FRANJO Tuđman se nakon Oluje pohvalio da je zauvijek riješeno “srpsko pitanje” u Hrvatskoj. U Kninu je 26. kolovoza 1995. održao suludi rasistički govor, lica iskrivljenog od mržnje, u kojemu je likovao nad sudbinom krajinskih Srba koje je prethodno licemjerno pozivao da ostanu u RH.
“Ovdje u Kninu stvarali su svoju srpsku državu da je ujedine s onim bosanskim Srbima i sa Srbijom i njihovom Jugoslavijom. Ovdje u Kninu govorili su da imaju tri srpska mora, ovdje u Kninu spremali su se za dugotrajno ratovanje, kovali su svoje novce, a onda pod snagom hrvatske vojske, pod mudrošću naših odluka i našeg vodstva nestalo ih je za dva, tri dana. Kao što rekoh, nisu imali vremena da pokupe ni svoje prljave pare, devize, niti gaće”, siktao je Tuđman.
Tuđman je Srbe opisao kao "rak koji je razarao hrvatsko nacionalno biće"
Trijumfalno je zaključio: “Ali danas, to je hrvatski Knin i nikada više nema povratka na ono što je bilo, da nam usred Hrvatske šire rak koji je razarao hrvatsko nacionalno biće, koji nije dopuštao da hrvatski narod bude zaista sam svoj na svome, da Hrvatska bude jednom sposobna za samostalan i suveren život pod kapom nebeskom u svjetskoj zajednici suverenih naroda.”
Dakle, prvi predsjednik RH smatrao je da su Srbi “rak”, smrtonosna zloćudna bolest, posve ih dehumanizirajući te je uživao u njihovom nestanku iz Hrvatske, jasno definirajući da svaka različitost “razara hrvatsko nacionalno biće”.
Ovih dana još jednom svjedočimo da su Tuđmanovi stavovi prema Srbima i dalje duboko ukorijenjeni u velikim dijelovima hrvatskog društva, da i dalje ima onih koji smatraju da je poželjno i domoljubno terorizirati šačicu u Hrvatskoj preostalih Srba.
Tuđmanova protofašistička ideologija - govorimo o političaru koju nije mogao prestati hvaliti španjolskog klerofašističkog diktatora Franca - o jedinstvenom “hrvatskom nacionalnom biću”, kojeg ugrožava svaka različitost, s godinama je u desnom spektru hrvatske politike i društva sustavno nadograđivana, pa se proširila i lista svih onih koji “razaraju hrvatsko nacionalno biće”, koji “mrze sve hrvatsko” i koji “nikad nisu željeli Hrvatsku”.
"Hrvat katolik" kao jedini prihvatljiv identitet
S druge strane, kroz godine je ideologemu “hrvatskog nacionalnog bića” u izvedbi Katoličke crkve nadodano obvezno katoličanstvo koje sam Tuđman kao bivši komunist i ateist nikad nije gurao u isti rang kao nacionalnost, pa se stvorio jedan isključivi, agresivni identitet Hrvata katolika, navodno jedinih koji vole Hrvatsku i koji imaju pravo na Hrvatsku. Ostali su gosti, poručila je jednom eurozastupnica Ruža Tomašić.
Kako smo već pisali, “Hrvati katolici su izraz koji opisuje dio građana Republike Hrvatske koji su politički usmjereni desno te koji prihvaćaju lažni klerikalno-nacionalistički narativ o tome kako je Katolička crkva kroz povijest spasila hrvatski narod od nestanka kao i hrvatski identitet. Iz toga proizilazi njihov stav da su hrvatstvo i katoličanstvo neraskidivo povezani, što paradoksalno predstavlja i negaciju katoličanstva kao religije i Hrvata kao nacije. Naime, katoličanstvo je univerzalna religija, kojoj nacionalnost (ili rasa) vjernika nije važna, a Hrvati katolici zapravo Katoličku crkvu u Hrvata pretvaraju u autokefalnu, dok uvjetovanje pripadanje hrvatskoj naciji jednom religijom iz hrvatske nacije isključuje pripadnike drugih religija, kao i ateiste, čime de facto umanjuje hrvatsku naciju. Naravno, ti paradoksi uopće ne zabrinjavaju Hrvate katolike jer oni se smatraju najvećim domoljubima u Hrvatskoj, a one koji se s njima ne slažu rado proglašavaju izdajnicima”.
