Vjerujem da se Sanja Musić Milanović ne bi u tri mjeseca sjetila tako ljupkog poklona za Valentinovo kakav je upravo Andrej Plenković poslao svom arhineprijatelju Zoranu Milanoviću. Odlučio je Andrej Plenković (u izjavi dodatno koristi prvo lice množine, taj vječni plural careva i kraljeva) bojkotirati inauguraciju predsjednika Republike.
>> Plenković: Ne idemo Milanoviću na inauguraciju. Ured predsjednika: Bez komentara
Zoran Milanović, čovjek velikog izravnog legitimiteta i bez ovlasti, nije mogao čuti bolju rečenicu. Od neuspješnog bivšeg diplomata i neuspješnog bivšeg premijera te prilično neuspješnog predsjednika Republike – Zoran Milanović se ovim promovira u glavnog vođu oporbe, jedinu branu svemoći vladajućeg HDZ-a.
Posted by Index Vijesti on Monday, January 13, 2025
U politici nikad ne ideš u bitku za koju znaš da ćeš je izgubiti
Osnovno političko pravilo je da ne ideš u bitku za koju znaš da ćeš je izgubiti. Svojom reakcijom na ruku pomirenja koju je Milanović pružio u pobjedničkom govoru, Plenković je krenuo u bitku koju politički i ustavno, kako hoćete, sigurno gubi. Milanović je izabran na novi petogodišnji mandat i siguran je u svoj položaj. Dobio je ogromno izravno povjerenje građana. Plenković mora paziti na svoju saborsku većinu i njegov je mandat znatno kraći.
Što Plenković čini? Negira volju građana, negira položaj predsjednika Republike i od Milanovića, bahatog lika bez ovlasti u Titovoj vili, čini glas većine građana, glas hrvatskih birača i lidera cijele antihadezeovske oporbe. Da je Milanović htio – nije moglo za njega ispasti bolje.
Uz samo malo strpljenja i diplomatskih riječi od HDZ-a, Zoran Milanović spustio bi se u okvir svog položaja, a to je državni poglavar bez ovlasti, predstavnik Republike kojeg malo tko prima i predsjednik SDP-a u sjeni koji svojom sjenom onemogućava da se u tom istom SDP-u stvori kakvo jače političko stablo. Ovako? Milanović je žrtva, izravna volja građana se negira.
Strah dolazi od jakog, ne od slabog protivnika
Jeste li ikad razmišljali o tome da u Hrvatskoj imamo puno bolje dokumentarce od igranih filmova? Pa ovih par zadnjih dana upravo pokazuje zašto je tome tako - kad na ovim prostorima život sam piše drame koje se ni Shakespeare ne bi usudio postaviti na pozornicu. Da itko napiše scenarij kakav nam život servira, konkretno da predsjednik vlade u dva dana napravi sve kako bi ojačao položaj svog osobnog i političkog neprijatelja, nitko mu ne bi vjerovao! Da je u pitanju scenarij za kakvu seriju, kolege bi scenaristu ovog zapleta savjetovali da promijeni vino od kojeg pravi gemišt.
Nitko se u politici ne osjeća ugroženo od slabog protivnika. No odbijanjem stolca za nečijim stolom, a to je u ovom slučaju prisustvovanje inauguraciji po Ustavu i volji naroda izabranog predsjednika Republike, priznajemo snagu onoga tko sjeda za vrh stola.
Nedolaskom na inauguraciju, taj svečani, ali formalni događaj, republikansku sjenku krunjenja državnog poglavara, priznajemo snagu onoga tko će biti inauguriran. Priznajemo snagu Zorana Milanovića. Čak i puno veću nego što je stvarno ima.
Ego ispred institucija
Nije ovo prvi put da političari ego stavljaju ispred institucija. U povijesti Hrvatske takvih događaja imamo još od doba kad su našu povijest zapisivali bizantinski kroničari. Međutim, Plenkovićev potez, začinjen paternalističkim "mi", dakle, rječnikom čovjeka koji zamišlja da drži cijeli svijet u ruci, ući će u anale glupljih političkih poteza bogate povijesti glupih političkih poteza u Hrvata.
Marko Rakar jutros je izjavio jednu odličnu: "Proći će desetljeća, možda i stoljeća dok netko ne bude gori kandidat od Primorca." I to je velika istina. Dragan Primorac u svemu je bio užasan kandidat, već je puno napisano o tome, pa da se ne ponavljamo. No on je bio kandidat upravo Andreja Plenkovića. Primorac je Plenkovićeva politička pogreška.
Plenković umjesto da prihvati pogrešku, izmišlja unutrašnje i vanjske neprijatelje (krivi su mu mediji i tko zna sve tko), sve u stilu dobrog učenika nekadašnje partije. Ne samo što ne želi priznati da je odabrao potpuno pogrešnog kandidata (pisao sam već – gotovo bilo tko od vas koji ovo čitate dobio bi više glasova!) već ide dalje produbljivati sukob koji samo jača Milanovića!
Pljuska za milijun građana koji su glasali za Milanovića
Zoran Milanović dobio je 74.68 posto glasova, ili konkretno 1.122.859 glasova u drugom krugu, što je ogroman broj. Preko milijun hrvatskih građana glasalo je da Zoran Milanović, kakav god da je, bude predsjednik Republike. Zamislite preko milijun ljudi – preko milijun duša – koje su zaokružile ime Milanovića, kakav god da jest, i rekli: "Ovaj će nam biti predsjednik." Što Plenković radi? Umjesto da formalno čestita, pruži ruku i time prihvati volju građana, ali i ostavi Milanovića unutar njegovih minijaturnih ovlasti, Plenković se ponaša kao da 1.122.859 građana nije ništa reklo. Kao da nije ni važno što misle.
Odbijanje dolaska na formalnu inauguraciju pljuska je svim tim građanima – a to pametan političar ne radi. Ako su građani glasali kako su već glasali, pametan političar neće ulaziti u sukob s građanima, nego će uz svoj tim pokušati naći razloge zbog kojih su građani tako glasali.
Ovakav bojkot Milanoviću samo daje moć. Milanović sad može reći: "Gle njih, boje me se, ne priznaju ni glas naroda." I u pravu je. Postaje simbol otpora HDZ-u, vođa cijele oporbe. Oporbe koja je bez Milanovića potpuno pogubljena. Najjača oporbena stranka SDP gotovo i nema jakih političkih imena na funkcijama. Većina bitnih ljudi u SDP-u su bivši ministri neuspješne Milanovićeve vlade, koji u životopisu mogu nakon tog mandata napisati samo da su sada 15 godina stariji! Ti ljudi, rukovodstvo SDP-a, u stanju su izgubiti utrku sami sa sobom, a sada Milanović postaje njihov svjetionik. Ne čudite se rastu SDP-a u narednim anketama, upravo i isključivo zbog Milanovića, koji nije ni njihov član.
Uvrijeđeni kralj Plenković
Što je Plenković ovim postigao? Ojačao je čovjeka kojeg je htio oslabiti. Dao mu je platformu i publiku, dao mu je moć neformalnog šefa oporbe umjesto da ga je vratio u ustavne okvire, gdje ne može upravljati ni paunovima u vrtu svoje rezidencije. Narod ne voli kad ga se ponižava, a Plenkovićev bojkot upravo to radi. Ponižava preko milijun i sto tisuća građana.
Umjesto da prihvati poraz svog kandidata, Plenković je odlučio glumiti uvrijeđenog kralja. Samo zato da čovjeku s preko milijun glasova građana ne mora jednom u pet godina stisnuti ruku. Napravio je ovaj bojkot Plenković na svoju štetu, a na Milanovićevu korist. Tko će još profitirati od svega – vidjet ćemo narednih mjeseci.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala