Znanstvenik teško optužio rektora za pogodovanje sebi i svojima. On mu odgovorio

GRAĐEVINSKI znanstvenik mr. sc. Alen Stupar, koji je svojevremeno bio nastavnik na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a trenutno radi kao znanstveni savjetnik za numeričko modeliranje dinamičkih sustava u njemačkom laboratoriju Device Solution Laboratory iz Münchena, optužio je rektora Sveučilišta u Zagrebu Stjepana Lakušića da je kao glavni i odgovorni urednik časopisa Građevinar, najznačajnijeg znanstvenog časopisa u Hrvatskoj iz oblasti građevinarstva, u vrijeme dok je bio dekan Građevinskog fakulteta u Zagrebu, dugi niz godina pogodovao svojim kolegama s Građevinskog fakulteta u Zagrebu te sebi i svojoj supruzi.

Stupar: Lakušić je ubrzavao objavljivanje radova kolega na štetu drugih

Stupar tvrdi da je Lakušić, koji je kao glavni urednik Građevinara određivao kojom brzinom i kojim redoslijedom će prihvaćeni znanstveni članci biti objavljeni, svojim kolegama i bliskim suradnicima s Građevinskog fakulteta u Zagrebu značajno ubrzavao objavljivanje znanstvenih članaka na štetu ostalih autora.

Objavljivanje radova važno je za napredovanje

Ovdje je važno istaknuti da je znanstvenicima objavljivanje radova u znanstvenim časopisima ključno za akademsko napredovanje. Znanstvenik koji je u tom smislu produktivan brže će napredovati od znanstvenog novaka, preko znanstvenog suradnika i docenta do izvanrednog profesora i redovnog profesora.

Koliko je to važno za znanstvenike, govori engleska sintagma 'publish or perish', što znači 'objaviti ili propasti'.

O nepravilnostima pokušavao obavijestiti rektora Borasa

Stupar kaže da je na ovaj problem privilegiranja bezuspješno pokušavao upozoriti Senat Sveučilišta u Zagrebu i njegovog tadašnjeg rektora Damira Borasa.

"Sveučilištu u Zagrebu prvi sam se put obratio 25. siječnja 2022. kada sam u prijemnom uredu osobno predao pritužbu protiv Lakušića koji je u tom momentu bio kandidat za novog rektora", rekao je za Index Stupar.

"Pritužbu sam naslovio na tadašnjeg rektora Borasa jer je on bio službeno ovlašten za postupanje. U njoj sam iscrpno opisao kako je Lakušić kao urednik časopisa Građevinar pogodovao autorima s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, ali i samom sebi i svojoj supruzi", dodao je Stupar.

Stupar: Statistika potvrđuje pogodovanje

Ovdje je važno istaknuti da svaki prijavljeni članak prolazi kroz četiri faze do objavljivanja: recenziranje, ispravak prvotnog teksta po sugestijama recenzenata, prihvaćanje članka za objavljivanje te objavljivanje prihvaćenog članka.

Stupar tvrdi da njegovi izračuni perioda potrebnih za objavljivanje radova potvrđuju da je Lakušić pogodovao svojim kolegama, sebi i supruzi (tablica dolje).

"Prema podacima o objavljivanju znanstvenih članaka u Građevinaru koje sam pribavio i temeljito statistički obradio za period od siječnja 2017. do rujna 2022., tijekom kojeg je izašlo 69 brojeva časopisa i ukupno objavljeno 298 znanstvenih članaka, autorima s Lakušićevog Građevinskog fakulteta u Zagrebu bilo je potrebno prosječno 208 dana od predaje do objavljivanja rada, dok je autorima koji nisu s Građevinskog fakulteta u Zagrebu bilo potrebno prosječno 526 dana. Za moj članak iz 2020. trebalo je nevjerojatnih 1449 dana. Za Lakušićeve privilegirane autore prosječno vrijeme koje je prošlo od prihvaćanja članka do objavljivanja bilo je 62 dana, dok je za ostale, neprivilegirane, bilo 219. Očigledna je enormna razlika između privilegiranih autora s Građevinskog fakulteta u Zagrebu i ostalih, neprivilegiranih, posebno u vremenu od prihvaćanja do objavljivanja, gdje je Lakušić o redoslijedu objavljivanja kao urednik samostalno odlučivao, pa se ovaj efekt ne može drugačije objasniti nego kao rezultat izravne namjere pogodovanja", kaže Stupar.

Ekstremni primjeri pogodovanja kolegama

Ističe da se pogodovanje još jasnije može vidjeti na nekim konkretnim primjerima kojih ima dosta.

