Pet pitanja na koje i dalje nema odgovora o katastrofi podmornice Titan

Foto: Profimedia

Bila je to podmornica koja je putnicima jamčila putovanje života. Prilika da se spuste 3800 metara u dubine Atlantika i posjete olupinu Titanica. Međutim prošle je godine zaron Oceangateove podmornice Titan završio tragično. Titan je pretrpio havariju dok se približavao morskom dnu; smrtno je stradalo svih petero putnika.

Titan je započeo spuštanje prema Titanicu ujutro 18. lipnja 2023. U podmornici su bili direktor Oceangatea Stockton Rush, britanski istraživač Hamish Harding, francuski istraživač Paul Henri Nargeolet, britansko-pakistanski biznismen Shahzada Dawood i njegov 19-godišnji sin Suleman.

Nakon što se plovilo nije vratilo obaviještena je američka obalna straža, što je pokrenulo opsežnu operaciju potrage i spašavanja. Svijet je iščekivao vijesti o nestaloj podmornici, ali četiri dana kasnije oko 500 metara od Titanicovog pramca otkrivena je olupina. Titan je implodirao samo sat i 45 minuta nakon zarona.

BBC donosi pet ključnih pitanja o nesreći na koja tek treba odgovoriti.

Jesu li putnici znali da je ekspedicija krenula po zlu?

Putnici na Titanu mogli su komunicirati tekstualnim porukama s brodom za podršku Polar Princeom. Dnevnik ovih razmjena mogao bi otkriti jesu li postojale naznake da podmornica nije ispravna. Plovilo je također imalo uređaj za akustično praćenje, zapravo mikrofone koji su detektirali znakove da se savija ili lomi.

"Stockton Rush je bio uvjeren da će zvučni sustav reagirati ako dođe do neposrednog kvara podmornice", objašnjava Victor Vescovo, vodeći istraživač morskih dubina. No pitanje je bi li to podmornici ostavilo dovoljno vremena da se vrati na površinu.

Budući da nije bilo očitih problema tijekom spuštanja i da se alarmi nisu oglasili, putnici možda nisu bili svjesni što im se sprema. Sama implozija bila je trenutna, putnici nisu imali vremena shvatiti što se događa.

Koji dio podmornice Titan je bio problematičan?

Forenzičari su ispitivali olupinu Titana kako bi pronašli uzrok kvara. Bilo je nekoliko problema s dizajnom. Proizvođač je prozor podmornice testirao samo na dubinu od 1300 metara, ali Titan je ronio gotovo tri puta dublje.

Titanov trup također je bio neobičnog oblika - cilindričan, a ne sferičan. Većina podmornica ima sferični trup, tako da je učinak pritiska drobljenja dubine ravnomjerno raspoređen. Trup podmornice također je izrađen od ugljičnih vlakana, nekonvencionalnog materijala za takvo plovilo. Najčešće se koriste metali poput titana jer su pouzdani pod ogromnim pritiscima.

"Ugljična vlakna se smatraju materijalom koji je nepredvidiv u dubokim oceanima", objašnjava Patrick Lahey, direktor Triton Submarinesa.

Svaki put kad bi se Titan spustio do Titanica, ugljična vlakna bila su sve više komprimirana i oštećena. Spojevi između različitih materijala također su bili razlog za zabrinutost. Ugljična vlakna bila su pričvršćena na dva prstena od titana, stvarajući slabe točke.

Jesu li zvukovi oceana smetali tijekom potrage?

Brodovi, letjelice i daljinski upravljana vozila pokušavali su pronaći Titan. Tijekom potrage su se pojavila izvješća o podvodnim zvukovima koje je uhvatio sonar. Nije bilo jasno kakvi su to zvukovi - ocean je bučan, pogotovo tijekom ovakve operacije.

U trenutku kada je podmornica nestala, sonarni sustav američke mornarice otkrio je podvodni zvuk karakterističan za imploziju. Ova informacija je objavljena tek na dan kada su pronađeni ostaci Titana. Nije poznato kada je američka obalna straža obaviještena o tome i jesu li obitelji i prijatelji koji su čekali na logističkom brodu išta znali.

Na kraju su se morski roboti vratili na mjesto gdje je Titan nestao i pronađena je olupina.

Rory Golden, koji je bio na ekspediciji Oceangate kada je kontakt izgubljen, nedavno je rekao za BBC da su ljudi na brodu iskusili četiri dana straha i lažne nade.

Zašto je Oceangate zanemario sigurnosne probleme?

Mnogi su bili zabrinuti zbog Oceangateove podmornice. Victor Vescovo kaže da je bio toliko zabrinut da je pozvao nekoliko putnika da ne ulaze u Titan - uključujući i svog prijatelja Hamisha Hardinga, jednog od petorice koji su stradali.

Oceangate je bio svjestan brojnih sigurnosnih manjkavosti. Inženjeri iz Društva za pomorsku tehnologiju napisali su Stocktonu Rushu da bi njegov eksperimentalni pristup mogao rezultirati "negativnim ishodima (od minornih do katastrofalnih)".

Stručnjak za duboka mora Rob McCallum napisao je mail Rushu u kojem tvrdi da se podmornica ne bi trebala koristiti za komercijalne operacije i da stavlja putnike u "opasnu dinamiku".

Rush je odgovorio da se "umorio od toga da se argument sigurnosti koristi kako bi se zaustavile inovacije" i odbacio upozorenja da će nekoga ubiti kao neutemeljena.

Budući da je Rush također smrtno stradao, nikada nećemo saznati zašto je odlučio ne poslušati ova upozorenja, ali moglo bi se otkriti tko je još u tvrtki znao za njih i zašto ništa nije poduzeto.

Zašto su vlasti dopustile Titanu da zaroni?

Ovakve podmornice mogu proći kroz opsežnu sigurnosnu procjenu koju provode neovisne, specijalizirane pomorske organizacije kao što je Američki ured za brodarstvo (ABS) ili DNV (globalna akreditacijska organizacija sa sjedištem u Norveškoj).

Oceangate je odlučio da neće provesti Titan kroz ovaj proces. Procjena bi potvrdila je li brod - od dizajna do konstrukcije, testiranja i rada - zadovoljio određene standarde. Većina proizvođača odlučuje se za certificiranje svojih podmornica, ali to nije obavezno.

Rush je još 2019. opisao svoju podmornicu kao eksperimentalnu i ustvrdio da bi certifikacija usporila inovacije.

Robu McCallumu rekao je da mu ne treba komad papira na kojem piše da je Titan siguran, nego da su dovoljni njegovi vlastiti protokoli i informirani pristanak putnika. Putnici na Titanu plaćali su i do 250.000 dolara za mjesto. Svi su morali potpisati izjavu o odricanju od odgovornosti.

Irski biznismen Oisin Fanning dva je puta zaronio s Titanom 2022. godine. Sudjelovao je u posljednjem zaronu prije kobne katastrofe podmornice.

Kaže da je Oceangate ozbiljno shvatio sigurnost, uz opsežne brifinge prije svakog spuštanja. Ali nije mu bilo jasno da Titan nije bio certificiran: "Mislio sam da je takvo nešto već provedeno i da je podmornica u skladu s određenim normama.

Svi smo znali da je Titan bio eksperimentalni projekt. Bili smo vrlo uvjereni da će sve biti u redu, jer je bilo nekoliko zarona prije toga i činilo se da je dobro funkcioniralo."

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.