Sama Tubail, osmogodišnja djevojčica, češlja svoju kosu četkom, gledajući se u zrcalo, a zatim počinje plakati. Samu to podsjeća na uspomene na život prije 7. listopada 2023. godine kada je imala dugu kosu i igrala se vani sa svojim prijateljima u sjevernoj Gazi, u Jabalji. Od tada su ona i njezina obitelj, kao i 1,9 milijuna Palestinaca, bili prisiljeni napustiti svoje domove, prenosi CNN.
"Tako sam tužna što nemam niti jednu vlas koju bih mogla češljati", rekla je Sama, držeći glavu u rukama. "Držim ogledalo jer želim četkati svoju kosu, stvarno želim opet imati kosu."
UNICEF, agencija Ujedinjenih naroda za djecu, procijenila je u izvješću iz lipnja prošle godine da gotovo svih 1,2 milijuna djece u Gazi treba psihološku podršku, posebno ona koja su bila izložena ponavljanim traumatičnim događajima.
Prošle godine, liječnici su dijagnosticirali da je Samin gubitak kose posljedica šoka, osobito nakon što je kuća njezinog susjeda pogođena izraelskim zračnim napadom u kolovozu. Sve te okolnosti pridonijele su njenoj alopeciji, stanju koje uzrokuje gubitak kose.
Izvještaj koji je krajem prošle godine objavila organizacija War Child Alliance i Centar za obuku u kriznom menadžmentu u Gazi ukazuje na ozbiljan psihološki utjecaj izraelskih napada na djecu u protekloj godini. Izvještaj, temeljen na anketama više od 500 skrbnika ugrožene djece, otkriva da je 96% djece smatralo smrt neizbježnom, a gotovo polovica izrazila "želju za smrt" zbog izraelskog napada.
Samino mentalno zdravlje pogoršalo se nakon što su je zadirkivali zbog gubitka kose. Vani nosi ružičastu šarenu maramu kojom pokriva glavu.
"Mama, umorna sam – želim umrijeti. Zašto mi kosa ne raste, hoću li ostati ćelava zauvijek?" pitala je Sama svoju majku Om-Mohammed. "Želim umrijeti i imati kosu u raju, ako Bog da", rekla je djevojčica.
"Naša kuća je bombardirana, a u njoj je bilo toliko uspomena. Moje slike, diplome, haljine i mnogo stvari, ali kuća je uništena i nisam je vidjela od tada", rekla je Sama. "Troškovi prijevoza su previsoki, a čak i kad bismo otišli, nema vode, a ne znamo gdje bismo ostali," nastavila je.
Pružanje usluga mentalnog zdravlja u Gazi uvijek je bilo izazovno. Dr. Yasser Abu Jamei, direktor programa za mentalno zdravlje zajednice (GCMHP), rekao je da je tijekom izraelskog napada njegovo osoblje pretrpjelo traume, što je otežalo pružanje pomoći. "Većina mog osoblja radi iz raseljenih područja", rekao je Abu Jamei.
Jedna od tehnika koju koriste je terapija crtanjem, koja omogućava djeci da izraze svoje osjećaje. "Jedno dijete je reklo: Moji prijatelji su na nebu, ali jednog su našli bez glave", rekao je Abu Jamei.
Sedmogodišnji Anas i osmogodišnja Doa iz Gaze izgubili su roditelje u izraelskom napadu. "Dron je došao i eksplodirao na njih", rekao je Anas. Baka Om-Alabed ističe da su djeca duboko pogođena i da Anas osjeća tugu kad vidi drugu djecu s majkama.
Manal, šestogodišnja djevojčica, prisjetila se trenutka kad je njezina kuća uništena, a roditelji ubijeni. "U ustima mi je bila prašina, vrištala sam, kopali su lopatom, a naš susjed je govorio: "Ovo je Manal, ovo je Manal". Bila sam budna, oči su mi bile širom otvorene pod ruševinama, a prašina je ulazila u usta", rekla je.
"Čak i uz prekid rata, djeci je potrebna stabilnost koja će im pomoći u oporavku. Djeca nikada neće biti ista kao prije rata, ali uz pravi tretman mogu se djelomično oporaviti", rekla je izraelska psihologinja i profesorica na Sveučilištu Pennsylvania Edna Foa.