"Navest ću samo neke koji, zbog svoje enormne skandaloznosti i brutalnosti, najslikovitije govore o načinu na koji je Lakušić privilegirao svoje kolege. Primjerice, članak autora Mehe Saše Kovačevića i drugih autora s Građevinskog fakulteta u Zagrebu iz 1. broja Građevinara iz 2017. Lakušić je objavio odmah u idućem broju, samo 21 dan od datuma prihvaćanja. Članak u kojem je Lakušić bio koautor iz br. 1 iz 2022. godine objavio je samo 10 dana od prihvaćanja, dok je članak svoje supruge Višnje Tkalčević objavio odmah u idućem broju Građevinara, samo 28 dana od prihvaćanja", napominje Stupar.

Ekstremni primjeri opstruiranja nekih autora

Tvrdi da je Lakušić, s druge strane, mnoge neprivilegirane autore držao na ledu mjesecima, pa i godinama.

"Iz mnoštva primjera po svojoj brutalnosti ističu se članak Dragana Arizanovića i dr. iz br. 1 iz 2020. koji je objavljen 871 dan nakon prihvaćanja, pa članak Ankit Gupte i dr. iz br. 6 iz 2022. koji je objavljen 1218 dana nakon prihvaćanja, kao i članak Reze Tanzadeha i dr. iz br. 9 iz 2021. koji je Lakušić objavio 1773 dana nakon prihvaćanja, dakle, četiri i pol godine ili 54 broja časopisa nakon prihvaćanja", tumači Stupar.

Ističe da se navedeni podaci mogu provjeriti na javno dostupnoj web stranici časopisa Građevinar, u rubrici Arhiva, gdje su za svaki znanstveni članak navedeni datumi prolaska članaka kroz sve faze: http://www.casopis-gradjevinar.hr/arhiva/.

Stuparovi primjeri opstrukcije njegovog rada

Stupar kaže da je u prijavi također naveo mnogobrojne načine na koje je Lakušić njega osobno, kao jednog od autora, opstruirao u postupku recenziranja i objavljivanja članaka u časopisu Građevinar.

"Recenzije za prvi članak napravljene su tek 28.1.2020. godine, 1224 dana nakon predaje članka, a recenzenti su prihvatili članak tek 20.5.2020. godine, 1337 dana nakon predaje članka. Zahvala profesoru Werneru koji je preminuo u veljači 2019. je odbijena, dok je drugi predani članak, koji se bavi istovjetnom tematikom kao prvi objavljeni, odbijen uz lažna obrazloženja da je tematika sada iznenada zastarjela", kaže Stupar.

Od Borasa tražio da obavijesti Senat i pokrene stegovni postupak

Ističe da je htio rektora i Senat upozoriti na "Lakušićeve radnje diskriminacije, nepotizma i zlouporabe autoriteta koje su zabranjene Etičkim kodeksom i nespojive s funkcijom rektora kao čelnika najvećeg i najvažnijeg sveučilišta u državi na koju je Lakušić tada pretendirao".

"Stoga sam od tadašnjeg rektora Borasa, na temelju ustavnih prava, zatražio da o ovim saznanjima i pripadajućim podastrtim dokazima iz moje pritužbe upozna i Izborno povjerenstvo Sveučilišta u Zagrebu i Senat Sveučilišta, kolektivno tijelo koje neposredno provodi izbor novog rektora. Boras je kao čelnik Senata imao zakonsku dužnost to učiniti kako bi se pravilno utvrdile sve činjenice i okolnosti vezane za rektorske kandidate koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravnog postupka izbora rektora. U toj pritužbi od 25. siječnja 2022. od Borasa sam također zatražio da na temelju dokaza o inkriminirajućim radnjama rektorskog kandidata Lakušića inicira postupak davanja mišljenja nadležnog etičkog povjerenstva o etičnosti Lakušićevih radnji i da slijedom toga protiv njega pokrene stegovni postupak", kaže Stupar.

Sveučilište u Zagrebu nije mu odgovorilo do danas

Žali se da Sveučilište u Zagrebu, iako je prema Ustavu imalo obavezu službeno odgovoriti na njegovu pritužbu, odgovor nije poslalo do danas. Kaže da je tek posrednim putem došao do informacija da rektor Boras o pritužbi uopće nije službeno obavijestio ni Senat Sveučilišta ni Izborno povjerenstvo, da nije inicirao pokretanje postupka pred ovlaštenim etičkim povjerenstvom niti je pokrenuo pitanje stegovne odgovornosti Lakušića.

Naprotiv, Lakušić je u međuvremenu izabran za novog rektora Sveučilišta u Zagrebu.

