U DOBA interneta i pametnih telefona svaki važniji događaj u svijetu, a često i nevažne, prate na desetke, čak i stotine snimki. U 21. stoljeću prosječni je korisnik interneta i društvenih mreža tako bombardiran različitim snimkama i fotografijama raznih događaja u svijetu. Od susreta svjetskih političara do zvjerstava divljaka iz ISIS-a, od Messijeva gola u Ligi prvaka do atraktivnog poteza bezimenog amatera iz albanske treće lige, sve je to prosječnom konzumentu tehnologije 21. stoljeća lako dostupno, na samo nekoliko klikova mišem.
Baš u takvom kontekstu prilično zanimljivo zvuči činjenica da su kamere prije gotovo sto godina zabilježile jedan važan atentat. Na današnji dan 1934. godine u Marseilleu ubijen je jugoslavenski kralj, a ujedno i tadašnji hrvatski vladar, Aleksandar Karađorđević.
Diktator koji je samo nekoliko godina prije, nakon ubojstva Stjepana Radića, u siječnju 1929. godine proglasio diktaturu ubijen je od strane makedonskog VMRO-a (Unutarnja makedonska revolucionarna organizacija) i ustaša. Nacionalno pitanje bilo je glavni kamen spoticanja u prvoj Jugoslaviji, a Aleksandar Karađorđević ga je, prilično neuspješno, zabranama pokušao sakriti pod tepih. Jasno, to je moglo djelovati tek kratkoročno, a završilo je njegovim ubojstvom u spomenutom francuskom gradu.
Ubio ga je Vlado Černozemski, član VMRO-a koji je i sam ubijen odmah po atentatu. Atentat su zajedno s makedonskom organizacijom isplanirali i ustaše, a kasnije će se pokazati da su u cijelu priču bile upletene i Mađarska i Italija koje su, svaka iz svog interesa, podupirale grupe koje su se borile protiv režima u Beogradu.
Smrću kralja Aleksandra bilo je jasno da nikakva zabrana ne može riješiti nacionalno pitanje u Jugoslaviji. U drugoj polovici tridesetih godina Vladko Maček, lider HSS-a nakon Radićeve smrti, pregovorima će postepeno otupiti oštricu beogradskog režima. 1939. godine osniva se Banovina Hrvatska, ali ona će uskoro, zajedno s cijelom Kraljevinom Jugoslavijom, nestati u vihoru Drugog svjetskog rata.
Sve u svemu, atentat u Marseilleu ostaje jedan od najvažnijih povijesnih dokumenata 20. stoljeća zbog činjenice što je jedan jako bitan događaj uhvaćen kamerom. Sam trenutak napada, doduše, nije snimljen, ali na snimci se vide sekunde nakon napada, panika i metež te na kraju još uvijek živ jugoslavenski kralj na samrti.