Foto: 123rf
DANAS malo i o BABYHANDLINGU. Ono što sam primijetila kod gotovo svih mama je uvriježeni stereotip:
Ove mame su oprezne, u strahu su i vjeruju doktorima. Slušaju savjete i rade ono što im se kaže. Trude se da naprave najbolje za svoje dijete i da mu pomognu koliko god je to moguće. Tu ide ona stara izreka „Kad se opečeš, pušeš i na hladno“. Žalosno je da se nešto treba dogoditi da krenemo biti toliko pažljivije.
b) Mame s bebama gdje je bilo sve u redu
Uz dužno poštovanje, većina mama koje se nisu susrele s problemima, misle da one znaju najbolje, ne slušaju doktore, rade po svom i drže se one: „S nama su tako radili i dobro smo ispali“. Da, jesmo, dobro smo ispali, ALI vremena se mijenjaju. Evolucija čini svoje. Znanost čini svoje. Danas doktori znaju više nego što su znali kad smo mi bili bebe. Danas postoje odgovorni argumenti zašto ne posjedati dijete dok se samo ne posjedne. Postoje izvrsni argumenti zašto ne voditi bebu na ruke dok se beba sama ne digne i sama ne napravi svoje korake. Zašto ne vjeruješ doktorima? Oni tebe ne uče tvojem poslu, zašto ti misliš da znaš njihov?
Internet je čudo. Ni toga nije bilo kad smo mi bili bebe - što ima svoje prednosti, ali i mane. Danas marketing radi svoje. Ako određeni brand napravi dobru reklamu, sigurna sam da ćeš prije povjerovati reklami nego doktoru. I zašto je to tako? Zato što smo skloni vjerovati onome što nam je lakše prihvatiti i što želimo vjerovati. Npr.klokanice za bebe se reklamiraju da su za bebe već od rođenja. A doktori kažu da nisu jer bebina kralježnica još nije spremna da bude u tom položaju jer mora otvrdnuti (i zato bebe trebaju provoditi što više vremena na podu, na tvrdoj podlozi). Kome ćeš vjerovati? Ako ti je lakše i jednostavnije furati bebu u klokanici, naravno, proizvođaču i marketingu. Ako malo staneš pa razmisliš pa pročitaš par, znanstvenih članaka o bebinoj kralježnici, vjerovat ćeš doktoru.
Dakle – babyhandling. Beba ne treba biti rođena s komplikacijama da bi koristila babyhandling. Babyhandling je super stvar. To nisu vježbice, to su svakodnevni pokreti koje radiš s bebom/djetetom, a za koje su stručnjaci (stručnjaci, ne internet) dokazali da pomažu mozgu da prihvati pravilne pokrete te pomogne razvoju motorike. Najbolji priručnik koji sam našla i koristila, nakon što su mi fizijatrica i fizio teta rekli za to – je na ovom linku:
http://www.udruga-oko.hr/_images/documents/_1_baby_handling_round_finale.pdf
Dokument je u .pdf-u te ga možeš bez problema isprintati i imati pored sebe. Vidjet ćeš da je lagano, a pomaže tvojoj bebi/djetetu. A ja duboko vjerujem da za svoje dijete želiš ono najbolje :) Kako je jedan portal napisao: „Vrlo je koristan materijal kojim bi bilo uputno da se služe roditelji sve djece, a pogotovo neurorizične djece i djece s neurorazvojnim smetnjama. U prvom slučaju preporučenim ispravnim postupcima poticao bi se normalan razvoj djeteta te eliminirali sekundarni štetni čimbenici okoline. U drugom slučaju, navedeni postupci bili bi korisna dopuna terapijskim postupcima i usklađeni s programom koji provode stručnjaci, a ovise o dobi djeteta, vrsti i težini neurorazvojnog odstupanja.“
Dio teksta koji kopiram iz priručnika:
„Vrlo je važno da svi roditelji novorođene djece budu obaviješteni o ispravnim postupcima njege svojeg djeteta.Naime, ispravnim dizanjem, spuštanjem, presvlačenjem, hranjenjem i igranjem, odnosno ispravnim postupcima u svakodnevnom životu obitelji (a toga tijekom dana uistinu ima vrlo mnogo), roditelji mogu onemogućiti razvijanje takozvanih loših obrazaca pokreta: izvijanje unazad u luku, spastičnost, nemogućnost kontrole glavice i trupa, križanje nožica, zabacivanje glavice unazad itd. ...Vama je, kao roditelju, svejedno kako ćete dijete podignuti iz ležećeg položaja, ali Vašem djetetu NIJE! Radi dobrobiti Vašeg djeteta, naučite ispravan način svakodnevnih aktivnosti s djetetom. Ispravnim postupcima djetetovu mozgu stalno šaljete informacije o pravilnim položajima i kretnjama, pa tako i nesvjesno dijete vježba cijeli dan. ... Razlika između ispravnih i neispravnih položaja je u malim, ali važnim detaljima. Izreka tipa “Pa i ja veoma slično radim sa svojim djetetom” ima jednu ali veliku manu: “slično” nije „isto“, i u tome je bit problema. Evo jednostavne usporedbe: kada radite fin i kompliciran kolač, tada se točno pridržavate recepta, a ne radite nešto slično receptu (pa zato i postoje knjige recepata, zar ne?)“
Ukoliko želiš saznati više od babyhandlingu, svakako ti preporučujem da riječ babyhandling ukucaš u Google tražilicu i pročitaš članke, te pogledaš slike koje Internet nudi (jedna od prednosti Interneta). Osim tekstova na svim jezicima, postoje i video zapisi koje možeš pogledati da vidiš o čemu se konkretno radi. I kreni!