Stupar tvrdi da je Rektorat opstruirao njegove pritužbe

Budući da ga je zanimala sudbina njegove pritužbe, posljednjih par mjeseci je, koristeći prava iz Zakona o pravu na pristup informacijama, Službi za informiranje Sveučilišta u Zagrebu slao niz upita na ovu temu.

"Na te upite odgovore je slala službenica za informiranje Sveučilišta Marija Vujica. U više dopisa koje sam dobio gospođa Vujica je obilato koristila neodređene konstrukcije tipa: 'prema našim saznanjima' i 'nemamo saznanja' i dr., što me ometalo i usporavalo u dolasku do željenih podataka. No, unatoč tome, kao i činjenici da je mijenjala priču iz dopisa u dopis, navodeći tvrdnje koje su nerijetko bile proturječne, što je budilo sumnju da je namjera da se prikrije što više bitnih podataka i time zaštiti bivšeg rektora Borasa, kao i sadašnjeg Lakušića, iz ove korespondencije ipak sam uspio saznati da rektor Boras moju pritužbu od 25. siječnja 2022. nikada nije službeno predstavio Senatu Sveučilišta ni Izbornom povjerenstvu.

Također, pokazalo se da on, protivno svojim dužnostima, nikada nije inicirao ni pokretanje postupka pred ovlaštenim etičkim povjerenstvom. Štoviše, pokazalo se da moja pritužba uopće nije evidentirana u evidenciji urudžbenog zapisnika, iako imam svoj primjerak sa službenim pečatom Sveučilišta u Zagrebu.

Prema obavijesti Vujice od 10. ožujka 2023. ispada da je primjerak pritužbe koji sam predao službeniku u prijemnom uredu, na koji je on stavio pečat, jednostavno iščezao. Ovo budi opravdanu sumnju da je rektor Boras uklanjanjem inkriminirajućih podataka iz vizure ovlaštenog izbornog tijela, Senata Sveučilišta, nastupao s namjerom da privilegira kandidata Lakušića u izbornom postupku za novog rektora, a na štetu ostalih kandidata", tumači svoje tvrdnje Stupar.

Stupar: Odjednom se javlja fantomska molba koja odgovara rektoru

Ističe da stvar tu ne staje, naprotiv.

"Iz Vujičinih dopisa odnosno obavijesti proizilazi najnoviji, potpuno neočekivani zaplet u kojem je navodno na adresu Sveučilišta u Zagrebu, i to naslovljen navodno na ime nove prorektorice za upravljanje kvalitetom i etikom Anamarije Muse, koju je sam Lakušić predložio za prorektoricu, poslan dopis anonimnog pošiljatelja koji je ona zaprimila 21. veljače 2023. Taj dopis s naslovom 'Molba za procesuiranje blokirane prijave Etičkom savjetu' potpisala je Skupina djelatnika Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a u prilogu je sadržavao tekst identičan onome koji sam ja poslao u iščezloj prijavi.

Prorektorica Musa je u 'koordinaciji' s tajnikom Etičkog savjeta Krešimirom Barabom 15. ožujka 2023. anonimnu molbu uputila Etičkom savjetu Sveučilišta s molbom da se uvrsti kao predmet dnevnog reda na sjednici Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu. Dana 22. ožujka 2023. održana je sjednica Etičkog savjeta, tijela koje se sastoji od osam članova te predsjednika i koordinatora, što je funkcija prorektorice Muse, na kojoj je jednoglasno odlučeno da ne postoji osnova po kojoj bi to tijelo samostalno pokrenulo postupak pred nadležnim etičkim povjerenstvom jer navodno Lakušićeve radnje pogodovanja kolegama s Građevinskog fakulteta u Zagrebu prilikom objavljivanja znanstvenih članaka u znanstveno-stručnom časopisu Građevinar ne ulaze u područje primjene Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu. To sam doznao iz dopisa koji mi je 30. ožujka 2023. uputio predsjednik Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu Tomislav Krznar", tumači Stupar.

Optužbe usmjerene na neovlašteno etičko tijelo

Napominje da je u svojoj pritužbi od 25. siječnja 2022. predložio iniciranje službenog postupka protiv Lakušića pred nadležnim etičkim povjerenstvom, a ne pred Etičkim savjetom koji je prema odredbama Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu neovlašten za postupanje u slučaju kada je prijavljena osoba rektor.

U tom kontekstu navodi članak 33. st. 3. Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu koji kaže sljedeće:

"Ako se zahtjev za davanjem mišljenja odnosi na mišljenje o sukladnosti djelovanja ili ponašanja dekana ili rektora s načelima i pravilima Etičkog kodeksa, inicijator se može obratiti fakultetskom vijeću sastavnice ili Senatu Sveučilišta koji će većinom glasova svih članova odlučiti hoće li se pokrenuti postupak pred etičkim povjerenstvom."

