Prema najnovijem istraživanju, rupa u antarktičkom ozonskom omotaču se tijekom posljednja dva desetljeća produbljivala, unatoč globalnoj zabrani štetnih kemikalija. Ozonski omotač koji se nalazi između 11 i 40 kilometara iznad Zemljine površine filtrira većinu Sunčevog ultraljubičastog zračenja, koje može uzrokovati rak kože i kataraktu.
1970-ih je otkriveno da freoni (klorofluorougljici, CFC) koji su se nekada učestalo koristili u aerosolima i hladnjacima smanjuju razinu ozona, stvarajući rupe uglavnom u regiji Antarktike.
"Tijekom šest od posljednjih devet godina zabilježili smo niske količine ozona"
U Montrealu je stoga 1987. donesen Montrealski protokol kojim su se zemlje potpisnice obvezale na smanjenje uporabe freona za 50%. U siječnju je velika procjena, koju je podupro UN, pokazala da sporazum funkcionira. Stručnjaci su predvidjeli da bi se ozonski omotač iznad Antarktike oko 2066. trebao vratiti na razinu iz 1980. godine
Naveli su da bi se manje rupe iznad Arktika trebale oporaviti do 2045., a u ostatku svijeta za otprilike dva desetljeća. No najnovija studija pokazuje da unatoč padu razine CFC-a još nije došlo do značajnog smanjenja područja pokrivenog antarktičkom ozonskom rupom.
"Tijekom šest od posljednjih devet godina zabilježili smo zaista niske količine ozona i ekstremno velike ozonske rupe. Možda se sada u atmosferi zbivaju neki drugi procesi, najvjerojatnije povezani s klimatskim promjenama, koji smanjuju oporavak", rekla je za AFP atmosferska znanstvenica Annika Seppala s novozelandskog Sveučilišta Otago.
Nisu uzeli u obzir podatke iz 2002. i 2019. godine
Ozonska rupa iznad Antarktike se obično "formira" u rujnu i traje do studenog, tijekom proljeća na južnoj hemisferi. Znanstvenici navode da se rupa počela stvarati kasnije u rujnu, što ukazuje na oporavak povezan sa smanjenjem CFC-a. Ali u listopadu se, kada je rupa obično najveća, od 2004. do 2022. godine razina ozona u srednjem sloju stratosfere smanjila za 26 posto, navodi se u studiji.
Fizičarka Hannah Kessenich je naglasila da Montrealski protokol i smanjenja CFC-a pokazuju rezultate, ali je dodala da podaci ukazuju na to da nedavne velike ozonske rupe možda ne uzrokuju samo CFC-i. "Tijekom analize smo isključili podatke iz 2002. i 2019. godine, kada su iznenadni raspadi polarnog vrtloga doveli do znatno manjih ozonskih rupa", dodala je Kessenich.
Kritika neovisnih stručnjaka
Poznata atmosferska znanstvenica Susan Solomon, koja nije sudjelovala u istraživanju, smatra kako bi se na novu studiju trebalo gledati kroz kontekst proteklih nekoliko godina koje su, kako navodi, bile podosta neuobičajene.
Solomon je u prethodnim istraživanjima pokazala da se ozonska rupa 2020. proširila za 10 posto zbog ogromnih šumskih požara u Australiji. Smatra da je na nedavno povećanje rupe utjecala i ogromna erupcija vulkana na otočju Tonga do koje je došlo 2022.
Oko rezultata najnovije studije je skeptičan i klimatolog Martin Jucker s australskog Sveučilišta New South Wales. "Sumnjivo mi je što su dotični znanstvenici iz istraživanja uklonili podatke iz 2002. i 2019., ali ne i između 2020. i 2022., kada je isto bilo specijalnih događaja", rekao je.
Istraživanje Potential drivers of the recent large Antarctic ozone holes objavljeno je u časopisu Nature Communications.