Lajos Kossuth bio je mađarski odvjetnik i revolucionar, predvodnik Mađarske revolucije iz 1848. godine. Kossuth je bio pravi nacionalist koji je htio neovisnu Mađarsku i prekid odnosa s Austrijom, odnosno s Habsburgovcima. Nakon što je revolucija propala, živio je u inozemstvu. Vratio se u Mađarsku 1890. godine te je dočekan kao heroj.
U Hrvatskoj gledamo na mađarsku povijest gotovo uvijek kroz odnos Hrvata i Mađara, no ako odstupimo od tog pogleda, shvaćamo da se radi o zemlji koja je u 19. stoljeću doživjela buđenje nacionalizma baš kao i druge zemlje srednje Europe.
Mađarska i buđenje nacionalizma
Mađarska je unutar Habsburške Monarhije bila najveći opozicijski faktor carskoj vlasti iz Beča. Oni su bili najveća nacionalna manjina, ali isto tako regija koja je bila vrlo važna Habsburgovcima. Naime, mađarska ekonomija temeljila se na poljoprivredi, a mađarska pšenica izvozila se u cijelu Europu.
Kada je umro Josip II. 1790. godine, mađarski su plemići počeli nametati svoj jezik na cijelo područje ugarske države, što je izazvalo revolt drugih naroda poput Hrvata ili Rumunja. Do sredine 19. stoljeća u Mađarskoj je prevladalo mišljenje da austrijski dvor ne dijeli interese s mađarskim stanovništvom te se počelo raspravljati o preustroju države u kojoj bi Mađarska imala veću autonomiju.
Takve decentralističke politike nisu se svidjele Beču, no vlast je bila paralizirana zbog unutarnjih sukoba te činjenice da je car Ferdinand I. bio bolestan. Svi su znali da glavnu riječ zapravo vodi Metternich, a on je već tada bio smatran simbolom stare reakcionističke Europe.
Kada je stigla godina 1848., sve je bilo spremno da narod digne ustanak. Na njihovu sreću, val revolucija već je krenuo na Apeninskom poluotoku i u Parizu. Tri tjedna nakon revolucije u Parizu dogodila se jedna i u Beču, a u kratkom vremenu najveći europski državnik Metternich bio je prisiljen dati otkaz i nestati iz zemlje.
Od revolucije do proglašenja neovisnosti
Kada je Kossuth shvatio da se sprema vrijeme promjena, odmah je počeo tražiti od Beča veću autonomiju i prava. Isprva su ga zanimale sve one stvari koje su zanimale revolucionare diljem Europe: sloboda tiska, bolji pravni sustav, ali i politička reforma. Politička reforma trebala je dati Mađarima veću autonomiju nad gospodarstvom, sve na temelju nacionalnog prava.
Navodno je Kossuth isto tako propagirao nasilnu mađarizaciju ostalog stanovništva u Ugarskoj, argumentirajući da će u suprotnom Mađarska nestati kao respektabilna zemlja. Mađarizacija se u Hrvatskoj javljala u valovima tijekom cijelog 19. stoljeća, no u konačnici je proizvela samo kontraefekt.
Kada se austrijska vlada oglušila dati im sve što su željeli, Mađari su otišli korak dalje i proglasili neovisnu državu. Lajos Kossuth postao je regent-ministar, kao i simbol mađarskog nacionalnog preporoda. Međutim, ta neovisna Mađarska neće dugo potrajati.
Uloga Jelačića i ruske vojske
Mađarska neovisna država propala je već 1849. godine. U prvoj fazi ratovanja novi austrijski car Franjo Josip I. nije znao kako obuzdati revolucionarno djelovanje diljem Habsburške Monarhije, no znao je da može računati na Hrvatsku.
Ban Jelačić izrazio je svoju podršku bečkom dvoru i protivio se mađarskom nacionalizmu. Ratovao je protiv Mađara te pomogao ugušiti novu revoluciju u Beču. Bečki car bio je siguran, ali i dalje nije imao dovoljno snaga da ugrozi Mađare.
Ipak, bečki dvor imao je tajni ugovor s Rusijom u kojem su si dvije zemlje obećale pomoći u slučaju liberalnih revolucija. Nakon što je Franjo Josip I. poslao molbu u Moskvu da Nikola I. pomogne, ruska vojska upala je u Mađarsku i slomila revolucionare.
San o neovisnoj Mađarskoj je propao. Lajos Kossuth pobjegao je u Italiju, potom u SAD, a povratak mu je dozvoljen tek krajem stoljeća. Danas se smatra pionirom mađarskog nacionalizma te jednim od najvažnijih ljudi iz Mađarske 19. stoljeća. Umro je 1894. u 92. godini života.