NE ZNAMO jeste li ikad zakoračili u dvorište stare tvornice Katran u Zagrebu. S jedne strane bučna Branimirova, s druge prometna Heinzelova, s treće ubrzana i sva u poslu Radnička, a onda postoji to jedno dvorište koje je svojevrsni svijet za sebe. Tko god ovdje dođe prvi put, ne može vjerovati kako je mirno, opušteno, odmaknuto, a usred sveg tog šušura.
Nije to dvorište malo, ono je ogromno i može se unutra pronaći svašta. Sto firmi, sto ljudi, sto ćudi. A jedan od njih je Richie, rođeni Nizozemac sa zagrebačkom adresom s kojim smo se pred koji dan podružili, najeli, smijali (sve je išlo dobro pa nismo plakali), fotografirali, pozirali i pretresli svakakve teme, a sad ćemo vam i reći što smo sve saznali o ovom simpatičnom gospodinu.
Tko je Richie?
Richard Heins rođen je i odrastao na sjeveru Nizozemske, u gradu Groningenu. Otac je dvojice sinova, jednog u Nizozemskoj, drugog u Hrvatskoj. Strast prema hrani otkrio je s 15 godina, kada je počeo kuhati i eksperimentirati. Obožava putovati pa mu je to najveća inspiracija u svemu što radi.
Ako zaista želite doživjeti kuhinju neke strane zemlje, morate se povezati s lokalnim stanovništvom, tvrdi Richie. Oni vas mogu uputiti na najbolja mjesta za jelo i piće, ili, još bolje, mogu vas pozvati u svoje domove na večeru sa svojim prijateljima.
Tijekom putovanja uvijek je pokušavao ostati što bliže ljudima koji žive na mjestima koja je posjetio. Uvijek se trudio izbjegavati hotele i pokušavao unajmiti privatni smještaj. Samo bi rezervirao kartu za odredište i prepustio se tijeku događaja.
"Jedno od najboljih iskustava bila je Kuba. Na Kubi u privatnom smještaju (casa particulares) zapravo boravite u kući s obitelji koja će vam pripremiti doručak i večeru ako to želite. Putujući dva mjeseca cijelim otokom upoznao sam toliko zanimljivih ljudi i kušao toliko odlične hrane", govori.
Drugi sjajan primjer je kada je s jednom obitelji boravio u Ger kampu usred ničega u Mongoliji. Najbliže malo selo bilo je udaljeno 2 sata hoda. Imali su pse koji su ih štitili od divljih životinja.
"Bez struje, interneta i tekuće vode, takva vas iskustva približavaju onome što bi život zapravo trebao biti. I vjerujte mi, ti ljudi znaju pripremiti nevjerojatno dobru hranu. Jednostavnu, ali toliko ukusnu i svježu", prisjeća se.
Kako je došao do Hrvatske i odmah naučio što ovdje znači "papir"
"Putovao sam vlakom sa sportskom torbom i ruksakom. Nakon što sam na Novu godinu u nekom klubu u Beču upoznao svoju sadašnju djevojku dok sam bio u posjetu prijatelju, nakon pola godine odlučio sam dati otkaz, prodati kuću i preseliti se u Zagreb. Ona je tek stigla iz Mostara kako bi živjela u Zagrebu par mjeseci ranije", govori nam Richie.
Nije mu odmah posao bio prvi na listi i mogao si je dopustiti da prvo upozna hrvatsku kulturu te istraži Zagreb i ostatak zemlje. Tako mu je sinula ideja o food trucku, no vrlo je brzo doživio hladan tuš.
"Prvu godinu samo sam uživao u hrvatskom načinu života i trudio se posjetiti što više mjesta u Hrvatskoj. Od Dubrovnika do Varaždina. Od Pule do Vukovara i, naravno, nekoliko otoka. U glavi sam imao ideju da u Zagrebu pokrenem mobilni ugostiteljski objekt (kamion s hranom), s kojim bih svaki dan u tjednu odlazio na različita mjesta, pa bih se idući tjedan na isti dan vraćao na te lokacije", kaže.
Nakon borbe s odlukom što točno prodavati, shvatio je da to nije njegov najveći problem.
"Do danas po zakonu nije moguće dobiti mjesto na gradskom zemljištu za prodaju hrane i pića iz kamiona. Došao sam sve do glavnih ljudi u Gradskom poglavarstvu kako bih preporučio promjenu zakona koja bi barem uvela mogućnost traženja dozvole. Nakon godinu dana odustao sam od tog plana jer, kakvog li iznenađenja... ništa se nije promijenilo", govori.
Krenuo je kuhati po festivalima, a onda je došla korona
Nakon toga se bacio na festivale sa svojim brendom Apululu s kojim je posjetiteljima preko hrane donosio dašak Indonezije i počeo unajmljivati mjesta na raznim festivalima u Zagrebu i blizini, ali ga je ubrzo stigla korona koja je zatvorila sve moguće.
"Svi znamo što se dogodilo s tim u proljeće 2020. godine. Moja djevojka tada je pokrenula svoju IT tvrtku za financijsko planiranje, u vrijeme kad smo očekivali dijete, i usred svega odlučio sam se usredotočiti na obiteljski život i maksimalno podržati svog sina i partnericu", kaže.
