Tijekom natječaja ta je garancija bila među dokumentacijom, no Uskok je utvrdio da Graditelj svratišta nije imao još neke tražene potvrde. Navodno se, prema zasad dostupnim informacijama, radilo o potvrdama o nevođenju kaznenog postupka. Zbog toga je, sumnja Uskok, Graditelj svratišta odustao od radova te je Sveučilište odlučilo naplatiti bankovnu garanciju od oko 1.5 milijuna kuna.

Josipa Rimac je kao mito dobila tendu?

Međutim, prema tvrdnjama Tužiteljstva, Josipa Rimac (danas Pleslić, prije toga Čulina), bivša državna tajnica, na zahtjev direktora Graditelja svratišta Ante Stanišića tražila je od Vican da se bankovna garancija ipak ne naplati. Sumnja se također na to da je Rimac u zamjenu za to trgovanje utjecajem od Stanišića dobila mito.

Navodno je riječ o mogućnosti da ne plaća režije u stanu u Zagrebu, u kojem je stanovala za vrijeme obnašanja funkcije državne tajnice u Ministarstvu uprave, a koji je bio u vlasništvu Graditelja svratišta, te je, sumnja se, dobila i jednu tendu.

Vican se usprotivila uvođenju obavezne informatike u škole

Dijana Vican je prije šest godina bila čelnica Posebnog stručnog povjerenstva za provedbu Strategije znanosti i obrazovanja. Kako je Index tada pisao, Vican je o budućoj reformi obrazovanja govorila samo najgore, pa i posprdno. Proglasila ju je manje-više nepotrebnom, a usprotivila se i uvođenju obavezne informatike u osnovne škole.

Generalno govoreći, tadašnja je zadarska rektorica Strategiju koju je trebalo provoditi njeno povjerenstvo kritizirala i proglasila dokumentom koji je privatizirala jedna stranka. Pritom je očito aludirala na činjenicu da je ona rađena za vrijeme SDP-ove koalicijske vlade.

Time je pokazala više nedostataka važnih za vođenje neupitno najvažnije reforme jer obrazovanje je, kako se to obično kaže, struka koja stvara sve ostale struke. O sličnim reformama sva razvijena društva uglavnom uspijevaju postići konsenzus kako bi bez većih smetnji osigurala kvalitetniju budućnost svoje djece.

Prije svega, tom svojom izjavom Vican je potpuno ignorirala činjenicu da je Strategiju prihvatio sabor još 2014., što znači da ona nije bila jednostranački dokument. Istina je da su zastupnici HDZ-a tada tijekom glasanja bili suzdržani, no njihovo obrazloženje za takav čin bilo je da za reformu nema dovoljno novca.