PJEVANJE bez sumnje ljudima uspijeva popraviti raspoloženje, no istraživanja upućuju na to da značajno pridonosi i kvalitetnijem disanju kod osoba s plućnim oboljenjima te da pacijentima sa simptomima demencije pomaže da se uspješnije nose sa simptomima bolesti.
U proteklih dvadeset godina brojni su znanstvenici pokušali definirati psihološke, biološke i bihevioralne mehanizme koji pjevanje dovode u vezu sa zdravljem, pišu britanski mediji.
Profesorica Daisy Fancourt s londonskog UCL-a (University College London) tvrdi da se u tijelu dok pjevamo odvijaju brojne promjene. "Primjerice, smanjuje se hormon stresa, poput kortizola, a zamijetili smo i razliku u razini endorfina koji se dovodi u vezu s raspoloženjem", rekla je Fancourt.
Pojasnila je da je pjevanje multimodalna zdravstvena aktivnost jer sadrži brojne komponente. Među ostalim podrazumijeva emocionalno izražavanje, a znamo da je ono dobro za mentalno zdravlje. Istodobno pjevanje omogućuje društvenu interakciju koja može pridonijeti da se pojedinac u manjoj mjeri osjeća izolirano.
Fancourt tvrdi da i slušanje muzike pozitivno utječe na zdravstveno stanje. "Među osobama koje idu na koncerte, bez obzira na to je li riječ o klasici ili rocku, znanstvenici su otkrili sličnu razinu smanjenja razine stresa."
Glazba, a osobito pjevanje, koristi se kao terapija kod osoba suočenih s demencijom.
Znanstvenici ističu prednosti pjevanja u grupi te korist od pjevanja za pacijente s kroničnim plućnim bolestima, od astme do karcinoma pluća.
Pjevanje potiče organizam na lučenje endorfina, hormona koji se povezuju s osjećajem zadovoljstva.
Dok pjevamo, moramo duboko disati, što posljedično pojačava protok krvi u organizmu pa se pojačava i djelovanje endorfina. Znanstvenici kažu da je slično naletu endorfina koji osjetimo dok se smijemo ili kad jedemo čokoladu.
Istraživači sa Sveučilišta u Goeteburgu ranije su ustanovili da se ljudima koji pjevaju u grupi sinkroniziraju otkucaji srca. Bjorn Vickhoff, voditelj istraživanja, pojasnio je: "Pjevanje je oblik kontroliranog disanja jer udišete prije fraza glazbene izvedbe, a između njih izdišete. To vam daje vrlo sličan učinak poput i disanja za vrijeme joge. Pomaže vam da se opustite, a postoje naznake i da poboljšava rad srca."
Jedna je studija pokazala da je nakon samo 40 minuta grupnog pjevanja razina hormona stresa, kortizola, pala puno brže nego što bi to bilo u uobičajenim okolnostima.
Studija provedena na Sveučilištu u Frankfurtu pokazala je da pjevanje povećava očekivani životni vijek jer snižava razine kortizola. Istraživanje je obuhvatilo ispitivanje krvi profesionalnih članova zbora prije i nakon izvedbe Mozartova “Requiema” na sat vremena. Ishod je uglavnom bio oslobađanje antitijela imunoglobulina A neposredno nakon probe, što ubrzava imunološki sustav.
Znanstvenici su otkrili i da se u organizmu osoba koje pjevaju u zboru tijekom izvedbe proizvodi hormon oksitocin koji zovu i "hormonom ljubavi". On se izlučuje dok se grlimo. Zaslužan je za pojačanje osjećaja povjerenja i bliskosti.
To bi moglo biti objašnjenje za činjenicu po kojoj osobe koje pjevaju u zborovima intenzivnije doživljavaju osjećaje prijateljstva i zajedništva.
Pjevanje izaziva i lučenje dopamina, čestog neurotransmitera u mozgu. Otprije je poznato da dopamin rezultira stanjem ugodnih osjećaja kao reakcije na neke stimulanse, poput konzumiranja hrane ili uzimanja kokaina. Njegovo lučenje povezuje se s jačanjem emocija i motivacijom.
Studija iz 2017. godine koju su na pjevačima koji su pjevali na dobrovoljnim nedjeljnim radionicama proveli znanstvenici s britanskog Sveučilišta Anglia upućuje na to da su se njihovo raspoloženje i društvene vještine bitno popravili.
I zadnje, ali ne manje važno: pjevanje u grupi pomaže pojedincu da poboljša svoj društveni život jer će tako imati više samopouzdanja i poboljšati komunikacijske vještine, a kod oboljelih pridonosi oporavku od mentalnih bolesti, pojačavajući pritom njihov osjećaj vrijednosti i razinu samouvjerenosti.