NA vrhuncu prve prikrivene ruske invazije na istočnu Ukrajinu, u ljeto 2014. godine, skupina visokih ruskih dužnosnika okupila se u sjedištu ministarstva obrane, impozantnoj zgradi iz Staljinovog doba na obali rijeke Moskve. Došli su tamo kako bi se susreli s Jevgenijem Prigožinom, sredovječnim muškarcem obrijane glave i grubog nastupa kojega su mnogi u prostoriji poznavali samo kao ugovornog vojnog dobavljača hrane.
Sada je Prigožin imao drugačiju vrstu zahtjeva. Tražio je od ministarstva obrane zemljište koje bi mogao koristiti za obuku "dobrovoljaca" koji ne bi imali službene veze s ruskom vojskom, ali bi se ipak mogli koristiti za borbu u ruskim ratovima. Mnogima u ministarstvu nije se svidio Prigožinov način ponašanja, no on je jasno dao do znanja da to nije običan zahtjev. "Naredbe dolaze od tate", rekao je dužnosnicima ministarstva, koristeći nadimak za Vladimira Putina koji je osmišljen kako bi naglasio njegovu bliskost s predsjednikom.
Ovaj izvještaj o sastanku, o kojem se dosad nije pisalo u medijima, dao je bivši visokorangirani dužnosnik ministarstva obrane koji je izravno upoznat s razgovorima. "U to vrijeme nisam mnogo razmišljao o tom projektu", rekao je bivši dužnosnik, piše Guardian.
Zapravo, odluke donesene toga dana imat će ogroman utjecaj na rusku vanjsku politiku i njezine vojne avanture u godinama koje dolaze. Prigožinova ugovorna vojska bit će poznata kao Wagnerova skupina, a djelovat će u Ukrajini, Siriji i brojnim afričkim zemljama.
Zauzimanje Soledara
Nakon Putinove prošlogodišnje odluke da pokrene invaziju na Ukrajinu, Wagner je ponovno usmjerio svoje aktivnosti na ruskog susjeda. Njegovi su redovi narasli na oko 50.000 vojnika, prema procjenama zapadnih obavještajnih službi, uključujući desetke tisuća bivših zatvorenika regrutiranih iz zatvora širom Rusije, često osobno od Prigožina.
Početkom siječnja, dok su Prigožinove trupe zauzimale ukrajinski grad Soledar, što je bio prvi teritorijalni dobitak Moskve u ratu od ljeta prošle godine, Prigožin je objavio video hvaleći Wagnera kao "vjerojatno najiskusniju vojsku na svijetu danas".
Prigožin je stekao reputaciju okrutnog zapovjednika među onima koji vode rusku invaziju. Činilo se da prešutno podupire video koji prikazuje ubojstvo maljem Wagnerovog prebjega kojeg su Ukrajinci navodno vratili u razmjeni zarobljenika. "Pasja smrt za psa", rekao je tada Prigožin.
Nakon godina djelovanja u sjeni, Prigožin očito uživa u svjetlu reflektora kao jedan od najmoćnijih i najistaknutijih članova Putinova dvora. Bio je to nevjerojatan uspon za nekoga tko je proveo gotovo desetljeće u zatvoru, a nakon izlaska na slobodu postao je prodavač hotdoga.
"Neće prezati ni od čega da dobije ono što želi"
The Guardian je razgovarao s brojnim ljudima koji su ranije poznavali Prigožina, od kojih su mnogi željeli ostati anonimni kako bi mogli slobodno govoriti. Iz tih razgovora proizlazi slika nemilosrdnog spletkara koji je bio pokoran nadređenima i često tiranski raspoložen prema podčinjenima dok se penjao na vrh.
"On je poletan i talentiran, neće prezati ni od čega da dobije ono što želi", rekao je biznismen koji je poznavao Prigožina 90-ih godina.
Za Prigožina, nagađaju oni koji ga poznaju, ni novac ni moć nisu bili jedini motivacijski čimbenik, iako je usput skupio dosta i jednog i drugog. Umjesto toga, kažu, vodi ga uzbuđenje izazova, uvjerenje da se bori s korumpiranim elitama u ime običnog čovjeka i želja da slomi svoje suparnike.
Tijekom godina Prigožin je stekao mnogo neprijatelja - bivše poslovne partnere koji se osjećaju prevarenima, vojne generale koje je kritizirao kao birokrate i visoke dužnosnike sigurnosti koji se boje njegovih ambicija da preuzme političku vlast. Ali dosad je zadržao naklonost svog najvažnijeg podupiratelja - čovjeka kojeg zove Tata.