Također, upozorava da članak 33. st. 4. Etičkog kodeksa kaže sljedeće:

"Ako u povodu inicijative drugih tijela ili članova sveučilišne zajednice ovlaštene osobe i tijela ne podnesu zahtjev nadležnom etičkom povjerenstvu u roku 30 dana, inicijator se može obratiti Etičkom savjetu, koji je u tom slučaju ovlašten, ako to smatra potrebnim, sam pokrenuti odgovarajući postupak kod nadležnog etičkog povjerenstva."

"Dakle, prema citiranim odredbama, ja sam, kao podnositelj prijave i prijedloga, inicijator, a za razmatranje moje predstavke u ovom slučaju, kada je prijavljena osoba rektor, jedino i isključivo nadležan je i ovlašten postupati i donositi odluke Senat Sveučilišta, a nikako Etički savjet.

Senat je većinom glasova trebao odlučiti hoće li se pokrenuti postupak kod nadležnog etičkog povjerenstva. U slučaju da je odlučio prihvatiti inicijativu, on je trebao podnijeti zahtjev, a ne molbu, ovlaštenom etičkom povjerenstvu Sveučilišta, a ne Etičkom savjetu. To je protokol koji je jasno definiran odredbama Etičkog kodeksa.

Isključivo u slučaju kada ovlašteno tijelo, u ovom slučaju Senat, ne podnese zahtjev nadležnom etičkom povjerenstvu u roku od 30 dana, samo i isključivo inicijator, a to sam ja, može se obratiti Etičkom savjetu i u tom slučaju bi, samo u toj fazi, Etički savjet bio eventualno ovlašten postupati. No, ja se kao inicijator nikada nisam obratio Etičkom savjetu", tumači Stupar.

Blokiran put prijave do Senata na koji je teže utjecati

Ističe da u konkretnom slučaju njegova prijava, zbog opstrukcije rektora Borasa i kasnije opstrukcije provedene kroz radnje prorektorice Anamarije Muse i postupanje nenadležnog Etičkog savjeta, nije dospjela na odlučivanje do jedinog ovlaštenog tijela, Senata sveučilišta.

"Senat broji 70 članova i na njih se ne može sve lako utjecati, kao što se može, a iz raspoloživih podataka proistječe sumnja da i jest, na članove Etičkog savjeta. Moja originalna pritužba je nestala, a umjesto nje se iznenada pojavila za Lakušića vrlo prikladna anonimna molba koja je neovlašteno usmjerena na odlučivanje nenadležnom Etičkom savjetu. Cilj je postignut - inicijativa nije predočena Senatu Sveučilišta u Zagrebu", kaže Stupar.

Uvjeren da iza fantomske molbe stoji netko blizak Borasu i Lakušiću

U ovom trenutku, nastavlja, očekuje odgovore na svoje upite o Zapisniku sa sjednice Etičkog savjeta, zatraženu presliku fantomske molbe za procesuiranje blokirane prijave Etičkom savjetu anonimnog podnositelja te zatraženu presliku molbe prorektorice Muse Etičkom savjetu kako bi konačno zaključio jesu li i u kojoj mjeri navedeni službeni subjekti prijavu protiv Lakušića namjerno usmjerili na odlučivanje neovlaštenom Etičkom savjetu.

Uvjeren je da iza nestanka njegove pritužbe i potom pojave anonimne molbe stoji netko sa Sveučilišta tko skretanjem postupka u smjeru slijepog kolosijeka prema Etičkom savjetu želi spriječiti pokretanje postupka pred Senatom.

"Na temelju saznanja o postojanju nekakve anonimne molbe, po kojoj je prorektorica Musa neovlašteno, a žurno pokrenula postupak pred nenadležnim Etičkim savjetom, ove filmske spinove doživio sam kao smišljene konstrukcije koje su usmjerene ka zaštiti protupropisnih radnji prethodnog rektora Borasa i sadašnjeg Lakušića na način koji je omogućio da se spriječi da na službenom nivou jedino istinski ovlašteno tijelo, Senat Sveučilišta, bude upoznato s inkriminirajućim radnjama rektora Lakušića i da po mojoj inicijativi donese odluku o upućivanju zahtjeva nadležnom etičkom povjerenstvu", kaže Stupar.

Podnio novu prijavu

Zbog svega navedenog Stupar je 28. ožujka 2023. uputio novu prijavu protiv rektora Lakušića.