Prodao je food truck, ali ipak se vratio hrani i to, pogodite - u food trucku. Prije par mjeseci krenuo je voditi food truck u dvorištu Katrana i, kako kaže, počelo je drugo poglavlje Apululua. Richie ima i pojačanje, a to je njegov kolega Nikola koji ima bitnu ulogu u cijeloj priči.
Odmaknuo se od striktno indonezijske kuhinje
Umjesto potpunog fokusa na indonezijsku hranu kao prije, sada se fokusiraju na uličnu hranu s utjecajem azijske kuhinje, no u obzir dolazi sve - od tortilja do gyrosa. Richie kaže kako mu je to najzanimljivije za pripremanje jer mu odgovaraju svi ti mirisi, okusi i raznolikost. Svejedno, indonezijska kuhinja mu ostaje omiljena.
"Kako je Indonezija do 1954. godine bila nizozemska kolonija, u Nizozemskoj je dostupno puno indonezijskih namirnica. Njihova hrana je punog okusa s jakom bazom začina i kokosa. Uvijek sam bio prisutan u kuhinji s roditeljima indonezijskih prijatelja, kako bih od njih naučio razne trikove", objašnjava.
Iako Hrvatima nije toliko poznata, sviđa im se indonezijska hrana
Kada su s Apululuom još na početku svega započeli nastupati na festivalima, od samog starta je to bio veliki izazov. Indonezijska hrana? U Hrvatskoj, za razliku od Nizozemske, objašnjava Richie, nije puno ljudi upoznato s njom.
No, svi koji su se usudili probati bili su oduševljeni i pitali su ga ima li stalni restoran. Čak ga je primijetila i indonezijska ambasada i sponzorirala na nekoliko događanja kako bi promovirao indonezijsku kuhinju. U to vrijeme nije imao stalni restoran niti mu je takvo što bilo u planu.
Nakon katastrofe uzrokovane koronavirusom, zapravo je planirao u potpunosti napustiti ovu industriju. No, onda je došlo pitanje - želi li voditi food truck u dvorištu Katrana. I eto ih, tu su.
Imaju dva pravila - da ne bude preskupo i da su namirnice svježe
Žele prodavati poštenu hranu po poštenim cijenama, uz dva pravila: ništa nije smrznuto i ništa ne prže u dubokom ulju. Ne igraju na priču zdravog načina života, ali u jelima koriste kvalitetne proizvode i, koliko god je to moguće, izbjegavaju totalno nezdrave sastojke.
Povrće koje koriste Zdravi Pinklec prikuplja od domaćih poljoprivrednika. Meso dolazi s hrvatskih farmi, a piva koja prodaju su iz zanatskih pivovara Zmajsko i Primarius. Imaju specialty Lively Roasters kavu iz Kostarike. Misija im je ostati što bliže lokalnim i fair trade proizvodima pa, koliko mogu, nastoje podržavati lokalne proizvođače.
"Naš trenutni jelovnik je uravnotežen kako bi ponudio nešto za svakoga. Od VegeBoxa s domaćim umakom od kikirikija koji je u potpunosti prikladan za vegane (koristimo tjesteninu bez jaja od Barille) do Soto juhe koja je indonezijski ekvivalent Ramena. Nađe se tu i žutog curryja u malo drugačijem stilu do tortilje sa sporo pečenom trganom svinjetinom u soja umaku", kaže.
Imaju i slastice, koje su sve, samo ne uobičajene
Mogu ponuditi samo ograničeni jelovnik s obzirom na to da su u food trucku, koji obično uključuje pet jela. Uvijek imaju i tjedno jelo u ponudi, a pripremaju i slastice koje se razlikuju od onih uobičajenih.
Pripremljene su od rižinog brašna, listova pandana, palminog šećera i kokosa, slatke su, ali ne preslatke. S cijenom od 0.70 eura po komadu, smatraju kako su ugodan slatki zalogaj nakon obilnijeg obroka.
Koliko god je to moguće, nastoje držati sve cijene ispod 10 eura, uključujući i VegeBox čija je cijena 7 eura. Neprestano eksperimentiraju s novim jelima koja uvode u tjednu ponudu. Nekad se gostima jelo toliko svidi pa produlje ponudu na dva tjedna.
"To je, naravno, zabavno za nas, ali i za naše kupce koji imaju priliku probati nova jela. Neki primjeri iz naše tjedne ponude uključuju Beef Rendang, Okonomiyaki, ljetnu salatu i Gyros. Pokušavamo maksimalno iskoristiti sezonske sastojke", govori.
Može se uzeti za van, ali i pojesti u miru
"Sva naša hrana se može lako ponijeti i jesti u pokretu ili gdje god želite. No nudimo i mogućnost da obrok konzumirate na našoj maloj terasi uz kamion. Za potpuni doživljaj, to je najbolja opcija. Naravno, želimo komunicirati s našim kupcima i tražimo njihove iskrene povratne informacije kako bismo mogli unaprijediti ponudu i pružiti još bolje iskustvo", zaključio je Richie.