Nakon priopćenja Izraelskih obrambenih snaga u petak, 15. prosinca, da su njihovi pripadnici pucali i ubili trojicu židovskih talaca koje je oteo Hamas, jer su ih "tragičnom greškom identificirali kao prijetnju tijekom krvavih obračuna s palestinskim teroristima u gradu Gazi“, prva reakcija javnosti diljem Izraela bila je konfuzija, bijes i nevjerica.
Mnogi su se pitali je li moguće da se takav previd IDF-a mogao ponovo dogoditi. Pogotovo u svjetlu stravičnog propusta početkom listopada, i to ne samo vojske, nego prvenstveno Mossada (Instituta za obavještajne i specijalne zadatke), kao jedne od najreferentnijih obavještajnih službi u svijetu, na koju su mnogi Izraelci gledali s punim povjerenjem i ponosom.
Vojska je identificirala tri ubijena taoca kao Yotama Haima i Alona Shamriza, koji su odvedeni iz kibuca Kfar Aza tijekom Hamasovog divljačkog upada u Izrael prije nešto više od dva mjeseca, te Samera El-Talalqa, odvedenog iz kibuca Nir Am.
Što se zapravo dogodilo s izraelskim taocima
Prema preliminarnim izvješćima istrage sprovedene od nadležnih tijela Izraelskih obrambenih snaga, koja su prvo bila dostupna u izraelskim medijima da bi ih kasnije prenijele i referentne svjetske informativne agencije, trojica muškaraca starosti oko 20 godina, nakon pogibije identificirani kao gore spomenuti Yotam Haim, Samer El-Talalka i Alon Shamriz, uspjela su pobjeći svojim otmičarima.
Brzom reakcijom, probijajući se kroz ruševine i mjesta pod kontrolom pripadnika Hamasa približili su se točkama na kojima su se nalazili vojnici IDF-a. Muškarci su bili bez košulja, a jedan od njih je nosio štap s privezanom bijelom tkaninom. Izraelski vojnik koji je otvorio vatru na pridošlice je u istrazi izjavio kako su se i prije susretali sa sličnim pokušajima Hamasovih militanata da na taj način priđu i otvore vatru ili aktiviraju eksploziv. Iz tog razloga nije htio riskirati i odmah je zapucao misleći kako je riječ o teroristima.
Dva taoca su ubijena na licu mjesta, dok je treći uspio izbjegnuti paljbu sunarodnjaka i pobjeći u obližnju zgradu. Zapovjednik jedinice IDF-a koji je naknadno stigao i dobio informaciju o događajima na terenu bez dvojbe je naredio pripadnicima IDF-a da uđu u zgradu, pronađu i ubiju "terorista“. Oni su naređenje bespogovorno izvršili unatoč činjenici koja je utvrđena u istrazi da je židovski talac, pogrešno determiniran kao terorist, molio za pomoć, i to na hebrejskom jeziku.
Prosvjedi i gnjev diljem Izraela
Odmah nakon što su dužnosnici IDF-a, u kasnim večernjim satima 15. studenog, objavili preliminarne podatke o ubojstvu trojice mladića, u vrijeme kada je većina Izraelaca počela obilježavati Šabat, židovski dan odmora, uslijedili su i prvi prosvjedi u kompleksu vojnog stožera u Tel Avivu. Prosvjedi su se brzo proširili na druga mjesta uz skandiranje okupljenih da se političari konačno dogovore i vrate taoce kući. Gnjev je pojačao i niz recentnih, također sumornih i nedovoljno determiniranih priopćenja IDF-a te vladinih dužnosnika u kojima se navodi da je vojska, izgleda, pronašla i tijela tri druga taoca koja je ubio Hamas, a da postoje dokazi o ubojstvu još oko 20 od ukupno 137 talaca zatočenih u gusto naseljenom obalnom dijelu Pojasa Gaze.
Mnogi od prosvjednika izrazili su protivljenje zbog načina na koji Izrael vodi rat. Smatraju da država mora zaštititi svoje građane jer u suprotnom ne treba ni postojati. Također, postavljaju pitanje kamo vodi rat protiv Hamasa, kojem smislenom kraju, te koji su stvarni ciljevi radikalnih desničara u vladi.
Naime, ubojstvo trojice mladića grubom pogreškom IDF-a pojačalo je ionako odavno prisutan osjećaj netrpeljivosti kod velikog dijela građana Izraela prema vladajućoj eliti, što je dovelo do radikalizacije podjela na izraelskoj političkoj sceni. U ovom trenutku najviše i prije svega zbog načina na koji ekstremno desna izraelska vlada upravlja talačkom krizom.
Promatrači i politički oponenti sugeriraju da je pristup izraelske administracije spomenutoj krizi u dosadašnjem tijeku rata bio osciliranje od vrelog ka ledenom. Ovakvi stavovi doveli su do međusobnih optužbi i ugrozili ionako krhko jedinstvo nacije koje je zapravo doseglo vrhunac u prvim danima nakon terorističkih napada, da bi nakon njih kontinuirano opadalo.
