje, kad agencije za ispitivanje javnog mnijenja ne mogu javno objavljivati rezultate glasanja, no zato se često naručuju privatne ankete.
Izbori, koji su u ovoj andskoj državi izazvali najviše podjela od povratka demokraciji 1990. godine, podijelili su glasače na one koji traže promjenu čileanskog modela slobodnog tržišta i one koji zahtijevaju snažniji odgovor na kriminal i imigraciju.
Kast, 55-godišnji otac devetero djece, pohvalio je neoliberalno "ekonomsko nasljeđe" bivšeg diktatora Augusta Pinocheta. Zbog njegovih iskrenih govora, općeg konzervativizma i ponekad ekscentričnih ideja, poput prijedloga da se izgradi jarak kako bi se suzbilo ilegalno useljavanje, često ga se uspoređuje s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom i brazilskim predsjednikom Jairom Bolsonarom.
Ljevičarski zastupnik hrvatskog porijekla Gabriel Boric (35), koji je 2011. predvodio studentske prosvjede za bolji obrazovni sustav, obećao je da će odbaciti laissez-faire gospodarski model, jačati zaštitu okoliša i prava domorodaca. Općenito, on predstavlja značajan zaokret s dugogodišnjih konzervativnih prema centrističkim politikama.
Izbori dolaze dvije godine nakon nasilnih prosvjeda kojima su Čileanci zahtijevali unaprjeđenje životnih uvjeta. Prosvjedi su doprinijeli reformi ustava iz ere Pinocheta te su bili poligon za kandidaturu Borica.
Tko je Gabriel Boric?
Gabriel Boric je rođen u Punta Arenasu 1986. godine. Otac mu je Luis Javier Boric, podrijetlom iz Hrvatske, koji je čitav životni vijek radio kao kemijski inženjer u tvrtki ENAP, a majka Maria Soledad Font, podrijetlom iz španjolske regije Katalonije, piše Guardian. Diplomirao je pravo na Sveučilištu Čile u Santiagu.
Prije deset godina Boric je bio dio radikalne generacije studentskih vođa koji su 2011. godine predvodili prosvjede protiv nejednakosti u obrazovnom sustavu. Danas se na te prosvjede gleda kao na prethodnike većih društvenih nemira koji su zahvatili zemlju u listopadu 2019. godine, piše Guardian.
U profesionalnu politiku Boric je ušao 2013., kada je kao neovisni kandidat u južnoj regiji Magallanes osvojio zastupničko mjesto s najvećim brojem glasova. Isto se dogodilo i 2017. godine. Boric je bio jedan od zastupnika koji su 2019. godine potpisali međustranački sporazum o donošenju novog Ustava - potez za koji analitičari kažu da je bio ključan za Boricevo osvajanje simpatija lijevog biračkog tijela.
"Ovdje se događa nešto prekrasno i uzbudljivo, prijatelji", poručio je Boric nakon ulaska u utrku za predsjednika.
"Došli smo iz socijalističkog pokreta i politički smo oblikovani borbom koja se vodila tijekom povijesti. Ako je Čile kolijevka neoliberalizma, također će biti i njegov grob", kazao je.
"Ovo je samo početak za vođe prosvjeda iz 2011. godine", rekla je Javiera Arce, politologinja sa Sveučilišta Valparaíso. "Boric je učio na pogreškama iz prošlosti i nastojao je postići sporazume - ovo je nevjerojatno važna generacija u političkoj povijesti Čilea."
Dramatična preobrazba
Čileanska politika doživjela je dramatičnu preobrazbu od listopada 2019., kada su tijekom vala prosvjeda milijuni ljudi preplavili ulice kako bi osudili nejednakosti i nepravde rasprostranjene u cijelom društvu.
No, Boric se suočio i s kritikama u nekim krajevima zbog svoje spremnosti da postigne dogovor s političkom elitom nakon što je u studenom 2019. potpisao međustranački mirovni sporazum. Ali sporazum je na kraju otvorio put Čileu da zamijeni svoj ustav iz doba Pinocheta iz 1980., a taj je proces započeo u srpnju.
Boricevi preci prije 124 godine došli s Ugljana
Gabrielovi pradjed i prabaka Ive i Božica su prije 124 godine u Čile odselili s Ugljana. U Čileu su dobili desetero djece, od kojih je sin Vladimiro (1905. - 1973.) postao prvi nadbiskup hrvatskih korijena u Punta Arenasu. Njihovo sedmo dijete, sin Luis (1908. - 2001.), Gabrielov je djed, piše Slobodna Dalmacija.
Luis Boric oženio se u Punta Arenasu Magdalenom Scarpom Martinić (kćeri dalmatinskih doseljenika s Brača), s kojom je imao četvero djece: dva sina i dvije kćeri. Najstarije dijete, sin Luis Javier Boric Scarpa, oženilo je čileansku Katalonku Soledad Font Aguilleru. U tom braku rodio se 1986. Gabriel, koji u službenoj biografiji navodi da ima "hrvatske i katalonske korijene".
Veza između ugljanskih i čileanskih Borića izgubljena je još 50-ih godina prošlog stoljeća, da bi se ponovno uspostavila 2007. godine zahvaljujući internetu: ugljanski ogranak obitelji postavio je na lokalpatriotsku stranicu Ugljan.org staru obiteljsku fotografiju na kojoj se, među skupinom partizana na Visu 1943. godine, nalazio i Ive Borić, nećak Gabrielova pradjeda koji je 1897. otišao u Čile (vjerojatno je nećak i dobio ime po stricu emigrantu).
"Bio je tu s braćom 2010. godine. Mlad i ambiciozan"
Uskoro je na stranici osvanula poruka stanovitog Patricija Borica iz Čilea, koji je pitao je li taj Borić s fotografije možda s Ugljana. U daljnjoj komunikaciji pokazalo se da je Patricio unuk onog emigranta Ive Borića, odnosno rođeni brat Gabrielova oca Luisa Javiera, odnosno - Gabrielov stric. Tako je veza između dva obiteljska ogranka nakon gotovo šezdeset godina obnovljena, pa je 2010. na Ugljan došao i budući predsjednički kandidat Gabriel, skupa s mlađom braćom Simonom i Tomasom, ostavši na otoku nekoliko dana i družeći se s rodbinom.
"Bio je tu s braćom 2010. godine. Mlad i ambiciozan, ne previše emotivan. Doduše, već tada je bio vođa nekih studentskih prosvjeda. Držao se onako, imao je to nešto u sebi. Na taj njegov gard ja sam mu u šali rekla: 'Kad postaneš predsjednik, poslat ćeš predsjednički avion po mene.' I, eto ti ga na...", tako je nedavno na Ugljanu za Slobodnu govorila Zdenka Borić, Gabrielova rođakinja u trećem koljenu: pradjedovi su im bili braća, samo što je jedan brat 1897. otišao u Čile, a drugi je ostao na otoku - sin ovog potonjeg je onaj Ive čija je partizanska fotografija poslužila kao most za ponovno spajanje ugljanskih i čileanskih Borića.