Foto: Robert Anic/Pixsell
Najveći gubitnici bi prema planu vladinog povjerenika, osim Ivice Todorića, trebali biti svi dioničari Agrokorovih kompanija, među kojima i mirovinski fondovi koji za nas prisilno štede.
Za sve njih, i za sve nas porezne obveznike, predstavljen je scenarij kao iz ratnog filma: aktualnim dioničarima ostaju prazne ljuske, opljačkane kuće, a sve što vrijedi preselit će se u Ledo 2 ili Jamnicu 2 očišćene od novih dugova i bit će dio novog Agrokora.
Na ZSE su špekulanti koji su zaslužili gubitak jer su vjerovali Todoriću?
Iz Ramljakovih riječi proizlazi da su svi koji su kupovali dionice na Zagrebačkoj burzi špekulanti koji su zajedno s Todorićem zaslužili gubitak. Oni se moraju pomiriti s gubitkom, hrvatski građani i mirovinci - porezni obveznici, pa čak i sama država jer je preko CERP-a suvlasnik Zvijezde. Da, hrvatska vlada je preko svog povjerenika tako odlučila. Da će zaraditi netko drugi, a izgubit će porezni obveznici i država.
Vladin povjerenik o tržištu kapitala govori kao da se radi o lancu sreće za pohlepne ili društveno štetnoj pojavi, a ne aktivnosti od koje koristi imaju baš svi, ne samo "špekulanti" nego i društvo jer kompanije tjera na transparentnost, i država jer zarađuje od poreza.
Zahvaljujući hrvatskoj vladi kao sigurni pobjednici izaći će sudionici roll-upa, predvođeni američkim fondom Knighthead, a dobavljači su digli glas nezadovoljni nacrtom. Za Knighthead i društvo zakoni ćudljivog tržišta bili su na vrijeme ukroćeni.
Za razliku od luzera sa ZSE-a, Ramljak se prije nego je postao vladin povjerenik sastajao s vlasnicima obveznica, predstavnicima Knightheada, još u vrijeme dok je kao pouzdanik Martine Dalić pisao Lex Agrokor.
Bi li Knighthead i društvo kupovali junk obveznice Agrokora da nisu imali info o roll-upu?
Strani fondovi kupovali su obveznice Agrokora dok su imale junk status, koje bi danas također bile bezvrijedne da nije bilo Ramljaka. Roll-up kredit, svojevrsno čistilište za odabrane kojima osigurava prvenstvo i sigurnu naplatu, bio je ponuđen kreditorima, ali i vlasnicima obveznica. Ključno je pitanje: bi li racionalni ulagač bez informacije o roll-upu poduzeo tako iracionalne rizike?
Privilegij sudjelovanja u novom kreditu nisu imali dioničari. Oni nisu imali niti svog predstavnika u vjerovničkom vijeću. Da je dioničarima Agrokorovih tvrtki ili mirovincima netko ponudio mogućnost ulaska u roll-up, bi li oni odbili mogućnost zarade? Investitore nije trebalo tražiti u bijelom svijetu, s takvim uvjetima mogao ih je naći i u Zagrebu.
Što je uostalom rizičnije, kad već Ramljak ističe rizik: Kupnja obveznica kompanije u problemima ili dionica u kojima ta kompanija nema ni natpolovično vlasništvo? Jasno je da su se kockali fondovi koji su kupovali obveznice puno više nego kupci dionica na ZSE.
Naravno da postoji rizik trgovanja na burzi, no zadnja osoba koja o tome treba govoriti je Ante Ramljak. Upravo su s njegovim planom trgovci na stranim burzama minimalizirali rizik. I zaradili. Burza je zaista neizvjestan poslovni pothvat ako nemate svog Ramljaka.