"Nju sam izrijekom, precizno naslovio izravno na ovlašteni Senat Sveučilišta u Zagrebu. U njoj je s puno bogatijom dokaznom građom nego u mojoj ranijoj prijavi, uz mnoštvo tablica s konkretnim statističkim podacima, pokazano kako je Lakušić kao urednik godinama brutalno i beskompromisno privilegirao svoje kolege autore znanstvenih članaka s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, kao i svoju suprugu Višnju i samog sebe, a na štetu ostalih autora, koji su ponekad godinama čekali na objavljivanje. Senat je jedino tijelo koje je ovlašteno raspravljati i donositi odluke o inkriminirajućim radnjama rektora. To je tijelo koje je po zakonu i Statutu ovlašteno za izbor rektora, ali i tijelo koje je jedino ovlašteno za razrješenje rektora", poručio je Stupar.

Očekuje da će i ta prijava završiti u slijepoj ulici

Ističe da bi njegovu novu prijavu s inicijativom za upućivanjem zahtjeva nadležnom etičkom povjerenstvu na odlučivanje Lakušić sam, kao rektor, morao staviti na dnevni red predstojećih sjednica Senata.

"No, očekujem da će i ova prijava, iz želje da o njoj nikada ne odlučuju članovi Senata, po sličnom scenariju prorektorice Muse, protupropisno biti usmjerena prema nekom nenadležnom subjektu, pretpostavljam kolegiju, gdje su članovi prorektori koje je sam Lakušić predložio, te da će se prema sličnom scenariju kao s nenadležnim Etičkim savjetom blokirati dolazak prijave do nadležnog Senata. U tom slučaju javit ću se nadzornom Ministarstvu znanosti i pokrenuti raspoložive  zakonske poluge za ispravljanje i sankcioniranje ovih protupropisnih radnji", zaključio je Stupar.

Rektor odgovorio na optužbe Stupara

Rektora Lakušića upoznali smo s ključnim tvrdnjama Stupara i zamolili da nam iznese svoje viđenje o njima.

Iako su rektorovi odgovori i komentari na optužbe vrlo opširni, ovdje ih predstavljamo u cijelosti u formi pitanje - odgovor.

Dobili smo na uvid tvrdnje autora znanstvenog članka u časopisu Građevinar da ste kao glavni i odgovorni urednik tog najznačajnijeg znanstveno-stručnog časopisa iz područja građevinarstva u Hrvatskoj pogodovali autorima s Vašeg Građevinskog fakulteta u Zagrebu u odnosu na ostale autore - u odnosu na brzinu prolaska znanstvenog članka kroz sve faze (recenziranje, ispravak, prihvaćanje i objavljivanje). Autor ističe da je najintenzivnije pogodovanje zabilježio u fazi objavljivanja prethodno prihvaćenih članaka, gdje ste kao urednik samostalno odlučivali koji će prihvaćeni članak kada biti objavljen.

Uloga urednika znanstvenog časopisa nije pogodovanje autorima neke institucije, već briga da se u časopisu objavljuju članci koji su važni sa znanstvenog i stručnog aspekta i zanimljivi za čitatelje te koji potiču daljnja istraživanja podižući i citiranost časopisa.

Časopis GRAĐEVINAR, kao i mnogi drugi časopisi, jednom ili dva puta godišnje objavljuje i specijalni broj koji se bavi posebno važnim temama. Primjerice, u dva nedavna specijalna broja upravo dominiraju autori s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu kao vodeći znanstvenici i stručnjaci u području. Radi se o specijalnom broju povodom proslave 100. obljetnice Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te specijalnom broju posvećenom potresu u Gradu Zagrebu. Kako se radilo o jubilarnoj obljetnici, članke su pripremili sami djelatnici Građevinskog fakulteta, a kod specijalnog broja o potresu članke su također pripremili djelatnici Građevinskog fakulteta u Zagrebu jer je cijeli postupak pregleda građevina oštećenih u potresa, kako je poznato, vođen i organiziran u vrijeme korone od strane djelatnika Građevinskog fakulteta u Zagrebu.

Kao i u svakom broju, i u ova dva primjera svi objavljeni članci su prošli recenzijski postupak i nakon prihvaćanja su pripremani za publiciranje. Treba istaknuti činjenicu da je od siječnja 2012. godine, od kada sam urednik časopisa GRAĐEVINAR, a u skladu s općim standardima znanstvenog publiciranja, u primjeni dvostruko slijepi postupak recenziranja, što znači da recenzenti ne znaju tko su autori članka niti autori znaju tko su recenzenti njihovog članka koji je dostavljen na razmatranje za publiciranje.