Tko je Prigožin?
Jevgenij Prigožin rođen je 1961. u Lenjingradu, sada Sankt Peterburgu, devet godina nakon Putina. Otac mu je umro dok je bio dijete; njegova je majka radila u bolnici, ispričao je Prigožin. Mladog Prigožina poslali su na sportsku akademiju, gdje su dnevne aktivnosti često uključivale sate skijaškog trčanja.
Kao profesionalni sportaš nije bio uspješan, a nakon školovanja upao je među sitne kriminalce. Sudski dokumenti iz 1981. godine otkrivaju što se dogodilo. Jedne večeri u ožujku 1980. godine, tijekom posljednjih godina vladavine Leonida Brežnjeva nad Sovjetskim Savezom, 18-godišnji Prigožin i tri prijatelja izašli su iz kafića u Sankt Peterburgu blizu ponoći i ugledali ženu kako sama šeta mračnom ulicom.
Jedan od Prigožinovih prijatelja odvratio je ženi pažnju tražeći cigaretu. Kad je krenula otvoriti torbicu, Prigožin se pojavio iza nje i zgrabio je za vrat, stežući dok nije izgubila svijest. Zatim je njegov prijatelj izuo ženi cipele dok je Prigožin spretno skidao njene zlatne naušnice i stavljao ih u džep. Četvorka je odjurila, ostavivši ženu da leži na ulici.
Bila je to jedna od mnogih pljački koje su Prigožin i njegovi prijatelji izveli u Sankt Peterburgu u razdoblju od nekoliko mjeseci, utvrdio je sud. Osuđen je na 13 godina zatvora, a ostatak desetljeća proveo je iza rešetaka, propustivši smrt Brežnjeva i perestrojku Mihaila Gorbačova. Oslobođen je 1990., dok je Sovjetski Savez bio na samrti. Vratio se u Sankt Peterburg.
Počeo je prodavajući hrenovke
Grad je bio na rubu monumentalne preobrazbe, s velikim bogatstvima koja su čekala pronicljive ili dovoljno nasilne da ih se dočepaju. Prigožin je počeo skromno, prodajući hrenovke. Gorušicu je miješao u kuhinji svog obiteljskog stana.
"Zarađivali smo 1000 dolara mjesečno, što je u rubljama bilo mnogo. Moja mama jedva da je sve to stigla izbrojati", rekao je za medijski portal Gorod 812 iz Sankt Peterburga 2011. godine. Bio je to jedan od njegovih rijetkih intervjua.
Prigožin je imao veće ambicije od brze hrane i znao je uspostaviti kontakte koji su mu bili potrebni. "Uvijek je tražio ljude na višem položaju za prijatelje. I bio je dobar u tome", rekao je biznismen koji ga je poznavao 90-ih godina.
Ubrzo je Prigožin postao vlasnik udjela u lancu supermarketa, a 1995. je odlučio kako je vrijeme da sa svojim poslovnim partnerima otvori restoran. Pronašao je Tonyja Geara, britanskog hotelskog menadžera koji je prije radio u Savoyu u Londonu, a sada je bio u jednom od rijetkih luksuznih hotela u Sankt Peterburgu.
Prigožin je unajmio Geara da prvo upravlja vinotekom, a potom i njegovim novim restoranom Old Customs House na Vasiljevskom otoku u Sankt Peterburgu.
U početku je Old Customs House zapošljavao striptizete kako bi privukao klijentelu, no ubrzo se pročulo da je hrana izvrsna i striptizete su otpuštene. Gear se usredotočio na reklamiranje restorana kao najprofinjenijeg mjesta za jelo u gradu koji je tek otkrivao finu kuhinju. Tamo su voljele jesti pop zvijezde i poslovni ljudi, kao i gradonačelnik Sankt Peterburga Anatolij Sobčak, koji je ponekad dolazio sa svojim zamjenikom Vladimirom Putinom.
Gear još živi u Sankt Peterburgu, ali je odbio zahtjev za intervju. Prethodno je izrazio divljenje prema Prigožinu, ali ga je opisao kao vrlo strogog šefa, koji je čak koristio poseban svjetlosni projektor kako bi svako jutro provjerio prašinu ispod stolova.
