NAJLAKŠE je sada udarati po HDZ-u.
Nazivati ga zločinačkom organizacijom, tražiti njegovu zabranu i uhićenje njegovih lidera, kopati po njegovim jamama i crnim torbama, zavirivati pod tepihe i u crkvene škrabice, naslađivati se nad unutarnjim sukobima i sprdati se s njegovim biračima.
Nije HDZ jedini kriv. On je samo radio ono što su mu državne institucije, zajedno s pravosuđem, dozvolile i omogućile da radi.
Institucije radile svoj posao
Izborna povjerenstva kao neovisna tijela uredno su primala falsificirana financijska izvješća. Poreznici i financijska policija ignorirali su sumnjive uplate i beskrupulozno kolanje gotova novca. Policija je prelazila preko kaznenih prijava. Državno odvjetništvo ignoriralo je tvrdnje o kupovinama vijećnika nakon lokalnih izbora.
Uglavnom, institucije su radile svoj posao.
Nitko se nije obazirao ni na javna upozorenja predsjednika Republike o nesrazmjeru između prijavljeni i stvarnih troškova izborne kampanje njegove protukandidatkinje Jadranke Kosor.
Nitko nije reagirao kad je na sumnjivo financiranje kampanje HDZ-a upozoravao šef oporbe Zoran Milanović. A da se ne govori o višegodišnjem prešućivanju prijava za reketarenje javnih i privatnih poduzeća, kao i za novac koji je kolao u vrećicama i torbama.
HDZ radio što je htio
HDZ je doslovno radio što je htio. Ne treba se stoga čuditi Branku Bačiću kad govori kako je mislio da su gotovinske isplate normalna stvar. Ili Darku Milinoviću kad se hvali da je svećenicima nosio hrpe gotovine. Ili Jadranki Kosor i Vladimiru Šeksu kad tvrde da su vjerovali kako stranka barata čistim novcem: dok su oni trošili milijune, na račun su se slijevale tisuće.
Netko im je to sve omogućio. Ali to nije bio samo Ivo Sanader sa svojom šačicom hajduka. Nije to bio samo Ratko Maček s torbama, ni Branka Pavošević sa crnim bilježnicama.
Radilo se o državnom sustavu: stvorenom od HDZ-a i ustrojenom da služi HDZ-u. Na čelu s neovisnim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem. Onim koji nije kukuriknuo dok se nije smjelo.
Od reketarenja do uništavanja dokaza
Sve te institucije godinama su puštale HDZ da reketari firme, izvlači sredstva iz državnog proračuna i javnih poduzeća, pere pokradeni novac, torbari, kupuje medije, pjevače i zabavnjake, prijavljuje lažna financijska izvješća i na koncu uništava dokaze.
Kako je bilo moguće da toliko gotovine nesmetano kola hrvatskom politikom, medijima, estradom, gospodarstvom? Kako su HDZ i Jadranka Kosor mogli tako besramno prijavljivati očito lažna financijska izvješća? Kako se moglo osvajati vlast kupovinom vijećnika u Karlovcu, Sinju, Sisku i tko zna gdje još, pored Državnog odvjetništva koje je imalo sve informacije i dobivalo kaznene prijave?
A taj sustav i danas tolerira iste stvari.
Isti oni repovi za koje se sada hvata Jadranku Kosor, vuku se i iz zadnje predsjedničke kampanje Ive Josipovića i Milana Bandića. Opet se ne zna kako su donacije ulazile u kampanju, niti koliko je stvarno novca potrošeno, jer prijavljene brojke ponovno odstupaju od neovisne procjene stvarnih troškova.
Nije to devijacija sustava
Ne radi se ovdje, dakle, o devijaciji, koliko god bi nam to pomoglo da se osjećamo bolje. Kao što Sanader nije jedini kriv za ono što je radio HDZ, tako ni HDZ kao politička stranka nije jedini odgovoran za sve ovo što sada kulja iz blagajničine jame.
Ako se već kreće u čišćenje onih koji su prikupljali, skrivali i trošili prljavni novac, trebalo bi zajedno s njima pomesti i sve one pod čijim se nosom sve to događalo. Od Bajića, preko izbornog povjerenstva, pa sve do poreznika. A ne da oni sada revno i uz mnogo pompe nadoknađuju davno propuštene obaveze.
Predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić ovih dana urla iz petnih žila da su svi u HDZ-u - pa tako valjda i on - znali za crne fondove, ali policija ga još nije pozvala na obavjesni razgovor. Ne može se reći da nije bilo prilike: ministar policije baš je neki dan svratio u stranku po člansku iskaznicu.
Lanac probijanac
Zbog svega toga, ovo nije samo stranački, nego i državni kriminal. U nekoj normalnoj državi očekivalo bi se da će cijeli taj lanac pronevjera i kriminala negdje puknuti. Ali nije.
I zbog toga Hrvatska barem jedno desetljeće - a vjerojatno oba - ima nelegalnu i nelegitimnu vlast. Vlast osvojenu izbornim prevarama, falsifikatima, obmanama, a sada se vidi, i prljavim novcem. Slijed je jasan: optužba protiv Sanadera optužba protiv HDZ-a, a optužba protiv HDZ-a je optužba protiv čitavog sustava.
Da je ovo partija karata, tražilo bi se novo miješanje. No, ovo je Hrvatska i političko varanje je dozvoljeno. Dapače, poželjno.