RUSKI proizvođač je prvi značajni proboj na europsko tržište imao polovicom 80-ih modelom Samara.
Samara, interno poznata kao VAZ-2108, bio je klasičan kompakt dostupan u dvije izvedbe, s tri i pet vrata, a kasnije su se nudili i limuzina, kabriolet i dr. Uspjehu na Zapadu pomogla je i činjenica da je u razvoju izdašno pomagao Porsche. A doprinos slavne tvrtke nije bio samo u motoru, nego i mjenjaču, podvozju, pa i konstrukciji karoserije.
Uz pomoć Yugopapira vraćamo se u 1986. godinu kako bismo se prisjetili Samarinog debija na jugoslavenskom tržištu, gdje je Golf bio i ostao svetinja, a domaći su modeli imali gotovo pa monopol.
Listopad 1986.: Pravi bestseler na ovogodišnjem Sajmu automobila u Beogradu, sudeći po broju posjetitelja okupljenih oko njega, bio je svakako Lada Samara. Normalno, ako se zna da je to ujedno i bila prva službena premijera ovog modela kod nas. Prije toga se mogao vidjeti samo na fotografijama.
Toliki interes za Samaru bio je i zbog toga što su automobili marke Lada već stekli povjerenje jugoslavenskih kupaca. Nisu preskupi, kupuju se za dinare, solidno su izrađeni i mogu se održavati u širokoj mreži Zastavinih ovlaštenih servisa.
Lada Samara je Lada, ali je vozilo sasvim nove koncepcije, izrađeno po sasvim drugačijoj automobilskoj filozofiji. Stara Lada ima klasičan raspored: motor naprijed, pogon na zadnje kotače. Samara umjesto toga ima motor naprijed, poprečno smješten, i pogon na prednje kotače, što je rješenje kakvo imaju Zastava 101 ili Jugo, koje je i sada u modi i primjenjuju ga svi ozbiljni proizvođači manjih i srednjih automobila.
Za tri milijuna dinara
Poslije velikog interesa na Beogradskom sajmu, Samara je nestala s automobilske pozornice da bi se, nedavno, objavila vijest da se primaju uplate za ovaj automobil. Za model s četverostupanjskim mjenjačem tvornička cijena je 2.450.000 dinara, a s pet-stupanjskim 2.500.000. Kada se ovoj cijeni dodaju i doprinosi u iznosu od 26 posto, cijena za jeftiniji model iznosi 3.087.000 dinara.
Tako će se mnogi potencijalni kupci morati odlučiti za kupovinu a da, u stvari, ne znaju što kupuju jer, kao što rekosmo, Samara je sasvim novo vozilo. Da bismo ih, ipak, unaprijed upoznali kakav je automobil nova Lada, iskoristili smo susretljivost ljudi iz Crvene Zastave i probali Samaru. Evo, ukratko, dojmova s te vožnje.
Pre nego što smo sjeli za plastikom presvučeni upravljač Samare, od inženjera Slobodana Radakovića, direktora RZ Komercijala automobila RO Tvornice automobila Zastava, i Miodraga Đukića, stručnog suradnika za izmjene u servisnoj službi, saznali smo neke pojedinosti o ovom vozilu.
Za sada se kod nas prodaju samo modeli Samare s motorima zapremine od 1300 kubika i troja vrata. Već je počela prodaja 1100 vozila, a garantirani rok isporuke je četiri mjeseca. Sljedeće godine će se kupcima nuditi između 5500 i 7000 ovakvih automobila.
Iako nijedan automobil nije isporučen, mehaničari u ovlaštenim servisima su već obučeni za održavanje ovog automobila. Kroz godinu-dvije uvozit ćemo i Samaru s petoro vrata.
Kada se sjedne u Samaru...
Odmah vas iznenadi dobro rješenje takozvanog vozačkog prostora. Odnos između volana, papučice na podu, ručice mjenjača i vozačkog sjedišta očigledno je pažljivo isplaniran. Jednom riječju, sve je pri ruci, pa se stječe dojam da ste u automobilu uvezenom sa Zapada.
Volan je nevelikog opsega i lijepo leži u ruci. Malo podsjeća na one, na primer, u Ford Orionu. Na tabli s instrumentima pažnju privlače dvije pojedinosti. Prva je velika oznaka STOP, koja je odmah lijevo od brzinomjera. Crvene je boje i počinje svijetliti kada je neispravan pritisak ulja, temperatura motora, kada nešto nije u redu s nivoom tekućine za kočnice ili su istrošene obloge za kočenje, ili ako ste zaboravili spustiti ručicu ručne kočnice. Dobra zamisao, ali nevolja je što je po sunčanom danu oznaka nedovoljno uočljiva.
Druga korisna novost je takozvani ekonometar kojeg su preimenovali u ekonomajzer. Na prvi pogled sliči na pokazivač nivoa goriva u rezervoaru, a u stvari kazaljka pokazuje vozite li ekonomično ili ne. Dok je na bijelom polju sve je u redu, kada prijeđe u obojeni dio znajte da rasipate gorivo. Tako barem instrument govori. Kada smo pokušali voziti tako da je kazaljka stalno na bijelom, zaključili smo da je takvom vožnjom nemoguće nekog sigurno preteći, oštrije ubrzati.
Sve je pri ruci
Zadržimo se još na vozačevom mjestu. Odmah pri ruci mu je kratka ručica mjenjača. Kada je motor ugašen i probate mijenjati brzine, ručica je tvrda. Međutim, u vožnji se to više ne primjećuje. Mi smo vozili model s četverostupanjskim mjenjačem i dojam je da se precizno šalta i da je raspored brzina prilagođen snazi motora i cijelom vozilu.
Ipak, najviše simpatija osvajaju prednja sjedala koja su zaista dobro napravljena. Prvo im je oblik takav da se u njima udobno sjedi, a potom lako ih je preklopiti da se može ući ili izaći sa zadnje klupe.
Novo je i to što raspored komandi za pokazivače pravca, brisača itd. nije isti na kakav smo navikli kod Lade ili Zastave. Ovdje su kraj volana dvije ručice. Lijevom se uključuju pokazivači smjera i svjetla, a desnom brisači, električna prskalica za pranje vjetrobranskog stakla itd.
Čim okrenete ključ, ispod prednje haube se javi 65 konjskih snaga smještenih u motor zapremine 1288 kubika. Kao što smo već rekli, to je sasvim novi motor u Ladi. Novina je i to što je sovjetski stručnjaci nisu sami pripremali, već su im pomagali inženjeri zapadnonjemačkog Porschea, tako da je ruski automobil dobio njemačko srce.
Tko imalo voli automobile, zna da Porsche ima renome proizvođača vrlo kvalitetnih i motora i automobila s izuzetnim sportskim karakteristikama. Motor Samare nema takve karakteristike, ali je vrlo "živ", rado se "vrti" i odmah reagira na svaki pritisak na pedalu gasa.
Lako se vozi
Lada Samara se lako vozi, ako hoćete malo oštrije ući u zavoj, osjetite da automobil teži nastaviti ravno, što bi vozači rekli "ide preko nosa". Dovoljno je samo malo okrenuti volan u pravcu zavoja i sve je u redu. Ovo je, inače, odlika manje-više svih automobila s prednjim pogonom.
Dojam je da je Samara automobil kojim se jednostavno upravlja. Na probnom vozilu su bile i gume marke Michelin, što je, svakako, utjecalo na dojam vožnje.
Kada sa strane promatrate Ladu Samaru, dojam je da vizualni efekt, koji čini klinasta karoserija, kvari to što je jako odignuta od tla: što, nekako, bodu oči praznine između kotača i karoserije. Međutim, dok smo probali pun automobil po dijelu zemljanog puta punog rupa, više nam nije smetalo što je visok. Očigledno da je napravljen tako da može voziti po svakakvim terenima.
Lada Samara zaista ima veliki prtljažni prostor, potom zadnja sjedala mogu se preklopiti, pa se tako ova limuzina pretvori u polukombi. Dugačka je četiri metra, široka metar i 62 centimetara. Očigledno je da sovjetski konstruktori nisu pronašli najidealnije rješenje kako da u ovaj prostor smjeste motor, veliki prtljažnik i, ujedno, ostave puno mjesta za putnike.
Dojam je da su se odlučili za varijantu - puno mjesta na prednjim sjedalima, a iza što ostane. Naprijed se zaista udobno sjedi, potom tu je veliki prostor za sitnice, "džepovi" na vratima. Iza već nije tako. Ako su još i putnici visoki, sigurno je da će glavom udarati o krov.
Do sada se u odlike Lade nije mogla ubrojiti mala potrošnja goriva. Samara je, bar tako tvrde u tvornici, nešto sasvim drugo. Pri brzini od 90 km/h troši 5.7 l/100 km, ako vozite model s petstupanjskim mjenjačem, odnosno, kada se vozi 120 km/h troši 7.8 litara, a u gradu 8.6.
Model s četiri-stupanjskim mjenjačem troši više: pri brzini od 90 km/h - 6,1; kada je tempo 120 km/h - 8.2, a u gradu 8.6 litara. Maksimalna brzina Samare je oko 150 km/h, a do 100 km/h ubrzava za 16 sekundi.
Sve u svemu, Lada Samara ostavlja dojam solidnog automobila. To je vozilo sasvim drugačije od Lada na koje smo već navikli, ali je gotovo sigurno da će biti isto toliko pouzdana. To je i njegov glavni adut: pouzdanost i suvremena tehnička rješenja.
Napisao: Milorad Ljubisavljević (Svet, 1986.)