Najave o krahu turističke sezone, u sklopu kojih se predviđao velik pad broja dolazaka zbog (pre)velikog rasta cijena, pokazale su se sasvim neutemeljenima. Od "običnih" građana do profesora na fakultetima i doktora ekonomije, analizirao se turizam Hrvatske do detalja, s naglaskom na cijene i "deranje turista", sve dok podaci Državnog zavoda za statistiku nisu pokazali da je sezona sasvim solidna.
Iako su kritičari donekle utihnuli, a neki se prognostičari turističke katastrofe čak i javno ispričali zbog navođenja krivih podataka (kao doktor ekonomije i fakultetski profesor Željko Garača), brzo se našao nov način za osporavanje hrvatskog turizma. I to ne uspoređivanjem s nekima od država koje ostvaruju veće relativne prihode od turizma i imaju bolju strukturu turizma, kao što su Italija i Španjolska, nego s Albanijom.
S poštovanjem Albaniji i njenom turizmu, takve usporedbe su omalovažavajuće za Hrvatsku. Unatoč tome, mnogi se trude veličati turizam Albanije i obasipati ga komplimentima, uz istodobno omalovažavanje turizma Hrvatske.
Dakako, puno je prostora za unaprjeđenje ponude, strukture, tipa, kvalitete i profitabilnosti hrvatskog turizma, ali nema puno smisla pozivati se na zemlju u kojoj je taj sektor gospodarstva manje razvijen u gotovo svakom pogledu.
Albanija ima ogroman rast broja dolazaka
Ne treba zanemariti impresivne rezultate albanskog turizma, koji bilježi značajan rast dolazaka. Prema podacima albanske državne statističke agencije, 614 tisuća stranaca ju je posjetilo u travnju ove godine, što je povećanje od 52.8 posto u odnosu na travanj 2022. godine.
U toj 2022. godini Albaniju je posjetilo 7.5 milijuna stranih državljana, što je povećanje od 32 posto u odnosu na godinu prije. Impresivni su to rezultati, posebno s obzirom na to da je 2014. zemlju posjetilo samo 3.7 milijuna stranaca.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), u travnju ove godine Hrvatsku je posjetilo 870 tisuća turista, što je rast od 35.6 posto u odnosu na 2022. S obzirom na to da je Hrvatska već nadaleko poznata turistička destinacija, a Albanija "novootkrivena", veći rast u toj državi ne iznenađuje.
U Hrvatsku dolaze sasvim drugačiji turisti nego u Albaniju
Ali bitno je i tko dolazi, ne samo koliko ljudi dolazi. U prva četiri mjeseca ove godine je od 1.63 milijuna stranih državljana koji su putovali u Albaniju većina došla iz regije Južna Europa, čak 1.4 milijuna (cca. 85 posto). Samo 0.47 milijuna je došlo iz regije Zapadna Europa, a 0.26 iz regije Sjeverna Europa.
Prošle godine, kada je Albanija ostvarila 7.54 milijuna dolazaka stranih državljana, 5.66 milijuna ih je bilo iz regije Južna Europa (75 posto). Državna statistička agencija ne objavljuje podatke po zemljama, ali ako je suditi po podacima World Travel and Tourism Councila, jedne od glavnih svjetskih organizacija za pitanja svjetskog turizma, 2021. je 15 posto turista u Albaniju dolazilo iz Sjeverne Makedonije, 7 posto iz Grčke, 7 posto iz Crne Gore, 7 posto iz Italije i 3 posto iz Srbije.
S druge strane, Hrvatska ima bitno drugačiju strukturu stranih turista. Tijekom prva četiri mjeseca ove godine je 17 posto stranih turista došlo iz Slovenije, 16 posto iz Njemačke, 11 posto iz Austrije, 6 posto iz Italije i 5 posto iz UK-a.
Gledajući cijelu godinu, 2022. godine su najveći broj noćenja ostvarili turisti iz Njemačke (24.9 milijuna), Slovenije (10.1 milijun), Austrije (8.2 milijuna), Poljske (6.7 milijuna), Češke (6 milijuna) i Italije (4.2 milijuna).
Uspoređivati turizam Hrvatske i turizam Albanije, pogotovo cijene, jest kao da uspoređujete cijene i standard stanovništva Njemačke, Slovenije i Austrije s cijenama i standardom stanovništva Sjeverne Makedonije, Grčke i Crne Gore.
To je uspoređivanje turističkog tržišta koje dominantno opslužuje goste iz razvijenih i bogatih država Zapadne i Srednje Europe s turističkim tržištem koje dominantno opslužuje goste iz daleko siromašnijih i nerazvijenijih država.
U Hrvatskoj su povezanost i infrastruktura daleko bolje
Ipak, netko bi mogao tvrditi da se radi isključivo o iskorištavanju geografske prednosti Hrvatske, tj. činjenice da je puno lakše turistima iz Zapadne i Srednje Europe doći do hrvatske obale nego do albanske. Posebno to vrijedi nakon ulaska u šengensku zonu, odnosno ukidanja graničnih prijelaza i kontrola.
To zanemaruje činjenicu da Hrvatska nije jedina ljetna turistička destinacija koja se nalazi u blizini Zapadne i Srednje Europe te se natječe s Italijom, francuskom Azurnom obalom i Španjolskom. Ali čak i ako se zanemari geografska prednost, turizam u Hrvatskoj je u većini segmenata kvalitetniji nego u Albaniji.
Kada se govori o dostupnosti, jako je bitna kvaliteta cestovne infrastrukture. Hrvatska je zbog blizine Zapadnoj i Srednjoj Europi relativno lako dostupna automobilom i većina turista ju tako posjećuje.
Cestovna infrastruktura je daleko bolja u Hrvatskoj nego u Albaniji, čemu svjedoče sva međunarodna mjerenja (npr. Svjetski indeks konkurentnosti). Posebno je velika razlika po pitanju autocesta, kojih je u Hrvatskoj preko 1200 kilometara, a u Albaniji manje od 200 kilometara. Dok se u Hrvatskoj nalaze neke od najkvalitetnijih autocesta u Europi, Albanija se ne može time pohvaliti.
Čak je i po pitanju željeznice - koja desetljećima u Hrvatskoj propada, pa se njome kreće prosječnim brzinama koje su vlakovi dosezali krajem 19. stoljeća - situacija bolja. Prema Svjetskom indeksu konkurentnosti, Albanija ima najgore željeznice na svijetu.
Hrvatska je puno bolja i po pitanju povezanosti s ostatkom svijeta zračnim prometom, pomorskim prijevozom i daleko bolja po pitanju opskrbe pitkom vodom te stabilnosti opskrbe električnom energijom. Infrastruktura je relativno jak adut Hrvatske i u usporedbi s bogatijim državama, a kamoli s Albanijom.
Hrvatska je daleko čišća od Albanije
Problemi s infrastrukturom imaju velik utjecaj, ne samo na lakoću dolaska turista nego i na kvalitetu turističke ponude. Nedostatak pitke vode i nestabilna opskrba električnom energijom su direktni utjecaji, ali nesređenost infrastrukture može imati šire posljedice.
Jedan od očitijih primjera negativnog utjecaja loše infrastrukture je kakvoća mora na plažama. I tu je razlika između dvije zemlje ogromna. Dok Hrvatska prema podacima Europske agencije za okoliš ima neke od najčišćih površina za kupanje u Europi (nakon Cipra i Grčke), s više od 95 posto lokacija koje su ocijenjene odličnom kvalitetom, Albanija je jedna od najgorih država Europe po tom pitanju, s manje od 70 posto površina ocijenjenih odličnom kvalitetom.
Prema Indeksu ekološke učinkovitosti, koji su zajednički razvili sveučilišta Yale, Columbia, Ekonomska komisija i Svjetski ekonomski forum, Hrvatska po pitanju sanitarnih uređaja i sigurne pitke vode ostvaruje 70.2 od 100 bodova, a Albanija 54 od 100.
Hrvatska i Albanija dijele jedan velik problem po pitanju svojih turističkih sektora
Postoji ipak bar jedna stvar po kojoj su Albanija i Hrvatska jako slične kad se radi o turizmu. To je visoka sezonalnost turizma i, posljedično, nizak doprinos turizma ostalim dijelovima gospodarstva (tj. nizak multiplikator BDP-a).
Hrvatska je po tom pitanju čak gora od Albanije i tek je 100. država u svijetu po veličini multiplikatora turizma u BDP-u, dok je Albanija 97.
Razlog za to je lako identificirati, a to je primarno činjenica da se u Hrvatskoj i Albaniji većina turističkih dolazaka ostvari u samo tri mjeseca godišnje. Točnije, oko 63 posto noćenja se ostvari u tri ljetna mjeseca u Hrvatskoj, a oko 53 posto u Albaniji.
Albanija je osim Grčke i Hrvatske turistički najsezonalnija država na svijetu, a ipak je za 10 postotnih bodova manje noćenja ostvareno u tri ljetna mjeseca. Jasno je onda koliko je velika sezonalnost turizma u Hrvatskoj, daleko najveća na svijetu, i koliko to ograničava mogućnosti turizma da sudjeluje u općem rastu standarda u Hrvatskoj.
Albanija može učiti iz pogrešaka Hrvatske, koja je puno ranije počela razvijati turizam
Hrvatski tip turizma ima brojne probleme, a glavni problem dijeli s albanskim tipom turizma, ali je, općenito govoreći, turizam u Hrvatskoj puno drugačiji od turizma u Albaniji. Iskreno govoreći, i daleko je kvalitetniji.
Veća kvaliteta, bolja infrastruktura i gosti veće platežne moći faktori su koji diktiraju cijene.
Ne treba podcjenjivati Albaniju i njen turistički procvat, koji je evidentan, ali ne treba ni podcjenjivati Hrvatsku snižavajući njezin turizam za dvije razine. U mnogočemu današnji turistički uspon Albanije ima puno sličnosti s nekadašnjih turističkim usponom Hrvatske, sa svim prednostima i manama.
Ali Hrvatska ima daleko veće iskustvo jer su u njoj trendovi koji se sada odvijaju u Albaniji počeli puno ranije. Puno je sličnosti, ali i razlika između današnje eksplozije turizma u Albaniji i nekadašnje u Hrvatskoj.
Hrvatska Albaniji može služiti kao primjer onoga što treba izbjegavati u tom procesu i možda se u budućnosti turistički sektori dvije zemlje dovoljno približe da se mogu uspoređivati kao da se radi o sličnim tržištima. Ali taj trenutak još nije došao i sve sadašnje usporedbe su nerealne.