Neuroni koje se iz vanjskog sloja mozga štakora prebacilo u posude mogli su se paliti na određeno vrijeme, ovisno o tome kako ih se naučilo. Budući da mnogo toga u svakodnevnom životu ovisi o sposobnosti mozga da prati vrijeme, ovo je zanimljivo otkriće. Primjerice, kako bi se naučio govor, neophodno je da mozak prepozna pauze između riječi i intervale između slogova, piše LiveScience.
Pametni neuroni
Znanstvenici su koristili struju kako bi stimulirali mrežu kultiviranih moždanih stanica. Iako su te mreže sadržavale desetke tisuća neurona, one predstavljaju samo djelić od oko sto milijuna neurona koji se nalaze u mozgovima štakora. Ljudski pak mozak sadrži oko 100 milijardi neurona.
Stanice se izlagalo elektrošokovima u specifičnim intervalima, od 50 milisekundi do 500 milisekundi. Nakon dva sata takvog elektrošokiranja, gledalo se kako stanice reagiraju na samo jedan električni puls. Pokazalo se da neuroni rade otprilike onoliko vremena koliko ih se ranije izlagalo elektrošokovima.
Neuroni sami mogu pratiti vrijeme?
Znanstvenici ne znaju ovisi li ta sposobnost o određenom dijelu mozga, nekakvom unutarnjem satu, ili je funkcija više generalizirana, tako da su mreže neurona diljem mozga sposobne pratiti vrijeme bez centralnog dijela.
Rezultati daju snagu ovoj drugoj pretpostavci jer su odvojeni neuroni mogli pratiti vrijeme a da nisu imali kontakt s centraliziranom regijom mozga.
Otkriće bi moglo pomoći shvatiti kako mozak radi i što se događa kad naiđe na probleme. Zanimljiva je činjenica da ne postoji niti jedna poznata bolest prilikom koje bi pojam o vremenu bio izgubljen iako postoje određeni poremećaji, kao što je disleksija, u kojima je taj proces otežan.