OTKAKO se prošli četvrtak dogodio nuklearni incident u Rusiji, ruski izvještaji o nesreći neprestano se mijenjaju.
Tako smo prvo obaviješteni da su dvije osobe poginule u eksploziji tijekom testiranja balističke rakete u bazi na ruskom Dalekom sjeveru, ali i da nesreća nije izazvala radioaktivno onečišćenje.
"Nema radioaktivnog onečišćenja", rekao je tada glasnogovornik guvernera oblasti Arkhangelsk. Potom je rusko ministarstvo obrane ipak priopćilo da je došlo do kratkog lokalnog porasta radioaktivnosti prilikom testiranja raketnog motora s tekućim pogonom.
Naime, uprava susjednog grada Severodvinska navela je da su njihovi aparati zabilježili kratko povišenje radioaktivnosti, no da se razina radijacije potom vratila u normalu, pri čemu nije iznijela nikakve brojčane podatke. Objava je naknadno izbrisana s gradske internetske stranice.
Nakon toga su sumnje da je riječ o nuklearnom incidentu potvrđene kad je ruska nuklearna agencija Rosatom priopćila da je eksplozija imala nuklearna obilježja, ali i da je u nesreći poginulo pet znanstvenih suradnika Rosatoma. Saznali smo i da se nesreća dogodila na pomorskoj platformi te da je tijekom eksplozije nekoliko djelatnika odbačeno u more.
Ravnatelj Rosatoma Aleksej Likačev priznao je da su ovi ljudi "umrli dok su testirali specijalnu novu napravu" i da je raketni motor koji je testiran "koristio izotopne izvore energije" - drugim riječima, energiju iz svojevrsnog nuklearnog mini reaktora.
Trebalo je nekoliko dana da saznamo da je eksplozija bila nuklearna
Dužnosnik instituta u Sarovu, gradu koji je cijeli namijenjen za nuklearno istraživanje, izjavio je u nedjelju da je razina radijacije skočila na dvostruko višu od dopuštene, ali na manje od sat vremena, te da nije zabilježena trajna kontaminacija.
Na kraju je ruska meteorološka agencija Rosgidromet objavila da je razina radijacije u Severodvinsku porasla, ali ne dvostruko, nego između 4 i 16 puta. Greenpeace, pak, tvrdi da je zračenje naraslo 20 puta. A gradske vlasti pozvale su stanovnike obližnjeg sela Nionoksa da hitno napuste svoje domove, vjerojatno upravo zbog opasnosti od radijacije.
Broj poginulih se, javlja američki ABC, na kraju popeo na sedam. No preciznije bi bilo reći da je broj poginulih od početka bio sedam, ali su ga ruske vlasti umanjivale, baš kao i opasnost za okolne stanovnike.
Pojavila se i vijest da su liječnici koji su pomagali žrtvama nesreće poslani u Moskvu na pregled te da su morali potpisati dokument kojim su obećali da neće otkrivati informacije o incidentu. Stanovnici Severodvinska navodno masovno kupuju jod koji se koristi za smanjenje učinaka izloženosti zračenju.
Znakovito je što ruska državna televizija, piše ABC, gotovo nije ni spominjala vijest o incidentu prva dva dana. Tek su u nedjelju službenici Ruskog federalnog nuklearnog centra pred kamerama priznali da je motor projektila koristio "radioaktivne materijale". Glasnogovornik Kremlja Dimitrij Peskov komentirao je incident tek u utorak odbijajući odgovoriti na pitanja novinara.
>> Putin je ozbiljno zaprijetio Zapadu "nepobjedivim" nuklearnim oružjem. Trebamo li se bojati?
Putin je lani otkrio "nepobjedivo" nuklearno oružje, prošli tjedan je eksplodiralo i ubilo 7 ljudi
Iako službene informacije o vrsti projektila koji je testiran nema, ruski mediji nagađaju da se radi o tipu krstarećeg projektila na nuklearni pogon SSC-X-9 Skyfall, poznatijem kao Burevestnik u Rusiji, a Skyfall među NATO-ovim članicama. Da se vjerojatno radi baš o tom projektilu, izjavio je i američki dužnosnik za ABC.
Ruski predsjednik Vladimir Putin otkrio je Burevestnik svijetu u svom bombastičnom obraćanju naciji prošle godine, doduše, samo u obliku animiranog videa.
