DRUŠTVENIM se mrežama proširila priča da je troje djece s autizmom izbačeno iz slastičarnice u Samoboru.
Djeca imala napadaj. Otac: Vlasnica ih je izbacila na ulicu, vikala i rekla da djecu ne vode u grad jer spadaju u šumu
Priču je ispričao Marin Vlahović, otac osmogodišnjeg dječaka s autizmom. Njegov je sin je s još dvoje prijatelja bio u spomenutoj slastičarni, zajedno s učiteljicom i tetom iz Centra za odgoj i obrazovanje.
Kako je napisao, djeca su imala kratak napadaj u slastičarni Saramassi na glavnom samoborskom trgu. Sve se odvijalo jučer ujutro.
"Danas je naš sin Josip koji ima autizam, zajedno s dvoje svojih posebnih prijatelja, učiteljicom i tetom, bio na izletu u Samoboru. Nažalost, dogodio se incident u kafiću i slastičarni "Saramassi", gdje su djeca imala kratki napadaj. Sve je dodatno pogoršala reakcija zaposlenice, a onda i vlasnice Maje Beran koja je vikala na učiteljicu i tetu iz Centra za odgoj i obrazovanje da takvu djecu 'ne vode u grad' jer ona spadaju u šumu. Josipova učiteljica se rasplakala. Vlasnica Maja Beran joj je uzela 100 kuna za štetu inventara i praktički ih sve izbacila na ulicu. Svašta je rekla i za djecu", napisao je jučer Vlahović o neugodnom događaju u centru Samoboru.
Neugodno ga iznenadila reakcija vlasnice kada je nazvao
Kazao je kako ga je još više neugodno iznenadila reakcija vlasnice Maje Beran nakon što je nazvao.
"Kada sam čuo za cijeli slučaj, nazvao sam gospođu Maju Beran iz Samobora. Ispričao sam joj kakve dijagnoze imaju djeca, ali i rekao da su incidenti vrlo rijetki. Očekivao sam neku ispriku, razumijevanje, bilo što, međutim, umjesto toga, gospođa Beran je ponovila izjavu otkud tetama ideja da "takvu djecu" vode u grad, dakle nastavila je inzistirati da naša djeca ne bi smjela biti dio ovog društva. Tada sam izgubio živce, ponovio joj svoje ime i prezime i obećao gospođi Beran kako više nikada tako neće postupati s djecom koja imaju poteškoće, niti omalovažavati i ponižavati osobe koje s njima rade. Za početak, neka svi koji idu u Samobor na advent, znaju kako gospođa Maja Beran, 'ugledna Samoborka' i vlasnica Saramassija, čijim ću se likom i djelom svakako baviti, tretira one koji su drugačiji i najranjiviji", napisao je Vlahović.
"Gospođa Beran i dalje vidi sebe kao žrtvu i krivnju prebacuje na učiteljicu i tetu"
Danas se javio novom objavom u kojoj je napisao da "jedna osoba i lokal nisu niti mogu biti ogledalo Samobora, koji je gostoljubiva i vrlo civilizirana sredina". Potom se još jednom osvrnuo na vlasnicu, ali i upozorio na situacije koje se mogu dogoditi pri napadajima kod djece s poremećajem autističnog spektra.
"Što se tiče same gospođe Maje Beran, vlasnice slastičarne Saramassi, bojim se da tu nema pomoći. Gospođa Beran i dalje vidi sebe kao žrtvu i krivnju prebacuje na učiteljicu i tetu, dakle stručnjakinje što godinama rade s djecom, vode ih na izlete, a koje nikada nisu doživjele sličnu situaciju. Zato ovo ne pišem zbog gospođe Beran, koja očito ne vidi ništa loše u svom postupku, već drugih ljudi, koji se možda nađu u prilici da svjedoče nekoj vrsti nepoželjnog ponašanja, ispada i(li) napadaja kod djece s poremećajem autističnog spektra. Scene uistinu mogu biti dramatične, ali ono što je učinila gospođa Beran, najgora je stvar koju netko može napraviti", napisao je otac dječaka.
"Verbalna agresija, optužbe i osude, kako djece tako i osoba koje su im pratnja, samo će pogoršati reakciju i traumu. Ta djeca, iako malo ili uopće ne govore, puno toga razumiju, dok osjećaju i više od nas. Ako ne možete pomoći, onda se maknite, jer prisutnost nepoznate i agresivne osobe, svakako nije nikakva pomoć. Kako je ovaj slučaj izazvao veliki interes ljudi, vjerujem da smo barem malo podigli svijest o autizmu i prepoznavanju ovakvih situacija na javnom mjestu, što bi moglo dovesti i do toga da se ovakve ružne scene, odnosno pogrešne reakcije, više ne ponavljaju", napisao je Vlahović i zahvalio svima na podršci.
Vlasnica: To je takva laž i neistina, mali me iz voleja udario, onda se punom snagom srušio na leđa
No vlasnica Maja Beran, koju smo nazvali kako bismo dobili i njenu stranu priče, tvrdi da je tvrdnja da je izbacila djecu s autizmom iz kafića i da je rekla da im je mjesto u šumi - laž.
"To je takva laž i neistina. To je bilo malo iza 11 sati, dvije gospođe su prolazile s troje djece. Nije u to vrijeme neki veliki promet, ja sam sjedila i pričala s gostom, čekala da stignu gosti. One su sjele s djecom. Prilazim stolu i kažem: 'Dobar dan, dobro došli'. Znate, stavili su stolce pod stol onako da djeca ne mrdaju. Pitala sam: 'S čime vas mogu ponuditi'. Rekli su: 'Mi bi kolače'. Djeca su bila tiho. Djetetu je rekla: 'Izaberi kolač'. Vidi se da on prstićem ide, ali ni ne gleda u to, prstić samo ide. Ja sam 10 minuta stala i čekala. Kad je dijete stavilo prstić na kolač, rekla je: "To nam donesite." One su uzele kavu i sok, bile su još tri kremšnite i jedna torta. Trebale su reći plastični tanjur i plastične čaše. Znaju one dobro što slijedi", priča vlasnica.
