Foto: Shutterstock
Taj alat bi se u rukama djeteta trebao naći već s godinu dana.
U koju ruku staviti žličicu?
Žlica ne mora odmah biti u desnoj ruci. Promotrite za početak, koju ruku dijete više upotrebljava: kojom rukom hvata igračke, baca kockice … Žlicu možete staviti pred dijete i promotriti kojom rukom kreće prema žlici. U tu ruku mu stavite žlicu.
Što dalje?
Posložite djetetove prstiće ruke na žlicu i ne ispuštajući djetetovu ruku nekoliko puta prinesite žlicu djetetovim ustima. Kad osjeti kako to treba raditi, samo će probati napraviti iste pokrete. Nemojte žaliti ako dijete od tog trenutka želi isključivo samo jesti, bilo prstićima ili žlicom. Pravilno držanje žlice će se još usavršavati neko vrijeme, a do tada hrane će sigurno biti svugdje, na podu, stolu, po djetetovoj odjeći.
Koja oprema bi vam još mogla koristiti?
Savjetujemo vam da se naoružate strpljenjem i vlažnim maramicama, a nije na odmet nabaviti i praktične plastične okovratnike u kojem bi mogla završiti većina bačene hrane. Zapamtite i vi ste u tim situacijama na testu. O vama ovisi hoćete li se veseliti novim djetetovim uspjesima i prihvaćati ih ili vikati i kuditi dijete koje upravo radi veliki korak u osamostaljivanju.
Zamislite situaciju: dijete je pojelo obrok i krenulo je svoj tanjur pospremiti. No, majka prati čitavu situaciju i već je na nogama, uzima djetetu tanjur iz ruku, posebice ako je u tanjuru nešto ostalo. Poznat prizor? Nažalost!
Za početak dijete uči da nije potrebno truditi se i za sobom pospremati jer će to ionako napraviti mama. Da je samo pospremilo tanjur vježbalo bi tu radnju koja za dijete nije nimalo laka, a i usvajalo bi lijepu naviku. Zato potaknite svog dvogodišnjaka da za početak nosi do sudopera prazan tanjur.
S 3-3,5 godina to može biti duboki tanjur u kojem ima malo tekućine, a s vremenom i više. Možete se i igrati na tu temu, primjerice s tatom. Zadatak je, tko će prije do mame u kuhinji donijeti tanjur s lopticama. U tanjuru može biti i nešto vode, a prolivenu vodu dijete je već u stanju samo obrisati jer je već veliko, zar ne?