NALAZIMO se u blagdanskim danima. Božićno je i novogodišnje vrijeme, tradicionalno obilježeno okupljanjima obitelji i prijatelja unutra i na toplom, uz dobru hranu i piće, uz svjetlost i slavlje. Jer vani su zima i mrak.
Tome se ovih dana posvetila cijela Europa, s jednim očitim izuzetkom. Taj izuzetak je Ukrajina, žrtva brutalne ruske agresije.
Život bez električne energije
Naime, velika većina ljudi koji danas žive u Europi ne zna kako je to živjeti bez električne energije. Svi su odavno navikli da pritisak prsta na prekidač na zidu podrazumijeva da će se upaliti svjetlo ili da će svaki uređaj proraditi kada se njegov utikač gurne u utičnicu. Kada cijeli život živiš s blagodati električne energije, kada je njeno korištenje uobičajeno poput disanja, onda je dugotrajni nestanak struje nešto što čovjeka ubija u pojam.
Odjednom je sve ono što je bilo lagano i rutinski, poput kuhanja ručka ili tuširanja toplom vodom, postalo nemoguće. Odjednom su maltene svi električni uređaji koje imate doma beskorisni pa čak i zauzimaju nepotrebno prostor i smetaju. Jer onda električni štednjak treba zamijeniti s peći na drva ili ugljen. Što naravno znači i da treba negdje naći drva ili ugljen. Što naravno znači da se često mora otići van, na (još veću) hladnoću, kišu, snijeg i vjetar. I najgore, tamo gdje će život čovjeka koji je izašao po drva ekspresno okončati snajperski metak ili granata.
Tu je i opcija da se lože vlastiti namještaj, knjige s polica i sve što je pri ruci, a može gorjeti. Jer naložiti peć na drva u takvim situacijama postaje pitanje života i smrti, pitanje opstanka. Sve drugo postaje sporedno. Bez te peći na drva se, recimo, ne može ispeći kruh niti ugrijati dok je vani temperatura ispod nule.
Bez struje su ljudi u mraku. I doslovno i metaforički
Nestanak struje otežava i komunikaciju. Ne može se pozvati pomoć ako ne možeš napuniti mobitel ili ako nema struje koja bi omogućila funkcioniranje telekomunikacijske mreže. Ne možeš upaliti radio ili televizor kako bi doznao najnovije vijesti. Nestanak struje ljude i doslovno i metaforički ostavlja u mraku.
Dugoročni nestanak struje je proteklih desetljeća u Europi bio samo i jedino rezultat rata. Kako je danima, tjednima, pa i mjesecima živjeti bez struje, znaju ljudi možda iz par dijelova Hrvatske, iz većih dijelova Bosne i Hercegovine i, sada, ljudi iz Ukrajine.
Trajni nestanak struje je, kao i glad - kako je istaknuo povjesničar Timothy Snyder s Yalea u svojoj seriji predavanja o povijesti Ukrajine - nečija politička odluka. I struje i hrane danas u Europi zapravo ima dovoljno za sve (što nekad davno nije bio slučaj), ali netko donosi političke odluke o tome kako će se one distribuirati. Ili neće.
>> Ne želite se blamirati kao Elon Musk kad pričate o Ukrajini? Pogledajte ovo
Zbog Vladimira Putina Ukrajinci danas nemaju struje
U slučaju Ukrajine, odluku da tamo ne bude struje donijeli su ruski predsjednik Vladimir Putin i njegovi generali. Oni već tjednima ciljano i nažalost vrlo uspješno uništavaju ukrajinsku električnu mrežu, a kako bi dodatno demoralizirali ljude koje već osam mjeseci ubijaju na druge načine.
Nestanak struje je samo jedan od Putinovih načina ubijanja Ukrajinaca, sporiji od metka ili bombe, ali potencijalno vrlo uspješan. Pitanje je koliko će mu u tome pomoći vremenske prilike.
Nakon što je poubijao tisuće i tisuće ljudi oružjem, Putin sada u Ukrajini želi tome dodati ubijanje novih tisuća ljudi hladnoćom, zimom i glađu. Nakon što je milijune natjerao da pobjegnu iz svojim domova spašavajući živu glavu, Putin želi tome dodati još Ukrajinaca koji će otići kako se ne bi smrznuli do smrti. Želi da sljedeći blagdanski tjedni - u kojima se slavi Božić po gregorijanskom i julijanskom kalendaru, a između njih Nova godina - budu za Ukrajince dani mraka, patnje, nesreće, gladi i smrti.
>> Rusi cijeli dan žestoko gađaju Ukrajinu. Ogromni problemi, nema struje, grijanja...
Vojnici i civili na terenu uvijek su najveće žrtve svakog rata
Putin želi da blagdanske ukrase i svjetla zamijeni mrkli mrak, da se ljudi muče oko toga smiju li uzeti akumulator iz auta kako bi na njega priključili žarulju od 5 watta kako bi dobili barem malo svjetla. Ili ipak ne, jer bez tog akumulatora neće biti moguće upaliti auto ako se hitno bude trebalo bježati pred nekom novom, iznenadnom najezdom ruske vojske.
To je rat. Mali dio rata su političari i generali na visokim položajima koji na sve to gledaju kao na pomjeranje figura na šahovskoj ploči, a onaj najveći dio rata su vojnici i civili na terenu, koji svaki dan moraju donijeti stotine odluka o kojima im ovisi život, koji moraju trpjeti razna poniženja, koji moraju gledati kako im na rukama umiru suborci ili članovi obitelji i prijatelji. Ili, još gore, koji moraju ubijati druge ljude po nečijem naređenju i zbog nečijih fiksacija i opsesija.
Danas rata u Ukrajini ne bi bilo da Vladimir Putin nije odlučio da ga bude. Unatoč svim izlikama i teorijama zavjera, nitko ga nije natjerao da pokrene agresiju na Ukrajinu niti da uništi živote milijunima ljudi.
Nitko ga nije natjerao da ljudima u Ukrajini ukrade božićne i novogodišnje blagdane. Sve to su njegove odluke, sve to je sada i njegova politička i ljudska ostavština. Naravno, neće biti ni prvi ni zadnji agresor i zločinac koji će imati svoje obožavatelje i apologete.
Putinovo ime će ostati zapamćeno u povijesti, dok će se imena milijuna njegovih žrtava zaboraviti
No, napisano je već i više nego dovoljno tekstova o Putinu, a ipak značajno manje o za ostatak Europe većinom bezimenim ljudima koje je njegova zločinačka politika ubila, protjerala i unesrećila. Putinovo ime će biti zapamćeno u povijesti, a njihova će se imena većinom zaboraviti kada umru oni koji su ih poznavali i voljeli.
On će sljedećih dana uživati, kao i obično, u luksuzu Kremlja, oni će se smrzavati u mraku i pokušavati objasniti svojoj djeci zašto ove godine nema poklona niti slavlja ili će pak očajnički s onime što im je na raspolaganju pokušati simulirati slavlje. On ima goleme resurse i mogućnosti da ih uništava, oni ovise o pomoći stranaca iz drugih država i s drugih kontinenata da bi preživjeli. Ne zato što tako žele, nego jer nema druge opcije.
Zato ljudima u Ukrajini sada treba pomoći na svaki mogući način. Nesebično, ne znajući ni konkretna imena tih ljudi ni njihove životne priče. Ne zato što su nam bliski, nego baš zato što većinom nisu.
Jer su ljudi u strašnoj nevolji, usred zločinačke agresije čiji je cilj uništavanje njihove države, njihove kulture i njih samih. Jer su osuđeni da tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana sjede u mraku, da se smrzavaju, da gladuju. I da gledaju svoje najbliže kako to proživljavaju.
Evo kako možete pomoći ljudima u Ukrajini
Stoga objavljujemo načine na koje možete pomoći ljudima u Ukrajini.
Možete donirati novac za kupovinu sustava zaštite od dronova Shahed Hunter. Ovu kampanju za doniranje predvodi već spomenuti povjesničar s Yalea Timothy Snyder, koji kaže da bi radije skupljao novac za ponovnu izgradnju škola, sveučilišta i knjižnica, ali da je zaštita Ukrajinaca od napada dronova koje koristi ruska vojska hitnija. Cilj je skupiti milijun i 250 tisuća američkih dolara, a trenutno je donirano skoro 800 tisuća dolara.
Zaklada Serhyj Prytula radi na prikupljanju novca za kupovinu oružja i vojnih uređaja za ukrajinsku vojsku. Također se bave izgradnjom privremenih kuća za izbjeglice i distribucijom humanitarne pomoći potrebitim Ukrajincima.
Ako pak želite pomoći starijim ljudima, migrantima, vatrogascima i vlasnicima kućnih ljubimaca, onda možete donirati Zakladi Social City. Oni od početka rata u Ukrajini pomažu ljudima u Harkivu paketima hrane i vode, higijenskim potrepštinama, hranom za kućne ljubimce, lijekovima, toplim obrocima, vatrogasnom opremom, a sudjeluju i u popravcima granatiranih stambenih objekata.
Tu je i organizacija Grad dobrote, koja se bavi pomaganjem majkama i djeci. Njihov centar prima žene s djecom i starije osobe iz cijele Ukrajine. "Bez ikakvih ograničenja primajmo obitelji s kućnim ljubimcima, hranimo ih, liječimo i trudimo se mališanima ovo vrijeme učiniti barem malo manje traumatičnim", navode. Također su kod sebe smjestili tri evakuirana sirotišta s juga Ukrajine, u kojima su bila djeca do 7 godina starosti.