U HRVATSKOJ su danas potvrđena tri prva slučaja s britanskom mutacijom koronavirusa B.1.1.7. Uzorci su sekvencirani u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", priopćilo je Ministarstvo zdravstva. Na konferenciji za medije Stožera objavljeno je kako je detektirano još osam slučajeva.
>> U Hrvatskoj potvrđena prva 3 slučaja britanskog soja, među njima dijete od 3.5 godine
Prema navodima Ivana-Christiana Kurolta, koji je sa suradnicima napravio sekvenciranje, radi se o mutacijama u proteinu šiljku (spike): delecija HV69/70, delecija Y144, N501Y, A570D, P681H i T716I.
U Klinici za infektivne bolesti od 20. siječnja ukupno je sekvenciran 61 uzorak i to - 27 iz Zagreba i Zagrebačke županije, 16 uzoraka iz Brodsko-posavske županije, osam iz Virovitičko-podravske, šest iz Sisačko-moslavačke te četiri iz Bjelovarsko-bilogorske županije.
Mutacije su nađene u uzorcima muškarca starog 50 godina i djeteta starog 3.5 godine iz Zagreba te muškarca starog 34 godine iz Brodsko-posavske županije.
O svemu su obaviješteni epidemiolozi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) koji će prikupiti dodatne epidemiološke podatke od oboljelih i njihovih kontakata koji se nalaze u izolaciji.
Sva tri uzorka su poslana i u ECDC u sklopu pošiljke koja je danas s uzorcima iz raznih dijelova Hrvatske upućena iz HZJZ-a, navodi Ministarstvo zdravstva.
U svijetu se trenutno najviše istražuju tri soja koji su popularno nazvani britanski (B.1.1.7), južnoafrički (501Y.V2) i brazilski (P.1).
Naravno, treba imati na umu da to što su u Hrvatskoj identificirana tri slučaja infekcije britanskim sojem ne znači da je on do sada zarazio samo troje ljudi. Budući da su tri slučaja otkrivena na 61 uzorku, to bi moglo značiti da je virus već prilično prisutan u Hrvatskoj, možda i s udjelom od više posto.
Broj infekcija britanskim sojem u SAD-u udvostruči se svakih 10 dana
Jedno novo istraživanje otkrilo je da se broj infekcija britanskim sojem u SAD-u udvostručuje svakih 10. dana..
Studija, koja još nije prošla postupak recenzije, pokazuje da bi soj službenog naziva B.1.1.7, ako se ne suzbije, mogao prevladati do ožujka 2021.
Prema američkom istraživanju, incidencija varijante raste oko 7% dnevno na nacionalnoj razini, nešto sporije nego u europskim zemljama, uključujući Veliku Britaniju, gdje stopa rasta iznosi 10,4% dnevno. Niža brzina prijenosa u SAD-u mogla bi se objasniti ograničenim raspoloživim podacima ili konkurencijom drugih još prenosivijih inačica virusa, navodi se u izvješću.
Virus SARS-CoV-2 doživio je na tisuće mutacija
Prirodno je da virusi mutiraju. Kada se reproduciraju, u kopiranju njihovih genoma događaju se greške. One im ponekad omogućuju da se prilagođavaju uvjetima u okolišu i evoluiraju u varijante koje su uspješnije u širenju. Nije svaka mutacija korisna. Naprotiv, većina je beskorisna i ne mijenja svojstva virusa ili im čak šteti. To je za očekivati jer je svaka promjena u ključnim mehanizmima kojima virus ulazi u stanice i inficira ih - kao što je protein šiljak S - rizična za virus.
No postoje mutacije koje virusima daju prednost. Oni koji su uspješniji u širenju s vremenom će istisnuti manje uspješne. Primjerice, za viruse mogu biti korisne mutacije koje će im omogućiti da se bolje vežu uz stanice domaćina, da lakše prodiru u njih te da bolje zaobilaze napade protutijela.
Virus SARS-CoV-2 je od izvornog oblika čiji je genom dekodiran u Wuhanu početkom 2020. doživio već na tisuće mutacija. Njegov genom čini molekula RNK koja je podložnija mutacijama. RNK virusi prilično brzo evoluiraju i u prosjeku stječu po jednu gensku promjenu svakih nekoliko dana do nekoliko tjedana. Međutim, budući da se SARS-CoV-2 s osobe na osobu prenosi brže nego što se u njegovom genomu razvijaju promjene gena, on ipak relativno sporo mutira za RNK virus. Drugim riječima, on stječe svojstva koja mu omogućuju neke prilagodbe (po kojima se soj razlikuje od običnih varijanti) u roku od nekoliko mjeseci, a ne dana ili tjedana.
Naravno, što više ljudi oboli, to će se virus više reproducirati te će imati više prilika za mutiranje i stjecanje korisnih mutacija. To pak podrazumijeva da je jako važno epidemiološkim mjerama onemogućiti covidu-19 da se nekontrolirano širi.
