Dvije studentice koje su boravile u istoj kući u Idahu, gdje su 13. studenog 2022. ubijene njihove tri cimerice i dečko jedne od njih, našle su se u središtu pravne bitke. Obrana sad osporava njihove izjave, osobito činjenicu da su čekale čak osam sati prije nego što su pozvale policiju, prenosi CNN.
Bilo je oko četiri ujutro kad se studentica Sveučilišta Idaho Dylan Mortensen probudila zbog čudnih zvukova u kući koju je s cimericama unajmljivala izvan kampusa. Ona i cimerice ranije su se vratile kući nakon standardnog subotnjeg izlaska u gradu, ali ti zvukovi označili su početak užasa, s mnogo paničnih poruka i poziva na koje nitko nije odgovarao.
Sljedećeg jutra, 13. studenog 2022., tri Dylanine cimerice i dečko jedne od njih pronađeni su mrtvi u kući – izbodeni nožem, bez tragova provale.
DNK trag pronađen na mjestu brutalnog zločina na kraju je doveo do uhićenja 30-godišnjeg studenta kriminalistike Bryana Kohbergera. U njegovo je ime sudu predana izjava da nije kriv za ubojstva Kaylee Goncalves, Madison Mogen, Xane Kernodle i Ethana Chapina.
Mortensen i druga cimerica, Bethany Funke, jedine su preživjele noć užasa u toj trokatnici u Moscowu u Idahu.
Danas, više od dvije godine kasnije, kako se približava suđenje Kohbergeru, svjedočenja i telefonske aktivnosti dviju preživjelih cimerica daju novi uvid u ono što tvrde da se događalo rano ujutro na dan ubojstava, dok obrana pokušava osporiti njihove izjave i postavlja pitanja zašto su čekale osam sati prije nego što su nazvale policiju.
Sudski dokumenti pokazuju noć ispunjenu neobičnim zvukovima, nepoznatim glasovima, paničnim porukama, neodgovorenim pozivima i misterioznom osobom u hodniku – sve to u gradiću u kojem nije bilo nijednog ubojstva još od 2015. godine.
O Mortensen i Funke malo je poznato, a njihove izjave i aktivnosti s telefona objavljene su tek posljednjih tjedana u sudskim dokumentima. Na snazi je opsežna sudska zabrana javnih izjava, pa njih dvije ne smiju govoriti za medije o tome što su proživjele.
Dok obrana pokušava dokazati kako su cimerice previše vremena provele na telefonima prije poziva policiji, pokušavajući osporiti njihov opis događaja, psihološka stručnjakinja tvrdi kako je niz razloga mogao uzrokovati njihovu reakciju.
"Kad se suočimo s traumom ili strahom, svi drugačije reagiramo i ne postoji jedinstvena ispravna reakcija", rekla je Elizabeth Cauffman, profesorica psiholoških znanosti sa Sveučilišta Kalifornija u Irvineu.
Premda potpuna slika tog jutra još nije jasna, izjave preživjelih cimerica i dokumentacija donekle otkrivaju što su stanarke kuće proživjele u slučaju prepunom nepoznanica i nagađanja.
Ovo je tijek događaja te noći prema sudskim dokumentima:
Nakon izlaska u subotu navečer, djevojke su se vratile u trokatnicu sa šest spavaćih soba u ranim jutarnjim satima 13. studenog 2022. Kernodle i njezin dečko bili su na studentskoj zabavi, dok su Mogen i Goncalves bile u lokalnom baru, a zatim svratile po hranu prije povratka.
Kući su počele pristizati rano ujutro, svaka se uputila prema svojoj sobi, a Kernodle je oko 4 ujutro kratko izašla iz sobe po narudžbu iz DoorDasha, rekle su Mortensen i Funke policiji. Na trećem katu su bile Goncalves sa psom i Mogen u zasebnim sobama. Kernodle i Chapin bili su na drugom katu, gdje je spavala i Mortensen. Funke je sama boravila na prvom katu, blizu glavnog ulaza.
Oko 4 sata Mortensen, čija je soba na drugom katu bila blizu sobe Kernodle, probudili su zvukovi s gornjeg kata, pa je policiji ispričala kako je mislila da se Goncalves gore igra sa psom. Ubrzo nakon toga, čula je Goncalves kako govori nešto poput: "Netko je ovdje", stoji u iskazu. Otvorila je vrata, ali nije ništa vidjela.
Zatim je začula plač koji je dopirao iz smjera sobe Kernodle i opet je provirila kroz vrata, rekla je policiji. Nakon toga, čula je nepoznati muški glas kako kaže: "Sve je u redu, pomoći ću ti." Nije jasno odakle je točno taj glas dolazio.
Ponovno je čula plač i otvorila vrata, ovaj put vidjevši osobu odjevenu u crno s maskom preko usta i nosa kako prolazi prema njoj kroz hodnik, stoji u dokumentima.
Mortensen se ukočila od straha, a ta osoba samo je prošla kraj nje prema stražnjim kliznim vratima, nakon čega se zaključala u svoju sobu. Kasnije je Mortensen opisala nepoznatog muškarca kao vitkog, odjevenog potpuno u crno, njezine visine ili malo višeg, te je imala dojam da mu je jedna obrva gušća od druge. Policiji je rekla da joj je sjećanje mutno jer se taman probudila i vjerojatno je još bila pod utjecajem alkohola.
Oko 4:17 kamera u blizini sobe Kernodle je snimila isprekidane glasove, jecanje, zatim glasan udarac te lavež psa.
Mortensen je u 4:20 počela panično nazivati cimerice, ali nitko se nije javljao. Mortensen i Funke izmijenile su desetke paničnih poruka opisujući osobu s maskom. Komunikacija je trajala do 4:37, a zatim nisu komunicirale nekoliko sati.
Unatoč panici, Mortensen i Funke nisu odmah pozvale pomoć. Umjesto toga, nekoliko sati kasnije nastavile su koristiti telefone za društvene mreže i pozive roditeljima. Tek u 10:23 ponovno počinju slati poruke cimericama koje ne odgovaraju.
Policiju su nazvale tek u 11:56 prijavivši da je Kernodle bez svijesti.
Kako se suđenje približava, obrana se fokusira na kašnjenje poziva policiji, a tužitelji na svjedočenje preživjelih cimerica.
No profesorica Cauffman kaže kako kašnjenje poziva ne iznenađuje zbog više faktora. Kod mladih ljudi reakcija na stres može izazvati smrzavanje zbog aktivnosti amigdale u mozgu, a društvena očekivanja, posebno kod žena, često dovode do umanjivanja opasnosti i odgađanja traženja pomoći.
"Postoji niz psiholoških razloga zašto su tako reagirale, ne možemo biti sigurni što im se točno događalo u glavi", zaključila je.