Vezano za odluku o prihvaćanju članka za publiciranje, takvu odluku u časopisima najčešće donosi glavni urednik na temelju rezultata recenzija. Ukoliko postoje određene dileme u pojedinim recenzijama, urednik u pravilu traži dodatnu ili kontrolnu recenziju, a sve s ciljem da se ne ošteti autor. Kod odabira recenzenata za pojedini članak uredniku u velikoj mjeri pomažu članovi uredničkog odbora.

Članci koji su pristigli u uredništvo časopisa razmatraju se od urednika i članova uredničkog odbora kako bi se ustanovilo da li imaju potencijala za publiciranje. Ukoliko imaju, predlažu se potencijalni recenzenti kojim se šalje upit s molbom za provedbu recenzije.

Vezano za odluku o prihvaćanju članka za publiciranje, takvu odluku u časopisima najčešće donosi glavni urednik, u suradnji s uredničkim odborom, a na temelju rezultata recenzija. Ukoliko postoje određene dileme u pojedinim recenzijama, urednik u pravilu traži dodatnu ili kontrolnu recenziju, a sve s ciljem da se ne ošteti autor i da se osigura da kvalitetan članak bude objavljen. Kod odabira recenzenata za pojedini članak uredniku u velikoj mjeri pomažu članovi uredničkog odbora.

Ponekad je za pojedine radove teže pronaći recenzente (zbog uskog područja teme ili neatraktivnosti materije koja se obrađuje, ali i profesionalne zauzetosti samih recenzenata, jer izrada recenzije zahtjeva značajno vrijeme i angažman) i taj proces može potrajati i više mjeseci.

Nakon pristiglih recenzija autorima se dostavljaju rezultati recenzenata s molbom da komentare i preporuke recenzenata uzmu u razmatranje te naprave potrebne korekcije ili argumentirano opravdaju zašto se neki zahtjev recenzenata ne može ispuniti. Pri tome je na sve komentare i preporuke recenzenata potrebno izraditi i odgovor.

Zaprimljeni korigirani članci, zajedno s odgovorima autora, dostavljaju se na ponovni pregled recenzentima. Ukoliko su autori uspjeli unaprijediti svoj članak i recenzenti su zadovoljni s učinjenim korekcijama, tada se pristupa procesu prihvaćanja članka i postupku pripreme za publiciranje. Ukoliko recenzenti nisu zadovoljni napravljenim korekcijama, od autora se traže dodatne korekcije članka kako bi članak dosegao zadovoljavajuću kvalitetu.

U pismu o prihvaćanju članka navodi se kategorizacija članka te da se članci publiciraju na hrvatskom i engleskom jeziku i da svi članci prolaze sustav lekture. Ovisno o tome na kojem je jeziku zaprimljen članak, na navedenom jeziku se provodi i postupak recenzije. Nakon prihvaćanja članak se prevodi na engleski ili hrvatski, a ukoliko je autorima praktično, uredništvo časopisa GRAĐEVINAR može osigurati prijevod, pri čemu autori preuzimaju troškove prijevoda teksta te lekture engleske verzije teksta. Autori mogu i sami osigurati prijevod članka na hrvatski ili engleski jezik, ali u tome slučaju uredništvo obavezno provodi lekturu teksta. Troškove lekture hrvatske verzije teksta preuzima uredništvo.

Nakon odgovora autora o odabiru opcije prijevoda dostavlja se informacija o troškovima prijevoda i lekture te se u uredništvu pristupa pripremi za publiciranje (obrada slika, tablica, fotografija, korektura, lektura, prijelom….). Kako je vidljivo, niz je aktivnosti potrebno napraviti da se objavi članak u časopisu.

Posebno su zahtjevni članci koji imaju složene grafičke obrade slika i prikaza, a s ciljem visoke kvalitete koja je potrebna za tiskano izdanje. Kako je građevinarstvo široka disciplina, u svakom broju se nastoje objaviti članci iz različitih specifičnih područja (geotehnika, hidrotehnika, konstrukcije, materijali, organizacija građenja, prometna infrastruktura, tehnička mehanika, zelena gradnja, klimatske promjene….) te se sukladno tome i odabiru članci.

U svakom broju se objavljuje 4 do 5 znanstvenih članaka (cca 60 stranica), a ostali dio do 110 stranica je namijenjen za stručne priloge i zanimljivosti iz sektora graditeljstva te informacije vezane za Hrvatski savez građevinskih inženjera koji je izdavač časopisa. Godišnje se izdaje 12 brojeva časopisa na hrvatskom i engleskom jeziku, pri čemu se engleska verzija izdaje samo u on-line izdanju.

Prema podacima koji su nam predočeni, među autorima koje ste privilegirali i ekspresnom brzinom objavili prihvaćeni članak bili ste i Vi kao autor, kao i Vaša supruga, također zaposlenica Građevinskog fakulteta u Zagrebu.