Kaže da je, kad je donosila kolače i piće, uslijedio udarac djeteta u nju.
"Ja sam došla s punom tacnom i mali me iz voleja udario u cicu. Ja sam vidjela da sam ja strana osoba i da ga iritiram. Brzo sam to poslužila i otišla unutra. Odjednom čujem jaukanje, mislila sam da je mačak koji nam dolazi. Međutim, kad sam izašla, vidjela sam da je dijete cvililo, istrgalo se i punom snagom se kao svijeća srušilo se na leđa. Gospođa za njim ide s noge na nogu, polako. Govorila mu je: 'Ustani, ustani.' Mali je imao napadaj", priča.
"Dijete je snažnom silinom srušilo sve sa stola, četiri porculanska tanjura otišla su u paramparčad. Sve sam rukama skupljala"
Govori kako su potom napadaj dobila i druga dva dječaka.
"Kad su ova dva to vidjela i oni su dobili napadaj. Samo sam pogledala gospođu, znala sam što će se dogoditi. Klinci su bili iziritirani, crveni u licu. Ona ih ćopi za jaknu i kaže: "Sjednite dolje, sjednite dolje." On je u tom trenutku snažnom silinom srušio sve krošeom sa stola. Taj dečkić Josip leži, baca se, prevrće se. Ima napadaj dečkić, strašno je to vidjeti. Ja nikad u svojih 56 godina nisam vidjela takav izgred, znam da treba biti čovjek, ali ne znam kako se ponašati."
Ispričala je kako je sve sa stola odletjelo na tlo.
"Jedan od dvojice dječaka je srušio sve na prolaz, četiri tanjura porculanska otišla su u paramparčad. Šlag po tome, dolje kolači. Ja velim: 'Gospođo, jel' vi vidite da oni ovdje nisu sretni? Da ste ih izveli na izlet u prirodu, bili bi sretniji.' Njih je taj ambijent kafića iziritirao. Onda su uslijedila još dva napadaja, kad su drugi dečkići to vidjeli. One su navlačile djecu, skupljale taj porculan, pitali su što da rade. Ja sam odmah išla po partviš. Rekla sam da ću to ja počistiti rukama. Ja sam to s jednim gospodinom sat vremena skupljala rukama. Ja sam rekla - doviđenja, da bi na stoliću kod vrata tek par minuta kasnije vidjela dvaput po pedeset kuna. Ja sam rekla da nisu ništa dužni, ali one su rekle da je to šteta", priča vlasnica Maja Beran.
"Otac mi je rekao: 'Ja ću vam život uništiti, linčovat ću vas'. Nisam nikoga otjerala, djeteta mi"
Potom je, dodaje, stigao poziv oca.
"Za 20 minuta je zazvonio telefon. Javio se muškarac i rekao: "Jel vi znate tko sam ja?" Rekla sam da je bio težak slučaj, da smo svi potreseni, i dječica, i gospođa i ja. Ja sam stara pola stoljeća, ali ne znam ništa o autizmu. Znam ako divljaju po cesti, ali ne znam ako mirno sjede. Čovjek koji me nazvao je rekao: "Ja sam otac malog Josipa. Moj otac je Joža Vlahović. to je valjda onaj NOB-ovac." Rekao je: "Ja ću vam život uništiti, linčovat ću vas, uništit ću vam život." Napisao je da sam vikala na bolesnu djecu, zamislite. Da sam ih potjerala na ulicu, a oni su sjedili na terasi, na ulici. Djeteta mi moga, nisam nikoga otjerala, nisam monstrum. Rekla sam samo: "Oni tu nisu sretni." Vidite sad što se dogodilo. Nema smisla da se djecu forsira da sjede i jedu kremšnite jer su došli u Samobor", kazala je.
"Otac je pozvao cijelu Hrvatsku na linč, otvaraju mi vrata kafiću i viču 'Kurvetino stara', odrezali su mi stolicu..."
Kaže da je na nju pokrenut linč.
"Nakon objave oca su mi otvarali vrata kafića, vikali su: "Kurvetino stara", pljuvali me, slikali me. Maknula sam se s prijateljem pola sata i odrezali su mi stolicu, sjedište su prerezali. To su ove kožne barske stolice koje nam stoje ispred ulaza. Ja sam linčovana, otac je pozvao cijelu Hrvatsku na linč. Rekao je: "Ti me nećeš zaboraviti dok si živa, požalit ćeš dan kad si se rodila." Ja nikoga nisam potjerala, ja nikome nisam rekla da ide u šumu, kunem se. One su to možda ocu ispričale da ekskulpiraju sebe jer su pile kavu. Da on zna kako se njemu dijete bacalo na glavicu i kako je ta teta reagirala... Jadan dečkić. Mogao je imati potres mozga. Meni je žao tog oca, on je sigurno frustriran. Sigurno nisam postupila neljudski", zaključila je za Index vlasnica kafića Maja Beran.
Inače, jedan je drugi samoborski ugostiteljski objekt pozvao djecu i tete iz ove priče da dođu kod njih te su im poručili da će ih besplatno ugostiti i dati djeci božićni poklon. S druge strane, ljudi su na Googleu i na Facebooku srozali ocjene kafića u kojem se dogodio incident.