Neke su namirnice poznate kao najbolja hrana za mozak, poput lososa, zelenog lisnatog povrća i bobičastog voća. Postoji i još nekoliko namirnica s druge strane spektra za koje se zna da su štetne za zdravlje mozga. No, kad je riječ o siru, odgovor je manje jasan.
Neurolog dr. Mill Etienne ističe da su znanstvene studije o tome kako jedenje sira utječe na zdravlje mozga, imale različite rezultate. "To je zato što se sudionike studija ispituje o konzumaciji sira općenito, a ne o konkretnom siru koji konzumiraju", rekao je za Parade. Međutim, dodaje da je studija iz 2023. godine pokazala konkretne rezultate i povezala fetu i cheddar s boljim pamćenjem i kognitivnom funkcijom.
"Kada birate sir, razmislite o opciji koja ima manje zasićenih masti", savjetuje dr. Etienne. Objašnjava da je to zato što postoji veza između prehrane s visokim udjelom zasićenih masti i većeg rizika od demencije.
"Razni prerađeni i pojedinačno pakirani sirevi te sirni namazi mogu sadržavati diacetil, koji se koristi za aromu, i može dovesti do slabljenja pamćenja i cerebrovaskularnih bolesti", upozorava neurokirurginja dr. Betsy Grunch.
Konjugirana linolna kiselina u siru može poboljšati kognitivnu funkciju
Imajući sve ovo na umu, stručnjaci su otkrili koji sir redovito konzumiraju za zdravlje mozga. Dr. Grunch objašnjava da voli jesti minimalno prerađeni cheddar. "Uživam u tom siru jer je bolji za mozak, zato što sadrži konjugiranu linolnu kiselinu koja može smanjiti upalu i poboljšati kognitivnu funkciju", dodala je.
Budući da se ultraprerađena hrana, uključujući sir, povezuje s negativnim utjecajem na zdravlje mozga, oba liječnika kažu da se odlučuju za sireve koji su što manje prerađeni.
Kada jedemo sir, dr. Etienne savjetuje da obratimo pozornost na to kako se osjećamo te utječe li sir negativno na našu probavu.
"Učimo sve više o povezanosti mozga i crijeva, stoga vjerujem da bismo trebali slušati svoje tijelo. Ako imate problema s probavom kad jedete sir, pretpostavljam da bi to moglo biti problematično i za vaš mozak", dodala je. Dakle, zaključuje da, ako hrana negativno utječe na naša crijeva, vrlo vjerojatno negativno utječe i na naš mozak.