Ne slažem se s navedenom tvrdnjom. Naime, moja supruga je izvanredna profesorica na Građevinskom fakultetu, a jedan od časopisa u kojem sve kolegice i kolege iz sektora građevinarstva objavljuju radove je svakako i časopis GRAĐEVINAR, najznačajniji časopis, kako ste i sami naveli u prethodnom pitanju.

U mom mandatu glavnog urednika, nešto više od jedanaest godina, moja supruga je u predmetnom časopisu objavila samo jedan članak, i to prije deset godina. Brzina objavljivanja članka ovisi o kvaliteti samog članka i brzini rada recenzenata. Iako recenzente zamolimo da recenzije izrade u cca 4 tjedna, to nekad može potrajati i puno više, no nekad i kraće. Naravno, imamo slučajeva da je za neke radove teško pronaći recenzente, tada taj proces traje puno duže.

Osobno nastojim sa svojim suradnicima u časopisu GRAĐEVINAR objaviti godišnje jedan članak, naravno, ukoliko procijenimo da je naše istraživanje u odgovarajućoj fazi i zanimljivo za čitatelje. U zadnjih desetak godina većina radova koja je objavljena, a gdje sam koautor, vezana je uz istraživanja provedena u okviru znanstvenih projekata kojih sam bio voditelj ili u okviru doktorskih disertacija kandidata kojima sam bio mentor ili komentor.

Ipak, veći dio radova sa svojim suradnicima objavio sam u drugim časopisima i konferencijama i trenutno imam dva članka u postupcima objave u inozemnim časopisima. S obzirom na značaj časopisa GRAĐEVINAR u Republici Hrvatskoj, kontinuirano potičem sve kolegice i kolege da objave radove i svoje vrijedne rezultate u ovom časopisu i tako skrenu pozornost na svoja istraživanja.

Nema riječi o privilegiji, časopis GRAĐEVINAR, kao i Hrvatski savez građevinskih inženjera koji je njegov izdavač, otvoren je i poziva sve da kandidiraju svoje radove za objavu.

Zanimljivi i kvalitetni članci sami definiraju svoju brzinu objavljivanja jer zanimljivije članke recenzenti brže recenziraju zbog njihove atraktivnosti i aktualnosti, a ujedno imaju puno manje korekcija nakon postupka recenzije. To je recept za brzinu objavljivanja, a kvaliteta članaka podiže i kvalitetu časopisa jer se tako postiže veća citiranost.

Članak kolege Stupara je u prvom razmatranju od članova uredničkog odbora imao prijedlog da se odbije jer se radi o tematici koja nije aktualna i koja stoga neće biti interesantna čitateljima. Razmatrana je mogućnost da se članak eventualno objavi u drugom dijelu časopisa kao stručni prilog.

U želji da se pomogne svakom autoru, odlučio sam da ipak kroz postupak recenzije pokušamo vidjeti da li se uz pomoć komentara može dobiti članak koji bi potencijalno bio zanimljiv mlađim inženjerima kako bi se upoznali s povijesnim načinom proračuna konstrukcija.

Za ilustraciju, danas ni jedan inženjer ne bi koristio metodologiju koja se obrađuje u ovom članku za proračun konstrukcija. Ukoliko kolega Stupar ima proračun konstrukcija koje se danas realiziraju s ovim postupkom, pozivam ga da navedeni primjer publicira u časopisu.

Iz podataka koji su nam predočeni, za period od siječnja 2017. do rujna 2022., a napravljeni su analizom svih znanstvenih članaka koji su u časopisu Građevinar objavljeni u tom periodu (298 znanstvenih članaka), proizilazi da je prosječno vrijeme od prijave članka do njegovog objavljivanja za autore s Vašeg Građevinskog fakulteta u Zagrebu bilo 208 dana, dok je za autore koji nisu bili s Građevinskog fakulteta u Zagrebu bilo 526 dana.

Prosječno vrijeme objavljivanja već prihvaćenog članka za autore s Vašeg Građevinskog fakulteta u Zagrebu bilo je 62 dana, dok je dok je za autore koji nisu s Građevinskog fakulteta u Zagrebu bilo 219 dana. Prema ovim podacima, svoj članak iz 2022. objavili ste samo 10 dana nakon prihvaćanja, a članak svoje supruge 28 dana nakon prihvaćanja.

Drago mi je da je netko napravio analizu svih objavljenih radova i uložio vrijeme u nešto što je svima dostupno jer su svi podaci vezano za datume prijema, korekcije i objavljivanja u cijelosti dostupni, što je opće pravilo vezano za objavljivanje članaka u časopisu.