Desetljeće u zatvoru
Još 90-ih godina Prigožin u razgovoru nije spominjao da je desetljeće proveo u zatvoru, kažu oni koji su ga poznavali. Uključio je šarm kako bi upoznao svoje nove visokoprofilne mušterije. "On će se prilagoditi kako bi zadovoljio bilo koju osobu ako nešto treba od nje. To je svakako jedan od njegovih talenata", rekao je tada poduzetnik koji ga je poznavao.
U jednom od neobičnijih prijateljstava postsovjetske Rusije, Prigožin je sklopio prijateljstvo sa slavnim violončelistom Mstislavom Rostropovičem, koji je emigrirao iz Sovjetskog Saveza 70-ih godina.
Kada je Rostropovič ugostio španjolsku kraljicu u svom domu u Sankt Peterburgu 2001. godine, Prigožin je osigurao catering. Rostropovič je godinu dana kasnije čak pozvao Prigožina i njegovu suprugu na gala koncert u Barbicanu, u povodu londonske proslave njegovog 75. rođendana, prema evidenciji Londonskog simfonijskog orkestra.
U to vrijeme Putin je postao predsjednik Rusije. Tijekom prvih godina svoje vladavine, Putin se često volio susretati sa stranim uglednicima u svom rodnom gradu, a ponekad ih je vodio do Old Customs Housea ili do New Islanda, broda koji je Prigožin pretvorio u plutajući restoran.
"Gdje je Jevgenij"
Analiza fotografija Putinovih službenih angažmana iz tog razdoblja je poput igranja igre "Gdje je Jevgenij". Prigožin je često u pozadini, ozbiljan i nenametljiv. Vreba iza stola dok Putin večera s Georgeom Bushom; stoji iza princa Charlesa na prijemu 2003. u muzeju Ermitaž u Sankt Peterburgu.
"Putin je shvatio da mi nije teško osobno mu donositi tanjure", rekao je Prigožin. Bio je to početak veze s ruskim predsjednikom koja će rasti i metastazirati na neočekivane načine.
Ubrzo je počeo dobivati ugovore za opskrbu velikih vladinih događaja preko Concorda, holdinga kojeg je osnovao 90-ih godina. Sljedeći korak bili su ogromni državni ugovori o nabavi. Godine 2012. dobio je ugovore u vrijednosti od 10.5 milijardi rubalja (200 milijuna funti) za opskrbu moskovskih škola hranom, izvijestili su ruski mediji pozivajući se na podatke iz ruskog financijskog registra.
Nove prilike pojavile su se kada je Rusija anektirala Krim u ožujku 2014. i ubrzo nakon toga vojno intervenirala u istočnoj Ukrajini. Putin je zanijekao da su regularne ruske trupe bile umiješane u oba slučaja, unatoč brdu dokaza koji govore suprotno.
Kremlj je počeo razmišljati o tome kako poricanje učiniti malo uvjerljivijim. Iako su privatne vojne kompanije bile ilegalne u Rusiji, pojavilo se nekoliko skupina koje su koordinirale svoje akcije s ruskim ministarstvom obrane, ali su djelovale na distanci. Prigožinov Wagner postat će daleko najistaknutiji među njima.
"Mislim da je Prigožin to izložio Putinu i ovaj se složio, tako to funkcionira", rekao je bivši dužnosnik ministarstva obrane, odbacujući nagađanja da je Wagner od samog početka bio projekt ruske vojne obavještajne službe GRU: "Možda su ga neki ljudi iz GRU-a savjetovali, ali na kraju je ovo bio Prigožinov projekt".
Apetit mu raste
Ministarstvo je Prigožinu dalo zemljište u Molkinu u južnoj Rusiji, gdje su kompanije povezane s Prigožinom izgradile vojnu bazu pod krinkom dječjeg kampa. Reuters je 2019. godine izvijestio o Prigožinovim navodnim vezama s bazom u Molkinu. Čini se da je to probudilo Prigožinov apetit. "Bio je poput psa tragača, uvijek u potrazi za novcem", rekao je za The Guardian jedan bivši dužnosnik.
U jednoj razmjeni e-mailova između Prigožinove grupe Concord i ministarstva obrane u proljeće 2014. godine, odvjetnik Concorda raspravlja o opciji opskrbe goleme mreže vojnih ustanova hranom i drugim namirnicama.
Taj se projekt na kraju nije realizirao ali su do 2015. njegove kompanije dobile velike ugovore vrijedne više od 92 milijarde rubalja (milijarda funti) za prehranu vojske, prema istraživanju ruskog Forbesa.