Tri nova soja istiskuju uobičajeni soj
Do sada su zabilježena tri soja SARS-CoV-2 koji imaju mutacije na ključnom proteinu šiljku (spike, odnosno S) za koje postoje pokazatelji da im omogućuju brže širenje ili možda izbjegavanje obrambenog sustava ili čak oboje.
Na tu njihovu sposobnost ukazala je činjenica da su u nekim zemljama počeli dominirati nad uobičajenim sojem.
Primjerice, sekvenciranje virusa pokazalo je da je britanski soj, koji je prvi put otkriven u prosincu u Londonu i Kentu, posljednjih mjeseci u Engleskoj postupno istiskivao uobičajeni soj i postajao sve prisutniji.
Brazilski soj otkriven je u Manausu nakon što je ondje nedavno ponovno zabilježeno širenje covida-19. Naime, znanstvenici su bili zbunjeni jer se smatralo da je prokuženost stanovnika tog brazilskog grada od oko 75% dovoljna da bi ih trebao štititi kolektivni imunitet. Kada su analizirali uzorke, otkrili su da ondje dominira novi soj.
Kada je riječ o južnoafričkom soju, preliminarna istraživanja pokazala su da jedna mutacija otkrivena na njemu omogućuje značajno veću otpornost na protutijela u konvalescentnoj plazmi darivalaca koji su preboljeli covid-19.
Kako se događaju višestruke mutacije?
Na novim sojevima zabilježene su višestruke mutacije na dijelu koji kodira protein S, ali i u nekim drugim dijelovima genoma. Nameće se pitanje koje okolnosti pogoduju stvaranju takvih mutacija.
Neki znanstvenici smatraju da su one mogle nastati kod prethodno imunokompromitiranih osoba kod kojih je nastupio tzv. produženi covid-19. Produžena infekcija omogućila je virusu da u zaraženom organizmu dovoljno dugo živi, evoluira i sakupi mutacije kojima izbjegava imunosni odgovor. U normalnom, kraćem tijeku bolesti kod osoba s dobrim imunosnim odgovorom virus ima mnogo manje prilika za takvu evoluciju.
Postoji također mogućnost da je virus u nekom trenutku preskočio s ljudi na životinje, kao što je to bio slučaj na farmama nerčeva u Danskoj, te da je ondje neopaženo evoluirao. Konačno se mogao vratiti među ljude u verziji sposobnoj za brže širenje.
Mogu li novi sojevi biti opasniji?
Jedno od pitanja koje sve muči jest mogu li novi sojevi uzrokovati teže kliničke slike. Uzrokovanje težih oblika bolesti nije u nekom osobitom evolucijskom interesu virusa. Za njih će najkorisnije biti one mutacije koje će im omogućiti veću reprodukciju.
Ekstreman primjer je ebola koja je vrlo smrtonosna, no nikada nije predstavljala takvu globalnu prijetnju kao ospice koje su puno zaraznije, ali i puno bezopasnije. Razlog tome je što ebola uglavnom toliko brzo ubija svoje domaćine da oni nemaju puno prilike raširiti virus prije nego što podlegnu bolesti.
No u nekim okolnostima evolucijski pritisci mogu biti takvi da prevlada soj virusa koji je opasniji. To se dogodilo u slučaju španjolske gripe koja se širila među vojnicima u Prvom svjetskom ratu. Tada su lakše oboljeli vojnici ostali izolirani od većine populacije na frontu, a teže bolesni su transportirani s fronta u zaleđe, kućama ili u bolnice gdje se opasniji virus mogao širiti.
Nedavno provedene studije znanstvenika s nekoliko britanskih sveučilišta koje je analizirala New and Emerging Respiratory Virus Threats Advisory Group (Nervtag), skupina koja savjetuje britansku vladu, ukazuju na realnu mogućnost da je britanski soj također smrtonosniji. No to se za sada ne može smatrati potvrđenim jer dokazi za to još uvijek nisu dovoljno jaki.
Zašto je brže širenje problem?
Pojava novih sojeva virusa potaknula je Svjetsku zdravstvenu organizaciju, znanstvenike i državnike da izraze zabrinutost i pozovu na oprez. Razloga za to je više.
Prije svega, za sada još uvijek nije jasno zašto se brazilski soj virusa ponovno širi u Manausu. Jedan mogući razlog je da ima mutacije na proteinu šiljku koje mu olakšavaju vezivanje za receptore stanica i ulazak u njih, što znači da se brže širi. Drugi je da ima mutacije koje mu omogućuju da barem djelomično izbjegava protutijela obrambenog sustava tako da može zaraziti čak i one koji su već preboljeli covid-19. Znanstvenici tek provode istraživanja koja bi trebala utvrditi koji je odgovor pravi, no za sada se čini da nije bilo zabilježeno puno reinfekcija.
