Nizozemska istočnoindijska kompanija, poznata po nizozemskom nazivu Vereenigde Oostindische Compagnie (VOC), osnovana je 20. ožujka 1602. godine u Nizozemskoj Republici. Smatra se jednom od prvih multinacionalnih korporacija u svijetu i prvim poduzećem koje je izdavalo dionice. VOC je imala ključnu ulogu u globalnoj trgovini tijekom 17. i 18. stoljeća, posebice u trgovini začinima, ali i u kolonijalnom širenju Nizozemske.
VOC je nastala kao rezultat spajanja više nizozemskih trgovačkih tvrtki s ciljem smanjenja konkurencije i jačanja položaja u trgovini s Istočnom Indijom (današnja Indonezija i okolne regije). Nizozemska vlada dodijelila je VOC-u povelju koja joj je davala monopol na trgovinu istočno od Rta dobre nade i zapadno od Magellanova prolaza. Osim trgovačkih ovlasti, VOC je dobila i kvazivladina prava, uključujući mogućnost proglašavanja rata, izgradnje utvrda, pregovaranja o ugovorima i osnivanja kolonija.
Kompanijom je upravljalo vijeće od 17 članova, poznato kao Heeren XVII (Gospoda Sedamnaestorica), koje je predstavljalo šest regionalnih komora (kamers) iz gradova poput Amsterdama i Rotterdama. Ova struktura odražavala je decentraliziranu prirodu Nizozemske Republike.
Glavni fokus VOC-a bila je trgovina začinima, posebice muškatnim oraščićem, klinčićima, cimetom i paprom, koji su bili izuzetno vrijedni na europskom tržištu. Kompanija je uspostavila središte svojih operacija u Bataviji (današnja Jakarta) na Javi 1619. godine, odakle je kontrolirala trgovinu u regiji poznatoj kao Nizozemska Istočna Indija.
VOC je bila pionir u razvoju globalnih trgovačkih mreža. Njezini brodovi prevozili su robu između Azije, Afrike i Europe, često uz pomoć sofisticirane flote i logističkih sustava. U prvim desetljećima svojeg postojanja VOC je ostvarivala ogromne profite, isplaćujući dioničarima dividende od 40% ili više godišnje.
Iako je primarno bila trgovačka organizacija, VOC je često koristila vojnu silu za ostvarivanje svojih ciljeva. Osvojila je brojne teritorije, uključujući dijelove današnje Indonezije, Šri Lanke i Južne Afrike (gdje je osnovala Kapsku koloniju 1652.). Zloglasna je po masakru na otocima Banda 1621., gdje su nizozemski vojnici pobili ili protjerali većinu domorodačkog stanovništva kako bi osigurali monopol na muškatni oraščić.
Unatoč ranom uspjehu, VOC se suočila s problemima u 18. stoljeću. Korupcija među upraviteljima, visoki troškovi održavanja kolonija i konkurencija s Britanskom istočnoindijskom kompanijom oslabili su njezin položaj. Tijekom Četvrtog anglo-nizozemskog rata (1780. – 1784.) VOC je pretrpjela velike gubitke, a dugovi su se nagomilali. Kompanija je službeno bankrotirala i raspuštena je 31. prosinca 1799. godine, nakon čega su njezina imovina i teritoriji prešli pod kontrolu nizozemske vlade.
VOC je ostavila dubok trag u povijesti. Smatra se pretečom modernih korporacija zbog svojega inovativnog pristupa financiranju i upravljanju. S druge strane, njezina brutalna kolonijalna politika i eksploatacija resursa imali su dalekosežne posljedice za domorodačko stanovništvo u Aziji. Njezin utjecaj vidljiv je i danas u kulturnim i gospodarskim vezama između Nizozemske i bivših kolonija.