Hrvati katolici njeguju nacionalistički kult “hrvatske države”, što podrazumijeva i relativiziranje zločinačkog karaktera NDH jer njima je od njene genocidne prirode ipak važnije što je bila "hrvatska država", ali i ignoriranje činjenice da oni žive u republici.
U Ustavu RH se sintagma "hrvatska država" uopće ne spominje
Dapače, kada se pažljivo pročita Ustav Republike Hrvatske, temeljni dokument Lijepe Naše, može se primijetiti da se u njemu sintagma “hrvatska država” uopće ne spominje.
No, Hrvate katolike uopće i nije briga za Ustav RH, jer njih ne zanima pravna država, a ideju da državnost RH proizilazi iz ZAVNOH-a duboko preziru, jer njihov je cilj da Hrvatska postane ono što se kolokvijalno naziva "katoličkom džamahirijom", a preciznije bi bilo reći da je u pitanju nacionalistička teokracija u kojoj primat imaju Hrvati katolici, dok su svi ostali građani drugog reda.
Prvi na listi za odstrel su nedvojbeno Srbi, ali nisu jedini. Stoga ne treba ignorirati da je serija napada na Srbe potaknuta antisrpskom histerijom, ali i da je ona dio šireg društveno-političkog trenda suzbijanja bilo kakve različitosti i osnovnog demokratskog pluralizma. Na meti su još žene, LGBT zajednica, Romi, migranti, sve češće i turisti, naročito ako su tamnije boje kože, ljevičari i liberali itd. Sve one boje života koje se ne uklapaju u nacionalnu bijelu i crvenu su već neko vrijeme na meti.
Primjera je pregršt.
Prosvjedi protiv ratifikacije Istanbulske konvencije
Prošle godine smo doživjeli višemjesečnu kampanju protiv ratifikacije Istanbulske konvencije, čije su direktne mete bili transrodni sugrađani i žene. Naravno da su protivnici ratifikacije IK deklarativno osuđivali nasilje nad ženama, ali to ih nije zaustavljalo da se protive ratifikaciji međunarodne konvencije koja se bavi suzbijanjem nasilja nad ženama i djecom, šireći laži o “rodnoj ideologiji” i predstavljajući cijelu stvar kao gubitak suvereniteta.
To ima smisla kao i reći da je ratifikacija Ženevske konvencije stvar gubitka suvereniteta, no smisao za takve nikad nije pretjerano važan. Snage koje su vodile kampanju protiv IK zapravo su za odvajanju Hrvatske od svijeta, za pretvaranje RH u katolibansku verziju Albanije Envera Hoxhe, za jednoobrazno hrvatsko društvo u kojemu su samo njihove vrijednosti relevantne, dok su svi ostali građani drugog reda.
Rasistički prosvjed protiv Roma
Nedavno smo svjedočili i rasističkom prosvjedu protiv Roma u Međimurju, na kojem je konkretne socijalne probleme ekstremna desnica iskoristila za antiromski prosvjed na kojemu se kao izraz tolerancije predstavljala poruka da Romi mogu biti dobri ljudi “iako su Romi”.
“Međimurski čovjek nije zaslužio da ga se gazi i maltretira. Prepošten čovjek živi u Međimurju i zato smo tu gdje jesmo”, rekao je jedan od organizatora u govoru, istovremeno podilazeći taštini “međimurskog čovjeka” i isključujući sve iz te kategorije koji nisu “prepošteni”. Rome, je li. Da ne bi bilo nikakve zabune, dodao je i sljedeće: “Sedam posto njih napravi sedamdeset posto sveukupnog kriminala u županiji. To vam sve govori. Oni uvijek tvrde da su to pojedinci. Nisu pojedinci u pitanju.” Kasnije se pokazalo da je ta statistika upitna, ali šteta je već učinjena.
Premlaćivanje tamnoputih turista
Jedan još svježiji primjer je napad na tamnopute turiste iz Francuske u Splitu, i to iste večeri kada se održavao koncert Marka Perkovića Thompsona na Rivi.
"Nekoliko ljudi je zvalo policiju, ali nitko ih nije uspio dobiti. Kasnije kad smo došli na vrh obale, pokraj benzinske stanice, sreli smo policijsku patrolu i obavijestili ih o tome. Dok su oni došli, ti momci su doslovno ispribijeni, nisu samo lakše ozlijeđeni, jer ono što sam ja vidjela na tim skalama, toliko su ih tukli nogama i šakama, ne mogu vam to opisati, ja sam umrla od straha. Kad sam ja vidila kako momka koji je pao na skale jedan iza zida toliko cipelari nogama, dobro da ga nije ubio... Niti kasnije kad sam stigla kući nisam došla sebi. Mali mi je bio užasnut, pitao me: 'Mama, što se to događa?' Bilo me strah i za sebe i za njega. Ja te momke ne znam, ali da to doživi bilo tko...", ispričala je šokirana svjedokinja ovog rasističkog napada.