Pitanje svih pitanja
U ovom odsudnom trenutku za daljnji tijek događaja u samom Izraelu te sukladno tome, Pojasu Gaze, nameće se neizbježno pitanje koje se može determinirati kao pitanje svih pitanja. Naime, imajući u vidu, s jedne strane, realnost postojanja terorističke organizacije koja je dobro organizirana, brojna i, najgore od svega, infiltrirana među civilnim stanovništvom te, s druge strane, talačku krizu u kojoj prethodno spomenuta organizacija drži u zatočeništvu više od stotinu ljudi čije obitelji vrše snažan pritisak za njihovo oslobađanje, od krucijalnog je značaja odrediti prioritet ratnih ciljeva.
Preciznije rečeno, pitanje je kako demontirati i neutralizirati postojanje Hamasa u Gazi, a istovremeno spasiti nedužne taoce te jednako značajno zaštititi nevine palestinske civile, do sada, barem, podvrgnute brutalnom, nemilosrdnom, neselektivnom i nerazmjernom bombardiranju, ubojstvima i uništavanju materijalnih dobara, što se može okarakterizirati kao počinjenje ratnih zločina pred međunarodnim kaznenim sudom. Nimalo lak zadatak za administraciju koja dosad nije pokazala ni minimum kapaciteta za rješavanje problema.
Dokazi
Najbolji dokazi za prethodnu tvrdnju su upravo ubojstvo trojice talaca, produljena talačka kriza i preko stotinu ljudi koji se i dalje nalaze u zatočeništvu te humanitarna tragedija palestinskog življa na jugu Gaze. Unatoč žestokoj vojnoj kampanji za koju izraelski vojno-politički planeri kažu da je, ipak, dovela do prošlomjesečnog primirja i oslobađanja jednog broja talaca, Hamas i dalje pruža žilav otpor i, što je najvažnije, organizacija nije pretrpjela značajnije gubitke u smislu vodstva.
Presjek gore spomenutih, konkurentskih ratnih ciljeva posebice je naglašen u komentarima izraelskog savjetnika za nacionalnu sigurnost, gospodina Tzachija Hanegbija, koji je u svojoj izjavi sublimirao svu nesposobnost trenutne izraelske vlade da upravlja krizom te nedostatak vizije za rješavanje problema. Upitan da prokomentira što bi Izrael učinio kada bi locirao vođu Hamasa u Gazi, Yahya Sinwara, okruženog taocima, Hanegbijev odgovor razbjesnio je obitelji talaca. To bi, prema njegovim riječima, bila "dilema koja para srce“. U najmanju ruku neshvatljivo neodgovorna izjava čovjeka od kojemu ovise životi tolikog broja ljudi.
Talačka kriza i situacija u Gazi okidač za reakciju saveznika
Nepuna dva dana nakon što je istraga pokazala da su tri izraelska taoca koje je ubio IDF bila golih prsa te nosila bijelu zastavu kada je na njih pucano, konačno su se oglasili i predstavnici glavnih izraelskih saveznika i sponzora. Uz Sjedinjene Države, naravno. Ministar vanjskih poslova Ujedinjenog Kraljevstva David Cameron je zajedno s njemačkom ministricom vanjskih poslova Annalenom Baerbock napisao u članku koji je objavljen u The Sunday Timesu i Welt am Sonntagu da “Izrael neće dobiti ovaj rat ako njihove operacije unište izglede za miran suživot s Palestincima. Imaju pravo eliminirati prijetnju koju predstavlja Hamas. Ali previše je civila ubijeno.”
Vrhunski britanski diplomat i njemačka ministrica su pozvali na održivo primirje. Oni smatraju da cilj ne može biti "kraj današnjih borbi, već to mora biti mir koji traje danima, godinama, generacijama“. Stoga podržavaju prekid vatre, ali samo ako je održiv. Gospodin Cameron poentira da je iz gore navedenih razloga Ujedinjeno Kraljevstvo podržalo nedavne humanitarne pauze.
Bizarna rasprava
Inače, već danima slušam i čitam u britanskim elektronskim i tiskanim medijima jednu krajnje bizarnu raspravu o distinkciji između humanitarne pauze i prekida vatre u izraelskoj vojnoj kampanji. Riskirajući da ispadnem donekle grub, moram reći da sam stekao dojam kako te vještački artikulirane konstrukcije nisu najjasnije ni onima koji su ih uveli u javni diskurs.
Ne bih vas zamarao objašnjenjima koje sam čuo od pojedinih britanskih diplomata zašto se Ujedinjeno Kraljevstvo zalaže za humanitarnu pauzu, a ne prekid vatre u odnosu na izraelsku vojnu operaciju, ali je ohrabrujuće to što gospodin Cameron kaže da je previše civila ubijeno te da se sukob više ne može dugo razvlačiti. Diplomatsku ekvilibristiku treba prepustiti diplomaciji.
Ako uz ovu britansko-njemačku reakciju ukalkuliramo i recentni komentar američkog predsjednika Joea Bidena u kojem se kaže da Izrael postupno, ali nezaustavljivo gubi međunarodnu potporu zbog neselektivnog i nerazmjernog bombardiranja Gaze, postoji nada da bi se izraelska vojna kampanja konačno mogla zaustaviti.
Hoće li se time riješiti problem? Teško pitanje. Preduboki su korijeni nesporazuma i prevelika mržnja između dva naroda. Ipak, ono što je od krucijalnog značaja, za neko vrijeme će prestati ubijanje. I da, uvijek postoji nada da će se pojaviti netko razuman, neki filantrop s vizijom. Zapravo, potrebno je dvoje. S obje strane po jedan.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala