Jan Palach bio je češki student povijesti i političke ekonomije na Filozofskom fakultetu Karlovog sveučilišta u Pragu. Ostao je zapamćen jer se 16. siječnja 1969. godine spalio živ usred Praga u znak protesta. Umro je tri dana kasnije. Imao je 20 godina.
Praško proljeće - nada i razočaranje
Praško proljeće bilo je pokušaj političke liberalizacije u Čehoslovačkoj, započet u siječnju 1968., kada je na čelo Komunističke partije došao Aleksander Dubček. Njegov cilj bio je provesti reforme koje bi uključivale veće građanske slobode, smanjenje cenzure te stvaranje "socijalizma s ljudskim licem". Tijekom tih mjeseci društvo se oslobodilo straha, mediji su slobodnije izvještavali, a građani su s optimizmom gledali na budućnost.
Međutim, sovjetsko vodstvo, zajedno s ostalim članicama Varšavskog pakta, vidjelo je te promjene kao prijetnju komunističkom bloku. U kolovozu 1968. godine vojne snage predvođene Sovjetskim Savezom izvršile su invaziju na Čehoslovačku kako bi zaustavile reforme i vratile zemlju pod strogu kontrolu komunističke vlasti. Tenkovi su ušli u Prag, a nade u slobodnije društvo su brutalno ugašene. Usprkos mirnom otporu građana, okupacija je ostavila duboke rane, a represija koja je uslijedila ugušila je svaku javnu debatu.
Prosvjed vatre na Václavskom trgu
U tom ozračju opće rezignacije i straha Jan Palach odlučio se na radikalan čin kako bi probudio društvo iz apatije. Stigao je na Vaclavske namesti oko 14:30, polio se zapaljivom tekućinom te se zapalio. Nakon šokantnih prizora na trgu prevezen je u bolnicu, gdje je nakon tri dana agonije umro.
Prije nego što je umro, dao je iskaz u kojem poziva na otpor i osuđuje pasivnost i apatiju domaćeg stanovništva. Pozivao je na štrajk i borbu protiv sovjetske okupacije.
Njegova smrt izazvala je masovne prosvjede, a tisuće ljudi prisustvovale su njegovom pogrebu, koji je prerastao u tihi čin protesta protiv okupacijskih vlasti. Ipak, ti prosvjedi nisu urodili nikakvim promjenama sve do pada komunističkog režima.
Palach nije bio jedini
Palachov čin inspirirao je i druge na slične prosvjede samospaljivanjem. Najpoznatiji među njima je Jan Zajíc, student koji se 25. veljače 1969. zapalio na istom mjestu u Pragu. Zajíc, poznat i kao "plamen broj 2", želio je nastaviti Palachovu misiju i upozoriti javnost na opasnost od potpunog prihvaćanja represije. Evžen Plocek spalio se 4. travnja 1969. u gradu Jihlava, protestirajući protiv gušenja reformi i političke slobode.
U srcu Praga i dalje stoji spomenik Palachu i Zajícu, podsjećajući prolaznike na njihovu žrtvu i želju za slobodom.