Prigožinov brzi uspon počeo je iritirati neke dužnosnike u ministarstvu obrane, a tenzije su s godinama samo rasle kako su se njegove operacije širile. Ključni trenutak za Prigožina došao je krajem 2015. kada je Putin odlučio vojno intervenirati u Siriji kako bi podržao režim Bašara Al-Asada. Prigožin je dobio ugovore za hranu i drugu robu, a također je tamo poslao Wagnerove trupe.
Wagner se nametnuo kao moćna sila
Wagner se u Siriji nametnuo kao moćna borbena sila, koja je igrala istaknutu, iako nepriznatu ulogu u intervenciji Moskve. Wagnerovi borci nekažnjeno su djelovali u Siriji i optuženi su za brojne ratne zločine. U jednom incidentu, muškarci povezani s Wagnerom snimljeni su kako odrubljuju glavu i komadaju Sirijca. Grupa je pretrpjela i velike gubitke, prešućene jer službeno nisu smjeli biti tamo.
Prigožin je optužen i da vodi vojsku online trolova, usmjerenih na promicanje stavova Kremlja na domaćim forumima, a kasnije preusmjerenih na širenje ruskih narativa u inozemstvu.
Optužnica proizašla iz istrage Roberta Muellera o ruskom uplitanju u predsjedničke izbore u SAD-u 2016. navodi da Prigožin i kompanije povezane s njim stoje iza mreže protrumpovskih Facebook i Twitter profila, te da se očito radi o ruskim naporima da se pomogne Trumpovu kandidaturu.
Lažni profili dijelili su protrumpovske sadržaje i čak plaćali pravim Amerikancima za kupnju rekvizita za skupove. Prigožin je u tom trenutku još uvijek bio tajnovit karakter, ali optužnica je sugerirala da je već uživao u rastućoj ozloglašenosti.
Nekoliko dana prije nego što je Prigožin u svibnju 2016. napunio 55 godina, stoji u optužnici, jedan od lažnih američkih korisničkih profila na Facebooku platio je pravom Amerikancu da stoji ispred Bijele kuće držeći natpis na kojem je pisalo "Sretan 55. rođendan, dragi šefe".
Američka je optužnica kasnije povučena, ali kad su ga prošlog studenoga upitali o optužbama za miješanje u izbore, činilo se da ih je Prigožin priznao, uz karakterističnu jezivu metaforu.
"Gospodo, miješali smo se, miješamo se i miješat ćemo se. Pažljivo, precizno, kirurški i na svoj način, kako znamo i umijemo. Tijekom naših preciznih operacija odstranit ćemo oba bubrega i jetru odjednom".
Sve veća pažnja
S Prigožinovim sve većim portfeljem došla je i sve veća pažnja. Antikorupcijski aktivist i oporbeni političar Aleksej Navalni objavio je istragu o Prigožinovim poslovnim strukturama, optužujući ga da je koruptivno dobivao ugovore od ministarstva obrane za financiranje luksuznog načina života.
Ljubov Sobol, suradnica Navalnog koja stoji iza istrage, rekla je sljedeće: "Njegova su djeca cijelo vrijeme objavljivala slike na Instagramu, hvalila su se svojim privatnim avionom. Preko toga smo pronašli holding, koji nam je pomogao da otkrijemo njegovo bogatstvo".
Sobol i drugi poslali su dron iznad raskošnih rezidencija s heliodromom i košarkaškim igralištem, koje su navodno pripadale Prigožinu i njegovoj kćeri.
Ubrzo nakon toga, suprug Ljubov Sobol se srušio nakon što mu je muškarac koji je čekao ispred kuće zabio iglu u nogu. Sobol kaže da je uslijedila kampanja pravnog pritiska i zastrašivanja, uključujući nasilnike koji su je demonstrativno pratili svaki put kad bi izašla iz kuće.
"Ti ljudi su mi praktično disali za vratom, svaki dan... To je logika razbojnika. Ti se petljaš u moj posao, pa ću i ja u tvoj", rekla je Sobol.
Prijetnje i zastrašivanja
Ruski novinari koji su istraživali Prigožinove aktivnosti također su bili suočeni s prijetnjama ili zastrašivanjem. Nakon što je Novaja Gazeta provela istragu 2018. godine, odsječena glava ovna dostavljena je uredništvu novina. Novinar koji je pisao istragu dobio je pogrebni vijenac na kućnu adresu.
