Nürnberški procesi naziv su za skup vojnih sudova održanih nakon završetka Drugog svjetskog rata, u kojima je suđeno najvišim časnicima i političarima nacističkog režima, kao i drugim pojedincima odgovornim za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i zločine protiv mira.
Suđenja su se održavala u Nürnbergu, a organizirali su ih Saveznici, uključujući SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo, Sovjetski Savez i Francusku. Nürnberg je bio izabran jer je grad bio simbol nacističke moći, ali i relativno neporušen tijekom rata, što je omogućilo održavanje procesa.
Prvi proces
Prvi Nürnberški proces bio je najpoznatiji i najvažniji. Odvijao se od 20. studenog 1945. do 1. listopada 1946. godine i presudio 24 najviših nacističkih dužnosnika, uključujući Hermanna Göringa, Rudolfa Hessa, Wilhelma Keitela i Alberta Speera. Suđenje je vodio Međunarodni vojni sud za suđenje glavnim ratnim zločincima. Optuženi su suočeni s optužbama za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti te za zločine protiv mira.
Optuženi su bili odgovorni za planiranje, pripremu i vođenje ratova, genocid i zlostavljanje civila, kao i okrutnosti prema ratnim zarobljenicima. Suđenje je bilo posebno važno jer su se prvi put jasno definirali ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, što je postavilo temelje za međunarodno pravo u pogledu ljudskih prava i ratnih zločina.
Od 24 optužena, 12 je osuđeno na smrt vješanjem, uključujući Hermanna Göringa, koji je počinio samoubojstvo dan prije izvršenja kazne. Trojica su bila oslobođena, dok je ostatak osuđen na kazne zatvora različitih trajanja. Albert Speer bio je osuđen na dvadeset godina zatvora, a Rudolf Hess na doživotnu zatvorsku kaznu.
Među optuženima su se našli i drugi nacistički vođe, uključujući Karla Dönitza, bivšeg admirala njemačke ratne mornarice, koji je bio osuđen na 10 godina zatvora, te Ericha Raedera, bivšeg admirala njemačke flote, koji je također bio osuđen na zatvorsku kaznu.
Ostali Nürnberški procesi
Nakon glavnog suđenja uslijedili su dodatni Nürnberški procesi koji su obuhvatili niže rangirane nacističke vođe, uključujući vođe SS-a, Gestapa, članove nacističkih vojnih zapovjedništava, industrijalce koji su surađivali s nacističkim režimom, kao i liječnike koji su sudjelovali u zločinima poput medicinskih eksperimenata na logorašima. Ukupno je održano 12 suđenja u Nürnbergu, a svi su obuhvatili različite kategorije ratnih zločina.
Jedno od najpoznatijih suđenja bilo je suđenje liječnicima, koje je imalo za cilj procesuiranje liječnika koji su sudjelovali u nacističkim medicinskim eksperimentima na zatvorenicima. Optuženi su bili odgovorni za smrtne eksperimente na ljudima, uključujući ispitivanje novih lijekova i metoda liječenja.
Nürnberški procesi postavili su temelje za međunarodno kazneno pravo, ali su izazvali i određene pravne i moralne dileme. Na suđenju je bilo kontroverzi zbog retroaktivnosti zakona, s obzirom na to da su zločini za koje su optuženi počinjeni prema tadašnjem međunarodnom pravu, a ne prema zakonima koji su postojali u trenutku počinjenja tih djela. Iako su suđenja bila provedena uz velika pravna pitanja, smatrana su ključnim za razvoj Međunarodnog kaznenog suda i razvijanje zakona o ratnim zločinima.
Posljedice i naslijeđe
Nürnberški procesi doveli su do razvoja Međunarodnog kaznenog suda, koji je uspostavljen 2002. godine s ciljem suđenja za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Također su postavili važan presedan u pravnoj povijesti, jer su prvi put međunarodni sudovi počeli procesuirati zločine povezane s ratom i ljudskim pravima.
Djelomično zbog Nürnberških procesa, povijest 20. stoljeća se počela oblikovati prema novim normama međunarodnog prava, s posebnim naglaskom na ljudska prava i odgovornost pojedinaca za zločine počinjene tijekom rata.