Nezakonita i nasilna politika prema migrantima
Nadalje, već mjesecima nema nikakve sumnje da hrvatska policija prema migrantima provodi ilegalnu politiku pushbacka i nasilja, da ih tuče i pljačka. To je nehotice priznala i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuu za švicarsku javnu televiziju SRF, izjavivši da je za pushback potrebno “malo nasilja”.
No, značajan dio građana RH nastavlja ili negirati očito ili izražavati pohvale i podršku policiji koja krši zakone RH i međunarodne konvencije te se iživljava nad migrantima. Jer, i oni su potencijalna prijetnja dominantnom identitetu Hrvat katolik kojemu se moraju pokoriti svi u Hrvatskoj ili pak iz nje otići ili biti protjerani ako to odbijaju.
Izmišljene "svetinje"
Stvari poput ljudskih prava, pravne države, humanosti, jednakosti ljudi, demokracije, slobode i ostalih modernih vrijednosti u Hrvatskoj postaju potpuno nevažne, jer se sve promatra kroz prizmu nacije i države. U ime hrvatske nacije i u ime hrvatske države kao neupitnih “svetinja” se može i tući i protjerivati i lagati i krasti i premlaćivati.
Sjeme takve “hrvatske države” posijali su Franjo Tuđman i HDZ te pazili da takva nacionalistička ideologija pusti duboke korijene u hrvatskom društvu i da Hrvate liši bilo kakve ljudske kompleksnosti i raznolikosti koja se ne uklapa u plemenski mentalitet Hrvata katolika.
Hrvati katolici su slabići koje sve ugrožava
Paradoksalno, ta konstantna kampanja verbalnog i fizičkog nasilja koja se provodi protiv svake različitosti u Republici Hrvatskoj zapravo otkriva koliko je slaba ideja Hrvata katolika kao jedinog poželjnog identiteta. Hrvat katolik se ispostavlja kao “nacionalno biće” bez ikakvog imuniteta i snage, jer ga ugrožavaju Srbi, homoseksualci, ženska prava, ljudi tamnije boje kože, ljudi drugačijih političkih uvjerenja i svašta još nešto. Hrvat katolik je zapravo suštinski slabić koji se zato zbija u krdo jer sam po sebi ne vrijedi ništa, što si indirektno priznaje dobrovoljnim preuzimanjem statusa pripadnika hrvatsko-katoličkog krda. Umjesto da uživa u raznolikosti ljudskog postojanja, Hrvat katolik od nje bježi jer se u njoj prepoznaje njegova bezličnost. Želi se izdignuti iznad svih drugih i Drugih u RH jer potajno osjeća da bi mu jednakost ljudi naštetila, jer bi ga razotkrila.
U tome se krije i razlog eventualnog poraza tog isključivog hrvatsko-katoličkog identiteta. Naime, svi oni nad kojima se Hrvati katolici već godinama iživljavaju su naučili kako preživjeti u društvu koje je u samim temeljima postavljeno da ih tretira kao građane drugog reda te imaju snagu za to.
Projekt "hrvatske države" je propao
Eskalacija nasilje prema Drugima u Hrvatskoj pokazatelj je panike Hrvata katolika zbog sve očitijeg propadanja njihovog promašenog projekta “hrvatske države”, koja krahira i ekonomski i kulturno i moralno svuda oko nas. Nedvojbeno se dokazalo da nema ni sreće ni napretka u “hrvatskoj državi” po mjeri i željama Hrvata katolika, jer to je jedna samouništavajuća država koja je samo sposobna tjerati od sebe, umjesto da privlači.
Stoga se može očekivati da će nasilje prema drugima i drugačijima eskalirati do konačnog samouništenja Hrvata katolika i njihove “hrvatske države”, iz čijeg će pepela baš svi ti proskribirani drugi i drugačiji ljudi imati priliku izgraditi republiku u kojoj vrijedi živjeti. Hrvatima katolicima ostaje utjeha da će ih se moći reciklirati u normalne ljude i građane jedne demokratske republike.