Najšokantnije je da su tri ruska novinara koja su 2018. otputovala u Srednjoafričku Republiku, kako bi tamo istražili Wagnerove aktivnosti, ubijena u zasjedi koja se činila dobro isplaniranom i koordiniranom, a u kojoj je sudjelovao ruski instruktor povezan s Wagnerom. Prigožin je više puta zanijekao bilo kakvu umiješanost u ubojstva.
Do tada su se Prigožinove aktivnosti proširile na najmanje 10 zemalja u Africi, gdje je nudio sigurnosne usluge i usluge vojničke obuke te osigurao prava na rudarenje i druge poslovne ugovore.
Prigožin je ovu globalnu mrežu vodio iz ureda na Vasiljevskom otoku u Sankt Peterburgu, nedaleko od Old Customs Housea gdje su on i Tony Gear započeli s restoranskim poslom dva desetljeća prije.
"Vladao je izazivajući strah", prisjetio se Marat Gabidullin, zapovjednik Wagnera koji je proveo tri mjeseca u stožeru dajući Prigožinu dnevne novosti o vojnoj situaciji u Siriji krajem 2017. Gabidullin, koji je trenutačno u Francuskoj, kaže da je Prigožin znao iskazati brigu prema svojim zapovjednicima, osobito kad su bili ozlijeđeni, ali je često prezirao uredske službenike.
"Atmosfera u uredu bila je izuzetno stroga, Prigožin je često prelazio liniju sa svojim djelatnicima. Bio je vrlo grub prema svom osoblju. Psovao bi ljude i sramotio ih u javnosti", rekao je Gabidullin.
Iako nije imao službenu dužnost, Prigožin je često nazočan na sastancima na visokoj razini vezanim uz obrambene ugovore. Čak je sudjelovao i na bilateralnom sastanku između Putina i predsjednika Madagaskara Heryja Rajaonarimampianine u Kremlju u travnju 2018. Taj sastanku nije predstavljen javnosti, ali je o njemu izvijestio New York Times. Ubrzo nakon toga, politički konzultanti povezani s Prigožinom otišli su na Madagaskar.
Samo dva mjeseca nakon tog sastanka, Putin se rugao tvrdnjama da je Prigožin bio uključen u vanjskopolitičke manevre u sjeni u ime Kremlja. "On vodi restoran, to mu je posao. On je vlasnik restorana u Sankt Peterburgu", rekao je Putin o Prigožinu tijekom intervjua za austrijsku televiziju.
Putinov razotkrivajući odgovor
Pod pritiskom dokaza o Prigožinovim ugovorima s ministarstvom obrane i optužbama za uplitanje u izbore, Putin je dao razotkrivajući odgovor, usporedivši Prigožina s Georgeom Sorosom, financijerom i filantropom koji je predmet brojnih teorija zavjere, a kojeg su ruski dužnosnici optužili za financiranje revolucija prema uputama američke vlade.
"Postoji takva ličnost i u SAD-u. Soros se miješa u sve poslove diljem svijeta... State Department će reći da to nema nikakve veze s njima, nego je to privatna Soroseva stvar. Kod nas je to privatna stvar Prigožina", rekao je Putin.
Zapravo, Putin je priznao da je Prigožin za njega bio ono što je, kako je pogrešno vjerovao, Soros bio za američku vladu - oruđe za uplitanje u inozemstvo uz mogućnost poricanja. Putinova sudbonosna odluka da pokrene sveobuhvatni napad na Ukrajinu u veljači prošle godine otklonila je mogućnost i potrebu poricanja.
Nakon godina poricanja svih veza s Wagnerom, Prigožin je u rujnu slavodobitno objavio da je osnovao vojnu kompaniju još 2014. godine. Priznanje je uslijedilo nakon što ga viralni video, koji je očito procurio iz Prigožinovog tima, prikazuje unutar zatvora kako okupljenim zatvorenicima daje priliku da se bore u Ukrajini.
Prigožin je rekao zarobljenicima da će vjerojatno poginuti na bojištu. No ako prežive šest mjeseci, bit će pušteni uz puno pomilovanje i velikodušno plaćeni.
"On je jedan od nas", prisjetio se zatvorenik u jednom od zatvora koje je Prigožin posjetio: "I on je bio zatvorenik. Mislim da se dosta ljudi prijavilo jer su vjerovali Prigožinu. Oni ne vjeruju vlastima, ali su vjerovali Prigožinu da će ih on osloboditi".
