JOSIP Radošević nije rasist.
Dapače, Hrvatski nogometni savez tvrdi kako je on prije par godina na Facebooku čak branio crnce. I to tako što je prijatelju, na njegovo pitanje "kako je mogao disati zrak te jeb... crnčuge", odgovorio da "to nije ni tako strašno, jer se već navikao na crnju iz razreda".
I njegov brat kaže da nije rasist. "Naprotiv", objašnjava Antonio Radošević, "on je veliki vjernik koji svoju vjeru aktivno živi iz dana u dan". "Kako da aktivni vjernik koji sebe daje Bogu svim srcem i dušom, bude rasist. To je nemoguće".
Zaista, tko je vidio da rasisti idu u crkvu. Ili nacionalisti, ili šovinisti, ili ratni zločinci, ili ubojice, ili kriminalci. To je naprosto nemoguće.
Crnjo nije uvreda
Ali dobro, valja vjerovati Josipu Radoševiću, mladom nogometašu kojeg čeka debi u A-reprezentaciji, kad kaže da nije rasist. To je doista preteška riječ za onog koji crnce naziva "crnjama", pa čak i onda kad ih želi braniti.
Konačno, nitko ne bi za sebe rekao da je rasist.
Čija crna majka vunu prede
Ni trener Igor Pamić koji je svom nogometašu Belleu nedavno opsovao "crnu majku", pa se potom čudio što se ovaj na to naljutio. A ne bi to rekli ni nogometni navijači čiji je izaslanik prije koji mjesec na televiziji objašnjavao kako je ono njihovo hukanje crnim igračima tek benigna, sportska metoda ometanja protivnika.
Jer, eto, oni ne huču svojim crncima. Samo protivničkim.
Ili kad se, recimo, Milanu Badelju viče da je "Srbin", pa neka on vidi je li se našao uvrijeđenim. Nije to šovinizam, tek "konstatiranje stanja", kao što se to može pročitati po navijačkim forumima.
Glupi klinac
Među onima koji sada brane Josipa Radoševića ima i onih koji izvlače ultimativni argument - mali je imao 15 godina kad je napisao na Facebooku ono za "crnju iz njegova razreda". Dakle, bio je samo glupi klinac koji ne razlikuje crnca od crnje. Čak ni onda kad ih brani pred svojim prijateljima.
Ali u tome zapravo i jest problem. Kako je Josip uspio postati glupi klinac?
Vjernici s oltara
Zapravo, vrlo jednostavno. Mogao je samo jednom otići na nogometnu utakmicu i poslušati repertoar hukanja, urlanja, bacanja banana, skandiranja o Srbima, Ciganima, alpskim Srbima, običnim Srbima, četnicima, ustašama, a evo nedavno i skandiranje Mihailu Hrastovu.
Mogao je, kao veliki vjernik, poslušati i poneku propovijed. Pa čuti kako se s oltara opravdavaju hrvatski zločinci i zločini počinjeni u ime hrvatske države ili pak kako se progone i vrijeđaju homoseksualci.
A mogao je jednostavno ići u školu. Djeca danas tamo uče kako se pjeva himna i peru zubi, ali ne i kako crnci nisu isto što i "crnje" ili kako Srbin ipak nije ništa uvredljivo.
Zbog svega toga, HNS je odlučio da neće kazniti Radoševića.
Uzori u HNS-u
Omogućit će mu da debitira u A-reprezentaciji, na čijem se čelu nalazi osoba koja je 2000. godine na čelu delegacije nogometaša potpisivala peticiju za optužene generale. I istukla nogometnog suca. I vukla se po sudovima. Dok se na čelu samog Saveza nalazi osoba koja je platila globu zato što je "zaboravila vratiti" antikne novčiće, a prije toga se naslikavala na grobu poglavnika Ante Pavelića i družila s gazdama kriminalnog podzemlja.
Pa neće valjda oni kažnjavati Radoševića?
Zašto bi on odgovarao za svoje mladenačke grijehe, za svoju neobrazovanost, za svoju neosjetljivost? Kad zapravo, pored svega što ga okružuje, nije imao nikakve šanse. I kad su mnogi drugi još gori od njega.
I oni koji bi ga trebali kažnjavati, i oni koji ga sada žele opravdati.