Putin se tada hvalio da je novo oružje koje Rusija izrađuje nepobjedivo, da može izbjeći bilo koji sustav obrane i dosegnuti bilo koje mjesto na svijetu. No kao što su te grandiozne najave oni koji ne spadaju u krug Putinovih obožavatelja uzimali s priličnom dozom skepse, tako i sada kontradiktorni izvještaji o incidentu s istim tim oružjem izazivaju sumnju, i to s dobrim razlogom.
Sve se više govori o sličnosti te nesreće i najveće nuklearne katastrofe u povijesti, one u sovjetskoj elektrani Černobil 1986. godine. Skrivanje razmjera eksplozije, proturječni podaci, naknadni poziv na evakuaciju obližnjeg mjesta - sve se to dogodilo i nakon dotad neviđene eksplozije nuklearnog reaktora u Černobilu. A i današnje stradale nuklearne inženjere u Rosovu slavi se kao heroje kao i tadašnje spasioce i vatrogasce u Černobilu. No lako je moguće da ćemo u budućnosti saznati da je i ova tragedija bila produkt traljavosti, neodgovornosti i štednje na račun sigurnosti, baš kao i 1986.
Naravno, eksplozija od prošlog tjedna po svemu sudeći nije ni približnog intenziteta kao ona černobilska. Očitanje Roshidrometa od 2 mikrosiverta po satu, što je navodno trajalo samo sat vremena, ne predstavlja opasnost za zdravlje jer prosječni Europljanin primi 1000 mikrosiverta godišnje samo od prirodnog zračenja.
No instinktivna reakcija ruskih vlasti na ovakve incidente u suštini je i dalje ista kao i u vrijeme Sovjetskog Saveza: zataškati, zataškati, zataškati.
"Očito je da nije na razini Černobila, ali čak i ako nema opasnosti - a nadam se da je nema - vrlo je zabrinjavajuće što naša vlada djeluje s toliko malo transparentnosti. Jer kad se nešto još opasnije dogodi, a u kontekstu nuklearnog istraživanja pitanje je kada, a ne ako, i ako budu djelovali tako netransparentno, to može nanijeti veliku štetu", upozorio je koordinator ruskog Greenpeacea Konstantin Fomin.
Paralele s Černobilom
>> Ruska reakcija na "Černobil" najbolji je dokaz koliko je ta serija važna
A baš su se prošlih mjeseci mnogi od nas podsjetili, ali u dobroj mjeri i naučili, što se točno dogodilo u Černobilu i kako su tajnovitost, manipulativnost i zavjerenički, KGB-ovski mentalitet sovjetskog režima pogoršali ionako pogubnu katastrofu.
Svi koji smo gledali seriju Černobil, sjećamo se prvih riječi koje njen glavni lik, heroj i znanstvenik Valerij Legasov kaže na početku prve epizode: "Koja je cijena laži? Ne to što ćemo ih zamijeniti za istinu. Prava je opasnost to što ako čujemo dovoljno laži, više uopće nećemo moći razaznati istinu."
Nažalost, iz Rusije dolazi toliko dokazano lažnih vijesti, kako o onome što se zbiva u toj zemlji, tako i onome što se zbiva izvan nje, da jednostavno ne možemo znati što je istina dok je neovisni izvori ne potvrde sa strane. Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) tako je, primjerice, priopćila da ju je Rusija obavijestila kako je radijacija u oblasti Arhangelsku pala na prirodnu razinu. Je li to istina? S obzirom na laži u kojima su ruske vlasti uhvaćene zadnjih dana, možemo slobodno reći - tko zna.
Nesreće poput one koja se dogodila prošli tjedan u tajnom "nuklearnom gradu" Rosovu moguće su i u demokratskim zemljama, što Rusija zasigurno nije. No zahvaljujući slobodi medija, većoj transparentnosti institucija i pravnoj državi koja može i činovnike i vlastodršce pozvati na odgovornost, takve je incidente gotovo nemoguće zataškati ili o njima širiti dezinformacije onako kako se to događa u Rusiji.
A ovo nije prvi incident povezan s ruskom vojno-nuklearnom tehnologijom. Ruska vojska otkrila je prošlog mjeseca, također nakon početnih dezinformacija, da je 14 osoba poginulo u požaru koji je izbio na nuklearnoj podmornici u Barentsovu moru. Nažalost, lako je moguće da ovo neće biti ni zadnji takav incident u ovoj nuklearnoj velesili.