Regruti kao topovsko meso
Mihajlo Podoljak, savjetnik ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, nedavno je ustvrdio da je Wagner u posljednjih nekoliko mjeseci regrutirao više od 38.000 zatvorenika i rekao da ih je 30.000 ubijeno, ranjeno, zarobljeno ili nestalo. Optužio je Wagner da je sudjelovao u ruskom "genocidu" u Ukrajini.
Mnogi novi regruti bačeni su u akciju kao topovsko meso na bojišnici, dok se Prigožin svim silama trudi dokazati da su njegovi borci sposobniji za postizanje uspjeha od regularne ruske vojske.
"Wagner je od bratske skupine postao skupina borbenih kmetova", rekao je Gabidullin, bivši zapovjednik. Prigožin je hvalio Wagnerovu "ultra strogu disciplinu", za koju drugi bivši zapovjednik tvrdi da je uključivala ubijanje onih koji se ogluše o naredbe. Andrej Medvedev, zapovjednik Wagnera koji je rekao da se borio u blizini Bahmuta između srpnja i listopada, rekao je da zna za najmanje 10 takvih ubojstava, a nekima je i osobno svjedočio.
"Zapovjednici su ih odveli na strelište i strijeljani su pred svima. Ponekad je ustrijeljen jedan tip, ponekad bi bili upucani u paru", rekao je u razgovoru za The Guardian, nedugo prije nego što je prošlog tjedna pobjegao iz Rusije u Norvešku.
Zatvorenike-ročnike koji prežive šestomjesečni boravak na bojištu čekaju sloboda i novčane nagrade. Prigožin je pozvao vodeća ruska sveučilišta da im financiraju stipendije, dok je jedan ruski dužnosnik nedavno predložio da bi neki bivši zatvorenici trebali postati parlamentarni zastupnici.
Vođa antielitnog putinizma
Postoji nešto simbolično u Prigožinu, koji je svoje 20-e godine proveo u zatvoru, a sada otvara put za oslobađanje i rehabilitaciju tisuća zatvorenika, uključujući one osuđene za najteže zločine.
Prema politologu Ivanu Krastevu, to je dio pokušaja "redefiniranja ruske nacije" u novoj ratnoj atmosferi. "Zatvorenici su dobrodošli u naciji, dok sve one antiratne kozmopolitske elite, uključujući neke od Putinovih oligarha, nisu", rekao je Krastev.
Posljednjih tjedana Prigožin je često objavljivao izjave u kojima je napadao navodne izdajnike u eliti koji ljetuju u inozemstvu i sanjaju da Rusija izgubi rat. Mnogi u Putinovoj administraciji žele "pasti na koljena pred Ujakom Samom", ustvrdio je Prigožin prošli tjedan. Prigožin je zapravo postao "vođa antielitnog putinizma", rekao je Krastev, ostajući lojalan caru dok napada sve oko sebe.
Mnogi od onih koji su poznavali Prigožina kažu da je on sebe godinama vidio kao branitelja malog čovjeka koji se bori protiv elite, što je neprimjerena karakterizacija s obzirom na bogatstvo koje je usput stekao za sebe i svoju obitelj.
"On se predstavlja kao branitelj masa, nižih klasa. To je njegova niša", rekao je Gabidulin. Prigožinova sve drskija kritika navela je neke da se zapitaju gdje bi mogla biti gornja granica njegovih ambicija.
"Ljudi iz FSB-a su bijesni na njega i vide ga kao prijetnju ustavnom poretku", rekao je izvor iz ruske političke elite: "On ima veliku vojnu skupinu koju država ne kontrolira, a nakon rata oni će htjeti svoje nagrade, uključujući političke".
Drugi se pitaju nije li Prigožin možda pretjerao. Njegov stalni bijes na ministarstvo obrane zbog pokušaja "krađe" njegove pobjede u Soledaru ponekad je zvučao više kao slabost nego kao snaga. Uostalom, upućeni kažu da se Wagner oslanja na logističku i obavještajnu potporu ministarstva obrane kako bi nastavio borbe, a Prigožin se oslanja na Putinovu kontinuiranu naklonost da uopće može djelovati.
Poslovni čovjek koji je Prigožina poznavao još 90-ih, gledajući danas svog starog suradnika, bio je siguran u jedno - Prigožin nema prekidač za gašenje: "On razumije da ga mnogi u sustavu mrze, svjestan je da bi mogao doći njegov kraj ako prestane. Nema izbora. Ne može se zaustaviti".