Teodozije je bio rimski car koji je vladao krajem 4. stoljeća. Tijekom vladavine donio je odluke koje su zauvijek promijenile tijek rimske, ali kasnije i srednjoeuropske vjekovne povijesti. Ugušio je dvije pobune i konsolidirao svoju vlast. U njegovo vrijeme zatvarani su mnogi poganski hramovi, a kršćanstvo dobilo na snazi.
Uspon vojnika iz Hispanije
Rođen je 347. godine u Hispaniji. Njegov je otac bio visoko rangirani vojnik pa je i Teodozije svoju karijeru započeo u vojsci. Nije sudjelovao u vojnim kampanjama cara Valensa protiv Gota. Da jest, možda nikad ne bi postao carem.
Goti su kao rimski saveznici na njihovom području bili loše tretirani te su bili gladni. Podigli su ustanak koji je trebao ugušiti istočni car Valens, no 379. godine, u bitci kod Hadrijanopola, umire sam car.
Zapadni car Gracijan imenovao je Teodozija novim carem i tada počinje njegova karijera u politici. Tada je imao 32 godine. Odmah se pozabavio Gotima i s njima se nagodio. Mogli su ostati u Carstvu te vladati sami sobom. Dogovor nije išao u korist Rimu, no Teodozije je napravio najbolje što je mogao.
Potom se okrenuo na istok gdje je 386. godine sklopio mir s neugodnim rivalima Sasanidima. Podijelili su armensku državu i dogovorili uvjete mira koji su odgovarali svima. Granica na istoku bila je sigurna, a Teodozija su hvalili diljem zemlje da je tim mirom spasio desetke tisuća života i poštedio Rim brojnih ratova na istoku. Sukobi sa Sasanidima ponovo su se rasplamsali već nakon Teodozijeve smrti.
Dvije pobune ugušio je u današnjoj Sloveniji
Njegovi najveći izazovi ticali su se domaćih uzurpatora koji su se pokušali nametnuti kao zapadni carevi. 383. godine, nakon što je ubijen car Gracijan, jedan zapovjednik vojske iz Britanije, po imenu Magno Maksim, proglasio se zapadnim carem te protjerao Gracijanovog brata Valentinijana. Sukob je kulminirao 388. godine kada je Teodozije pobijedio svog rivala na rijeci Savi, blizu današnjeg Ptuja u Sloveniji.
Valentinijan se vratio, preuzeo svoje carske dužnosti, no 392. godine je umro, a okolnosti njegove smrti bile su krajnje sumnjive Teodoziju koji je smatrao da se radi o političkom ubojstvu. Ponovo se jedan vojnik proglasio carem, Teodozije to nije odobrio, započeo je rat, a Teodozije opet pobijedio u Sloveniji. Ovaj sukob trajao je kraće, a nakon toga Teodozije je vladao samostalno.
Premda su unutarnji sukobi doveli do toga da Teodozije konsolidira ogromnu moć i tako efektivno upravlja glomaznim carstvom, njegova najveća odluka dogodila se 380. godine kada je donio Edikt iz Soluna kojim je učinio kršćanstvo jedinom priznatom religijom u zemlji. Svi ostali obredi bili su zabranjeni i proglašeni herezom.
Teodozije je imao četvero djece, među kojima su bila dva sina: Arkadije i Honorije. Prije nego što je umro, podijelio je Carstvo na Zapadno i Istočno. Stariji sin Arkadije naslijedio je bogato Istočno Rimsko Carstvo, dok je njegov mlađi brat na upravu dobio Zapadno Rimsko Carstvo. Bila je to sudbonosna odluka koja je odredila smjer razvoja Europe u idućim stoljećima. S vremenom će razlike između istoka i zapada bii sve veće, a te će razlike dodatno potaknuti crkveni raskol u 11 stoljeću.
Nije pogrešno kazati da posljedice odluke ovog rimskog cara osjećamo i u današnjem svijetu. Teodozije je umro početkom 395. godine u Mediolanumu (današnji Milano). Nakon njega Rim će ponovo upasti u period kriza i nestabilnosti, što će u konačnici dovesti do pada stare države.