Ruski predsjednik Putin je zaprijetio da će kao odgovor na zapadne sankcije ograničiti izvoz važnih sirovina. Za Sjedinjene Države i Europu to bi bilo bolno, jer su dijelom ovisni od uvoza iz Rusije, piše u analizi DW.
„Isporuke niza dobara nam je ograničena, pa bismo i mi možda mogli razmisliti o određenim ograničenjima, recimo kod uranija, titanija i nikla", izjavio je predsjednik Rusije Vladimir Putin u prije nekoliko dana. On je naložio svojoj vladi da preispita moguća ograničenja izvoza.
Još 2022. godine Kremlj je pokušao izvršiti pritisak na Europu isporukama plina. Cilj je bio potkopavanje zapadne pomoći Ukrajini koja se brani od ruske invazije. Nove prijetnje nisu isprazne, jer Sjedinjene Američke Države i Europa spomenute sirovine uvoze iz Rusije u velikim količinama.
Kakva je uloga ruskog uranija?
Putin nije slučajno prvo spomenuo uranij. Državni koncern Rosatom drži 40 posto svjetskog tržišta obogaćenim uranijem. Niko ne nudi proizvod takve kvalitete za reaktore nove generacije. Američka tvrtka „Centrus Energy" počela je tek krajem prošle godine obogaćivati uranij, ali količine će još dugo ostati vrlo ograničene. Glavni posao ove tvrtke je još uvijek isporuka uranija koji ona nabavlja od Rosatoma.
U ukupnoj količini isporučenog uranija SAD-u Rosatom sudjeluje s više od 20 posto, a u Europi je taj udio 30 posto. Izvozni posao Rosatoma u Sjedinjene Države težak je dvije milijarde dolara godišnje. To je otprilike pola od ukupnog izvoza ruskog koncerna. Izvozni posao u Europsku uniju iznosi oko 500 milijuna dolara. Osim toga, Rosatom izvozi već pripremljeno gorivo za reaktore sovjetske i ruske proizvodnje i nudi popratne usluge. Prema vlastitim podacima koncern je prošle godine u zapadnim zemljama tako ostvario promet od preko četiri milijarde dolara. U svijetu ukupni obrt vrijedi 16,4 milijarde američkih dolara.
Kako se zaobilaze sankcije?
Prekid poslovnog odnosa bi za obje strane bio bolan. Zato je Rosatom donedavno bio jedna od rijetkih ruskih tvrtki koja nije bila pod sankcijama. Istovremeno je Zapadu jasno da mora da smanjiti ovisnost od uvoza iz Rusije. Jedino premijer Mađarske Viktor Orban gleda drugačije na ovu situaciju.
Osim Rosatoma, velike količine uranija obogaćuju dvije europske tvrtke – Urenco i Orano Uran. Obje proširuju kapacitete kako bi povećale izvoz u SAD. Dmitrij Gorčakov, stručnjak za atomsku energiju pri zakladi Bellona kaže da bi, ako im to pođe za rukom, SAD se mogle odreći uvoza iz Rusije za pet godina, dok će Europi trebati nešto duže. Američke tvrtke u posljednje vrijeme uvoze sve više uranija iz Kine. Vjerojatno se radi o preprodaji ruskog uranija, s obzirom na to da su ruske isporuke Kini od 2022. znatno porasle. To pokazuje da ruske sirovine usprkos sankcijama pronalaze put do američkog tržišta.
Što je s titanom?
Gotovo cjelokupnu eksploataciju titanija u Rusiji kontrolira tvrtka VSMPO-Avisma, sa sjedištem u uralskom gradu Verhnjaja Salda. Udio u svjetskoj proizvodnji titanske spužve, sirovine iz koje se dobivaju poluge ovog metala, iznosi 15 posto. A više od polovine ukupno raspoložive količine sirovine za titan u svijetu proizvodi se u Kini. Nešto manje od četvrtine se proizvodi u Japanu. Na Kazahstan otpada deset posto.
VSMPO-Avisma je pod američkim sankcijama, ali ne i pod sankcijama Europske unije. Prije rata glavni kupci su bili američki koncern Boeing kao i europski proizvođač aviona Airbus. Amerikanci su najavili raskid suradnje odmah nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, a Europljani prosinca te godine. Prije toga se šef koncerna Airbus Guillaume Faury izjasnio protiv sankcija, jer bi prema njemu to bile sankcije koje bi Europljani uveli sami sebi. Kompleksni proizvodni procesi i mreže ovisnosti od dobavljača u branši ne ostavljaju mogućnost promjene dobavljača preko noći.
I Amerikanci i Kanađani su u svojim sankcijama protiv ruske tvrtke VSMPO-Avisma predvidjeli izuzetke. Od toga profitiraju tvrtke kao što su proizvođači aviona Bombardier i Airbus, kao i brojni dobavljači za Boeing, kao što su francuska tvrtka Safran ili britanski Rolls-Royce. Svi oni i dalje nabavljaju titan u Rusiji. Izvoz u Europu VSMPO-Avisma prošle godine iznosio je 345 milijuna dolara, dok se pretprošle kretao na oko 370 milijuna dolara.
Stručnjak za metale Andy Home kaže da SAD lakše smanjuju ovisnost od Rusije kad je u pitanju titana jer brže razvijaju svoje kapacitete, ali je EU na tom polju sve više ovisna od SAD-a. A to proturječi zakonu Europske unije o kritičnim sirovinama koji je donijet ove godine. Trenutno EU nema izbora.
Kome je potreban ruski nikl?
Jedan od najvećih svjetskih proizvođača nikla je ruska tvrtka Norilsk Nickel. Dugo nije bila pod sankcijama, ali su SAD i Velika Britanija prije mjesec dana uvele ograničenja, dok Europska unija to još nije učinila. Ipak, rat je promijenio strukturu izvoza. Prije rata je preko polovine izvoza ove tvrtke otpadalo na Europu, a 16 posto na obje Amerike. U Aziju je odlazilo 27 posto proizvodnje. Prošle godine je izvoz u Europu opao na 24 posto, a izvoz u Sjevernu i Južnu Ameriku smanjio se na deset posto. Udio Azije se povećao na 54 posto.
To preusmjeravanje izvoza od Zapada ka Istoku nije jedini izazov za rusku tvrtku. Došlo je do oscilacija u cijeni, ali danas je ona niža nego uoči ruske invazije na Ukrajinu. Razlog je neočekivano pojavljivanje Indonezije na tržištu nikla, a ta zemlja ima daleko veće rezerve ovog metala od Rusije. Andy Home koji piše i za agenciju Reuters kaže da je zbog svega toga sudbina ruske tvrtke u ovoj oblasti neizvjesna. Putin je opomenuo svoju Vladu da prilikom preispitivanja mogućih ograničenja izvoza ruskih sirovina ne učine ništa što bi naštetilo ruskim tvrtkama. Što se tiče nikla, barem ovu sirovinu Rusija neće moći upotrijebiti kao geopolitičko oružje.