NOVINARKA iz Maroka osuđena je na godinu dana zatvora zbog ilegalnog pobačaja i seksualnog odnosa izvan bračne zajednice, javlja The New York Times.
Sud u Maroku proglasio je danas novinarku i njenog zaručnika krivim za izvanbračni seks i pobačaj te im je izrekao zatvorske kazne.
Novinarka Hajar Raissouni (28), koja radi za nezavisne novine Akhbar Al Yaoum, i njezin zaručnik Rifaat al-Amin uhapšeni su 31. kolovoza dok su napuštali ginekološku ordinaciju u marokanskoj prijestolnici Rabat.
Raissouni, njen zaručnik, i ginekolog negirali su da se radilo o pobačaju i tvrdili da je ona zatražila liječničku pomoć zbog krvarenja.
Pokrivala političke teme
Sudac je Raissouni i Al-Amina osudio na godinu dana zatvora, a ginekologa Jamala Belkeziza na dvije godine. Drugi liječnik i zaposlenik ordinacije također su proglašeni krivima za sudjelovanje u postupku abortusa, ali im je sud izrekao uvjetne kazne.
Akhbar Al Yaoum jedne su od rijetkih nezavisnih novina u Maroku. Raissouni je pisala o ljudskim pravima i politici, a pokrivala je i demonstracije u regiji Rif na sjeveru zemlje pri kojima je uhićeno na stotinu prosvjednika.
Zbog slučaja Raissouni, zemljom su izbili mnogi prosvjedi. Građani su pozvali na veću slobodu tiska i na preispitivanje konzervativnog kaznenog zakona.
Prije nekoliko dana, tisuće Marokanaca potpisale su manifest u kojem se traži legalizacija pobačaja i seksualnog odnosa izvan braka.
Reagirale organizacije za ljudska prava
Prema marokanskom zakonu o informativnim medijima iz 2016. ukinuta je zatvorska kazna za novinare koja je određena na temelju njihovog rada, no sud je u ovom slučaju utvrdio kako slučaj Raissouni nije povezan s njenim novinarskim angažmanom već s činjenicom da je ona uhvaćena kako posjećuje ordinaciju koja je bila pod nadzorom zbog sumnje da se u njoj izvode ilegalni pobačaji.
Kad je Raissouni uhićena u kolovozu, organizacija Amnesty International zatražila je njezino trenutno puštanje na slobodu, rekavši da su optužbe "nepravedne". Human Rights Watch također je osudio miješanje u njen privatan život i naveo takav postupak kao ilustraciju "nedostatka slobode pojedinca i selektivne primjene nepravednih zakona kako bi se spriječilo djelovanje kritičkog novinarstva i aktivizma".