Nije urednik onaj koji definira ritam, ritam ovisi od niza gore naznačenih elemenata, posebice od vremena potrebnog za izradu recenzije, do vremena koje je potrebno da se napravi korekcija članka, a to ovisi o samom autoru odnosno autorima. Nakon provedene korekcije, ukoliko autor nije uložio dovoljno truda i energije, članci često idu na dodatne korekcije, nekad i u više krugova.

Na to se vrijeme još pribraja vrijeme prijevoda, korekture koja je posebno vezana za stručne izraze, lekture, prijeloma, usklađivanja slika, tablica, teksta, matematičkih izraza te grafičke obrade.

Kad govorite o radovima autora s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na ovo pitanje sam dijelom odgovorio u prvom odgovoru, a dijelom u drugom odgovoru vezano za članak moje supruge iz 2012. i moj iz 2022. Vezano za autore s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, vjerujem da se ovdje misli na radove iz specijalnog broja povodom 100. obljetnice Sveučilišta u Zagrebu Građevinskog fakulteta te radove koji su objavljeni u specijalnom broju posvećenom potresu u Gradu Zagrebu, gdje su upravo djelatnici fakulteta dali veliki obol u pružanju pomoći građanima grada Zagreba, a Građevinski fakultet, čiji sam tada bio dekan, odigrao je vrlo važnu ulogu za Grad Zagreb i državu. Vjerujem da je i autor istraživanja na kojima temeljite svoje upite bio jedan od inženjera volontera i provodio brze preglede oštećenih građevina u vrlo izazovnom vremenu nakon potresa, i to u vrijeme korone.

Jedan od autora, A. Stupar, predočio nam je podatke na temelju kojih tvrdi da ste njega kao autora, posebno između rujna 2016. i travnja 2022., namjerno opstruirali u svim fazama, od recenziranja (dugogodišnjim odugovlačenjem), do autorizacije i objavljivanja, uključujući čak i Vaše odbijanje objavljivanja zahvale Stuparovom profesoru - suradniku - prof. H. Werneru.

On tvrdi da je 28. ožujka 2023. Senatu Sveučilišta u Zagrebu podnio prijavu protiv Vas u kojoj je detaljno opisao ovaj slučaj i priložio konkretne dokaze te je zatražio da Senat, kao ovlašteno tijelo Sveučilišta, raspravi o ovom pitanju i podnese zahtjev nadležnom etičkom povjerenstvu Sveučilišta za davanjem mišljenja o etičnosti ovih Vaših radnji, sve u smislu odredbi Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu.

Tvrdnju da sam namjerno opstruirao objavljivanje rada gosp. Stupara u cijelosti odbacujem. Ovo nije prvi put da kolega Stupar piše na ovu temu nekom časopisu ili portalu ili da želi informaciju dostaviti članovima Senata. Dopustite da se kratko osvrnem na ono što je kolega do sada poduzimao.

Dana 20. veljače 2022. kolega Stupar je svim članovima Senata dostavio svoje stavove vezano za temu opstrukcije njegovog članka u časopisu GRAĐEVINAR. Dopis koji je uputio članovima Senata svega nekoliko dana prije izbora za rektora Sveučilišta u Zagrebu, koji su se održali 1. ožujka 2022. godine, ali bez obzira na dopis kolege Stupara i njegovu objavu na portalu Novosti, članovi Senata su me velikom većinom izabrali za rektora.

Odgovor vezan za moje odbijanje zahvale prof. Werneru na kraju članka je sljedeći: s obzirom da je prof. Werner bio jedan od recenzenata predmetnog članka te s obzirom da sam s njime puno razgovarao o samom članku, kolegi Stuparu sam predložio da zahvalu prof. Werneru ne stavi na kraj članka jer bi to bilo neumjesno i ispod standarda (Stupar tvrdi da Lakušić nije mogao razgovarati s Wernerom o članku, kako tvrdi, jer je već ranije umro, op.a.).

Kad govorimo o dokumentaciji koja je dostavljena na Sveučilište, upoznat sam s time da se Etički savjet, kojem je bila upućena, izjasnio nenadležnim s obzirom da se radi o časopisu koji nije časopis Sveučilišta niti njegovih sastavnica. Osobno niti s jednim članom Etičkog savjeta nisam razgovarao o ovoj temi niti prije niti nakon sjednice Etičkog savjeta. Navedenu dokumentaciju razmatrao je i rektorski kolegij u užem sastavu, koji je jednoglasno zaključio (bez sudjelovanja rektora) da se ne radi o materiji o kojoj bi, sukladno Statutu i ulozi tog tijela, trebao raspravljati Senat.