BRUNO TRAPAN, danas poznati istarski vinar, u priču s vinima krenuo je 2004. godine doslovno iz jedne garaže u centru Pule u kojoj je bila smještena njegova prva vinarija, nakon što je od djeda naslijedio mali hobistički vinograd. Prvi je u Istru doveo syrah, do tada neuobičajenu sortu za to podneblje, a danas desetljeće i pol kasnije iz njegove moderne vinarije u Šišanu, selu udaljenom od Pule desetak kilometara, u sklopu koje je i Food & Vine Station Trapan - degustacijska sala s restoranom - izlazi osam etiketa vina koja se piju od SAD-a do Japana.
“Studirao sam u Zagrebu četiri godine od 1998. do 2002. vrlo neuspješno, ali je bilo zabavno. Kad sam se vratio, imao sam jako puno slobodnog vremena. Radio sam kod mame u knjigovodstvu i to je za mene bio užas, nije to bio posao za mene. Godinu dana prije mi je umro djed i ostavio jedan mali vinograd, par stotina loza koje je sam za sebe radio tek toliko da radi nešto u penziji.
Doveo prvi syrah u Istru
Rekao sam: 'Imam toliko slobodnog vremena, bolje da sam vani nego da sam u kući.' I krenuo sam raditi taj vinograd da ne propadne. I onda se sve nekako lijepo posložilo. Nakon prve berbe taman se oslobodilo jedno mjesto u Poreču na vinarstvu i rekao sam idem ja to probati upisati da vidim što će se dogoditi. Kako sam ja to upisao, tako se nekako i tamo dogodila ljubav. Iz nekog razloga činilo se da mi to odgovara. Čak su i moji profesori rekli da im se čini da imam ruku za to, talent. Nakon toga sam počeo malo više i ozbiljnije razmišljati o tome pa smo 2004. kupili prvu opremu i počeli se baviti time. Nismo mogli graditi vinariju jer su nas susjedi blokirali, nisu dali da gradimo, pa smo opremili garažu. Tako smo 2004. bili u jednoj garaži skoro u centru Pule. To je bilo u turističkom dijelu grada pa je bilo 'super zabavno' zatvarati cestu kad su dolazili traktori i kamioni s grožđem. Nakon toga se dogodilo da se tu u Šišanu prodaje jedna parcela od četiri hektara koju smo odlučili kupiti, i to je bio moj prvi vinograd. Čitajući knjige, gledajući što bi moglo pasati za južnu Istru, za taj teren, odlučio sam se za syrah i to je bilo prvo grožđe te sorte u Istri.
Nakon toga sam kupio još jedan vinograd i napravio ovu vinariju tako da sad imamo 11 hektara vinograda i novu modernu vinariju. Radimo vino u bocama, isključivo prirodna vina sa što manje mojih intervencija. Trudim se što manje smetati vinu. Radimo osam različitih etiketa, maksimalno do 50 tisuća litara vina, odnosno otprilike 70 tisuća boca. U vinogradima imamo malvaziju, teran, merlot, cabernet i syrah”, kaže Bruno.
Specifičan terroir južne Istre daje poseban okus vinima
Položaji Trapanovih vinograda relativno su blizu mora pa su vina dosta mineralna zbog slanog zraka koji obogaćuje zemlju.
“Kada sam sadio vinograd, onda su mi se moje kolege vinari - koji su nam stvarno bili od pomoći i pokazivali nam sve, stvarno nije bilo nikakav problem ući u njihov podrum saznati sve što nas je zanimalo - smijali da što sadim ovdje vinograde kad je to povrćarski dio Istre. Međutim, moj prvi rod malvazije iz 2010. bila je najbolja odležana malvazija na svjetskom natjecanju, a i prvi rod mog terana iz te berbe 2013. bio je najbolji teran na svijetu pa onda valjda to ima nekog smisla. Specifičnost našim vinima daje taj terroir na kojem se nalazimo, južna Istra, more je s jedne strane na kilometar i pol, a s druge strane 3,5 kilometara. Uvijek puše neki povjetarac koji nosi slani zrak tisućama godina u zemlju tako da su vina dosta mineralna. Imamo jako puno kamena. U jednom vinogradu bilo je 70 posto kamena pa je 11 puta skuplje bilo taj vinograd pripremiti nego bilo koji drugi u Istri, ali se to isplatilo jer daje specifična vina”, kaže Bruno.
Izvoz od New Yorka do Japana
Sada većinu vina prodaju u Hrvatskoj, no dobar dio ide u izvoz, posebno u SAD, koji im je najvažnije inozemno tržište.
“Najjači izvoz nam je u SAD. U New York nam ide jedno 10 posto cijele godišnje proizvodnje, na jako dobra mjesta gdje se vino služi na čaše, sve američko vlasništvo, ne govorimo o balkanskim ili hrvatskim klubovima. Sad je išla paleta za Japan, išlo je nešto za Švedsku. Gledamo disperzirati da ne ovisimo samo o jednom tržištu. Od osam različitih etiketa koje radimo, šest ih gledamo raditi svake godine, a dvije u ekstra godinama. Zapravo, hajdemo reći da ih pet radimo svake godine - svježa malvazija, svježi roze, odležana malvazija i dva crna. U najboljim godinama radimo bazu za pjenušac, jednu maceriranu malvaziju i jedan special couvee od terana i syraha. Ukratko, pet standardnih i tri premium. ”, kaže Bruno.
Lorena Božić i Ettore Vignandel vode restoran u sklopu vinarije
U sklopu vinarije otvoren je i restoran koji vode iskusni chefovi Lorena Božić i Ettore Vignandel, hrvatsko-talijanski par koji je proputovao gotovo čitav svijet i svoja iskustva prenio u kuhinju.
“Godinama sam htio restoran u sklopu vinarije jer mi se to činilo komplementarno. Upoznao sam ih slučajno i krenuo s pričom o svojoj ideji, a oni su taman izlazili iz jednog projekta i moja ideja im se jako svidjela. Opremili smo kuhinju i krenuli. Sad će biti godinu dana da smo otvorili. Gosti su uglavnom stranci”, kaže Bruno.
Ettore Vignandel i Lorena Božić
Lorena, rođena Puljanka, i Ettore koji je podrijetlom iz Italije, rade kombinaciju istarske i talijanske kuhinje, bazirane na isključivo sezonskim namirnicama.
"S Brunom smo krenuli raditi nakon što smo ga upoznali kada je došao u naš restoran. Svidjela nam se ideja da ljudi dolaze u vinariju na tasting pa bi uz to mogli nešto i pojesti - dinamično, simpatično i neformalno. Puno pažnje u kuhinji posvećujemo Bruninim vinima, a baza kuhinje su isključivo lokalni sezonski proizvodi, nema ništa vansezonski.
Recimo, brancin u smokvinom listu više ne radimo jer nema smokvinog lista. Sve namirnice su s merkata (tržnice op.a.) ili od naših ljudi koji su nam bliski, koje znamo. Radimo nekakav fusion između talijanske i istarske kuhinje i svih onih utjecaja koje smo putujući po svijetu prikupili - igramo se. Na primjer, nedavno sam imala deserte od cikle i tamne čokolade što priziva anglosaksonsku tradiciju. Pa recimo kruške u redukciji od Brunovog vina s grana padanom što podsjeća na francusku kuhinju. Ili kuhamo fuže koji su istarsko jelo, ali s raguom od kunića”, kaže Lorena.