OTKAKO je proglašena de facto karantena Hrvatske zbog pandemije koronavirusa, s vrha vlasti se može čuti da se Hrvatska nalazi u ratu. Premijer Andrej Plenković je u svojem televizijskom obraćanju naciji tako situaciju s koronavirusom nazvao “najvećom krizom od Domovinskog rata” i poručio: “Hrvatska je u ratu protiv virusa, protiv panike i protiv negativnih društveno-ekonomskih posljedica.”
Ratnu retoriku koriste Plenkovićevi ministri - nedavno je ministar zdravstva Vili Beroš spominjao petu kolonu, ona se širi desničarskim portalima i na društvenim mrežama, ali i u srednjoj struji društva, o čemu primjerice svjedoči naslovnica tjednika Express u vlasništvu Styrije, čija tiskana izdanja većinom vjerno slijede vladinu liniju.
Naslov u novinama: "Hrvatska u ratu. Nema predaje!"
“Hrvatska u ratu. Nema predaje!” napisano je velikim bijelim i crvenim slovima uz fotografiju spomenika bana Josipa Jelačića i ruševina oko njega, nastalih potresom.
Hrvatska naravno nije u ratu. Hrvatska zna što je rat, doživjela ga je devedesetih.
Pandemija koronavirusa jest izvanredna situacija u kojoj postoje valjani i snažni argumenti za vremenski ograničeno smanjivanje nekih građanskih prava s ciljem suzbijanja širenja zaraze, ali definitivno nije rat niti bi trebalo priželjkivati ili prizivati da se trenutno ionako napeto stanje pretvori u ratno.
Vlast mobilizira ljude ratnom retorikom
Vlasti je naravno najlakše na taj način pokušati mobilizirati ljude, pomoću militarističke retorike i nacionalizma, ali to je ono što nam u ovoj situaciji najmanje treba. Uspjeh borbe protiv koronavirusa ovisi o solidarnosti građana i pridržavanju pravila, što je antiteza ratne situacije, u kojoj sva pravila nestaju. Jedino koje ostaje je argument sile.
Rat nosi i neizbježnu psihozu, što se već počinje manifestirati na desničarskim portalima i po društvenim mrežama koji danima provode hajku na Jelenu Veljaču, Sanju Sarnavku, Radu Borić i druge žene iz lijevo-liberalnog miljea jer - nisu na ulici čistile cigle nakon potresa u Zagrebu. To je navodno veleizdaja, a svim se ljudskopravaškim udrugama odjednom poručuje da “ostanu u svojim mišjim rupama”. Ista ekipa naravno ne zamjera npr. Željki Markić što nije čistila ruševine s vojskom i što nije selila medicinsku opremu s BBB-ovcima, ali kad je riječ o (nota bene, skoro 70-godišnjakinji) Sarnavki, onda je to maltene za smrtnu kaznu.
Sadističke fantazije na društvenim mrežama
Društvene mreže su pune onih koji bi “kažnjavali za 15 sekundi”, ugledali se na Putina, slali ljude na Goli otok, provodili osvetu i mučenja, a ne zakone. Ljude koji prekrše mjere samoizolacije, što je naravno za osudu, odjednom se opisuje kao teroriste. Pumpa se napetost, širi se mržnja. Svi ti ljudi možda i priželjkuju pravo ratno stanje, jer samo u njemu je moguće te sadističke fantazije ostvariti, najčešće pod krinkom domoljublja i u uniformi “naših dečkiju”, što je dodatno razlog da se usprotivimo ratnoj retorici.
Uvjeravanje Hrvata da živimo u ratnom stanju pomaže i vlasti, koja je već pokazala apetit za ekspanzijom ovlasti. Plenković je već predložio da se sabor sam razvlasti, da se zaobiđe uloga predsjednika RH u izvanrednoj situaciji te se sva moć preda vladi u ruke, a sada se vodi bitka oko sulude ideje da se po hitnom postupku izglasa praćenje mobitela svih građana RH.
>> Vlada želi pratiti mobitele građana zbog epidemije. To je opasan udar na naša prava
Virus je nevidljiv, pa se traže vidljivi neprijatelji
Umjesto da se naglašava humanistička nota i solidarnost, spominjanjem rata se promovira agresivnost i stvara atmosfera u kojoj će se nedomoljubnim proglasiti svaka kritika vlasti i svaki otpor bezrazložnom ograničavanju građanskih i ljudskih prava.
Koronavirus je nevidljivi neprijatelj, pa forsirane ratne retorike neizbježno potiče da se počne tražiti vidljivi neprijatelj, netko u društvu tko i inače ne pripada hrvatsko-katoličkoj većini. To se već događa. Domoljubne progonitelje pritom ne zanimaju činjenice, argumenti i istina, oni ovu situaciju koriste za javnu hajku na ljude koje od prije mrze.
Tko zaziva rat, nema dobre namjere
Rat podrazumijeva ukidanje osnovnih građanskih prava i ubijanje, a borba protiv koronavirusa je borba za spašavanje života. Preživjet ćemo ako se slobodnom voljom i vođeni razumom budemo držali solidarno i zadržimo staloženost, dakle sve ono što je suprotnost kaosu, nasilju i bezakonju rata.
Hrvatskoj je i jedan rat u proteklih 30 godina bio previše, još uvijek se od njega mentalno, ekonomski i moralno oporavlja, drugi joj ne treba. Tko u ovoj situaciji zaziva rat kao uzor ili tko trenutno stanje falsificira u ratno, nema dobre namjere.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala