Ivan Pálffy bio je ugarski grof i diplomat, poznat po svom djelovanju kao hrvatski ban i ugarski palatin. Imao je dug život te sudjelovao u važnim političkim procesima u Habsburškoj Monarhiji, od kojih je najbitnija pragmatička sankcija, odnosno potvrda da kći Karla VI. Marija Terezija može naslijediti habsburšku krunu.
Vojna karijera prije političke
Ivan Pálffy bio je treći sin rođen u uglednoj ugarskoj obitelji. Stariji brat Nikola također je radio kao ugarski palatin. Ipak, Ivan se prije političkog djelovanja istaknuo u vojsci. Nakon što je završio vojnu akademiju 1680-ih, uključio se u rat protiv Osmanlija. 1683. godine Osmanlije će zadnji put pokušati osvojiti Beč i u tome biti neuspješni, a Pálffy je sudjelovao u obrani Beča od samog početka opsade.
Nakon obrane Beča upoznaje Karla Lotarinškog, budućeg muža Marije Terezije. Do 1709. godine dobio je čin feldmaršala i postao vitez Reda zlatnog runa, najvišeg svjetovnog viteškog reda u habsburškim zemljama.
Pragmatička sankcija za Karla VI.
Nekoliko godina prije nego što je postao vitez, imenovan je za hrvatskog bana. Na toj funkciji ostao je sve do 1732., a najbitnija stvar koju je napravio kao hrvatski ban (te kasnije ugarski palatin) bila je ratifikacija pragmatičke sankcije.
Naime, u to vrijeme vladala je nasljedna kriza u Habsburškoj Monarhiji jer je kraljev jedini potomak bila žena. Pragmatička sankcija je bila podrška Hrvatske i Ugarske kralju Karlu VI. te odobrenje da Marija Terezija naslijedi krunu.
Nakon što je Marija Terezija preuzela vlast 1740. godine, počinje Rat za austrijsko naslijeđe, u kojem je mladoj carici bila potrebna sva moguća pomoć, a Pálffyja je smatrala jednim od najvažnijih ljudi, nazivajući ga ocem u njihovim pismima.
Nakon što je rat završio, Marija je uspjela dobiti priznanje za svoje titule, a Ivan Pálffy povukao se iz politike. Umro je 1751. godine u dobi od 88 godina.