U Španjolskoj obitelj zauzima posebno mjesto u društvu i među najvećim je vrijednostima svakog pojedinca. Ta važnost obitelji često utječe na stav prema braku i roditeljstvu, što rezultira jednom od najnižih stopa razvoda u Europi. Dok se u malim selima i dalje prakticira ranije sklapanje braka, u velikim gradovima, poput Madrida i Barcelone, mladi sve više odgađaju brak, odlučujući se prvo na obrazovanje i karijeru.
Jedna od ključnih razlika u španjolskom pristupu braku leži u dobi u kojoj se ljudi odlučuju sklopiti brak. Španjolci sve češće stupaju u brak u zrelijoj dobi, obično između 35 i 45 godina, kada su stabilniji u karijeri i financijski sigurniji. Djevojke pomno biraju muževe koji mogu osigurati stabilnost obitelji, dok muškarci ulažu puno truda kako bi budućim suprugama i djeci pružili siguran život.
Upravo ovakva pažljiva priprema i promišljen odabir partnera pridonose stabilnosti brakova. Prije nego što se odluče za brak, potencijalni supružnici pažljivo razmatraju svoje zajedničke planove, što rezultira nižim stopama razvoda.
Djeca kao odraz životnog tempa
Unatoč velikoj privrženosti obitelji, Španjolci često imaju samo jedno dijete. To nije posljedica nedostatka ljubavi prema djeci, već kasnijeg ulaska u brak i ograničenog vremena za proširenje obitelji. Kada brakovi započnu kasnije, mnogi parovi ne stignu ostvariti planove za veći broj djece. Prosječno španjolsko kućanstvo ima jedno ili dvoje djece, a financijska stabilnost i društveni uvjeti često omogućuju fokus na kvalitetno roditeljstvo i uživanje u obiteljskom životu.