Ako se novi sojevi brže šire, kao što to pokazuju studije britanskog soja, to znači da određene nefarmakološke epidemiološke mjere (primjerice, nošenje maski i zatvaranje kafića ili škola), zajedno s farmakološkim mjerama (cijepljenje) te prirodnim prokuženjem stečenim prebolijevanjem, koje su bile dovoljne da se zaustavi uobičajeni soj, neće biti dovoljne da se zaustave efikasniji sojevi. Drugim riječima, mjere koje su bile dovoljne da se uobičajeni soj suzbija tako što se drži na razini na kojoj mu je reprodukcijski broj R manji od 1 (što znači da jedna osoba tijekom bolesti zarazi manje od jedne osobe), neće biti dovoljne da se na istoj razini zadrži virus koji se širi oko 50% brže, što povećava R za oko 0.5.
Nadalje, za postizanje kolektivnog imuniteta trebat će otpornost značajno većeg dijela populacije. Najnovije studije pokazuju da je bazni reprodukcijski broj uobičajenog soja virusa SARS-CoV-2 bez strogih mjera u populaciji bez otpornosti R0 = 3.32. Prema formuli prema kojoj je prag kolektivnog imuniteta = 1- 1/R0, potrebna je prokuženost ili procijepljenost populacije od oko 70%.
No brže širenje s većim R0 podrazumijeva da će trebati procijepiti značajno više ljudi. U Hrvatskoj bi to moglo značiti da će trebati cijepiti nekoliko stotina tisuća ljudi više. Budući da cijepljenje ne ide očekivanom brzinom, to bi također moglo podrazumijevati da bi nekoliko stotina tisuća ljudi više moglo oboljeti, što pak znači da će mnogi umrijeti prije nego što se virus konačno zaustavi.
Uz navedeno treba uzeti u obzir i da brzo širenje podrazumijeva veći broj oboljelih u kraćem vremenu, što znači da se pritisak na bolnice može značajno povećati.
Na prvi pogled može se činiti da za nas nema velike opasnosti jer su otkrivena tek tri slučaja. No treba imati na umu da se virus u okolnostima u kojima ima R veći od 1 širi eksponencijalno. Čisto za ilustraciju uz R = 2 (što bi značilo da su na djelu barem neke mjere te određena prokuženost i procijepljenost), 100 ljudi s novim sojem u pet dana (koliko obično treba da se virus prenese) zarazit će 200 novih ljudi. U narednih pet dana taj broj će narasti na 400 itd. Tim tempom od početnih 100 zaraženih u dva mjeseca došli bismo na 25.600 zaraženih.
Hoće li nas cjepiva zaštititi od novih sojeva?
Za sada nema dokaza da proizvedena cjepiva neće pružati dovoljnu zaštitu od novih sojeva. Naprotiv, ispitivanja Pfizera i Moderne pokazuju da su njihova cjepiva još uvijek dovoljno učinkovita protiv novih sojeva.
>> Izgleda da je Pfizerovo cjepivo učinkovito i protiv novog soja korone
>>Moderna: Naše cjepivo štiti od svih do danas otkrivenih sojeva koronavirusa
To je dobra vijest. No vakcinolog Philip Krause, koji predsjeda radnom skupinom WHO-a za cjepiva protiv covida-19, kaže da se nakupljanjem dodatnih mutacija, odnosno daljnjom evolucijom novih sojeva, može dogoditi da oni postanu rezistentni na cjepiva.
"Ne baš dobra vijest je da brza evolucija ovih inačica sugerira da se to može dogoditi prije nego što bismo htjeli ako se virus razvije u fenotip otporan na cjepiva", kaže Krause.
Takva mogućnost podrazumijeva važnost kvalitetnog praćenja kako bi se moguće rezistentne varijante što ranije otkrile.
Virolog Christian Drosten iz Sveučilišne bolnice Charité u Berlinu ističe da takva mogućnost također pridonosi hitnosti procjepljivanja.
"Sada moramo učiniti sve da cijepimo što više ljudi što je brže moguće, čak i ako to znači rizik selekcije za neke varijante", rekao je nedavno Drosten za časopis Science.
Ako se pojave sojevi otporni na cjepiva protiv SARS-CoV-2, možda će trebati ažurirati cjepiva. Nekoliko cjepiva moglo bi se lako promijeniti kako bi odražavala najnovije promjene, no neka regulatorna tijela mogla bi odbiti da ih prihvate, a da ne vide ažurirane podatke o njihovoj sigurnosti i djelotvornosti, kaže Krause.
Dobra stvar je također to što farmaceutske kompanije koje su razvile cjepiva na temelju dijelova RNK virusa koji kodiraju protein S na kojem su zabilježene važne mutacije mogu u roku od nekoliko tjedana razviti nova cjepiva s novim kodovima.
Konačno, ako nove varijante cirkuliraju sa starijim sojevima, možda će biti potrebna i multivalentna cjepiva, učinkovita protiv nekoliko sojeva, kao što je to redovno slučaj s cjepivima protiv sezonske gripe.