OBEĆALI ste svom djetetu da ćete mu po povratku s posla donijeti omiljenu poslasticu, ali nakon dugog dana na to ste zaboravili. Ulazite u dom i pokušavate pronaći izgovor koji će umiriti razočarano dijete. Ono što kažete odredit će koliko će dijete pokazati empatije, pokazuje nedavno provedena studija Sveučilišta Duke objavljena u časopisu Cognitive Development.
Djeca u dobi između tri i pet godina mogu razlučiti koji su izgovori vrijedni oprosta, a koji nisu. Ispostavilo se da su isprike koje uključuju pomoć drugoj osobi među djecom naišle na više razumijevanja od onih koje se doimaju sebičnima.
Na primjer, ako vas dijete pita zašto ne može pojesti slatkiš prije večere, a vi kažete da ga niste stigli kupiti jer ste pomagali kolegi da završi posao, to bi moglo biti primjerenije od jednostavne fraze "zato što sam tako rekao/la".
Sebična isprika jednako je loša kao i nikakva
Istraživači su koristili lutke za izvođenje eksperimenta. 64 djece u dobi od tri do pet godina pogledalo je niz videosnimki u kojima su lutke obećale da će im pokazati kul igračku, ali potom su otišle i vratile se praznih ruku. Lutke su zatim ponudile dva izgovora: "Morala sam pomoći prijatelju oko zadaće" i "Htjela sam gledati TV", dok dio njih nije ponudio nikakvo objašnjenje.
Sva djeca složila su se da je pogrešno prekršiti obećanje. Međutim, djeca su imala manje negativne prosudbe prema onim lutkama koje su rekle da su pomagale drugome u usporedbi s onima koje su rekle da žele gledati TV ili onima koje nisu ponudile ispriku.
To pokazuje da djeca smatraju da je davanje prioriteta drugima legitimniji izgovor od davanja prioriteta sebi.