"My Little Corner of The World": Ima li ksenofobija ljudsko lice?

Foto: gavella.hr

AUTORSKI projekt redateljice Anice Tomić i dramaturginje Jelene Kovačić "My Little Corner of The World", premijerno izveden večeras u zagrebačkom Gradskom dramskom kazalištu Gavelli, angažirana je predstava koja se bavi ksenofobijom i načinom na koji ona nastaje, dajući joj "ljudsko" lice slabosti i kukavičluka.

Nastao prema motivima dramskog teksta "Južnjak" njemačkog redatelja Rainera Wernera Fassbindera iz 1968. kojemu su Tomić i Kovačić dale vlastitu autorsku nadgradnju, "Moj mali kutak svijeta" progovara o nespremnosti na prihvaćanje različitosti – spolne, rasne, nacionalne ili vjerske – o psihologiji mase, prateći put od stereotipa, iz kojeg nastaje predrasuda, iz koje nastaje strah a iz straha mržnja, koja potom prerasta u nasilje.

Ironijski odmak od ksenofobnih uvjerenja autorice su dale već samim naslovom – predstava je ime dobila po pjesmi američke pjevačice Anite Bryant koja je u 70-tim godinama prošloga stoljeća otvoreno kritizirala homoseksualnost. Pjesma je lajtmotiv koji se provlači kroz čitavu radnju, kao neka vrsta pozadinskog podsjetnika na temeljnu poruku.

U predstavi u neodređeno mjesto negdje u Hrvatskoj kao jeftina radna snaga dolazi stranac – glumi ga Đorđe Kukuljica – što pokreće niz reakcija koje u konačnici dovode do nasilja.

Priča prati kako osmero domaćih ljudi, nakon što među njih odjednom dođe "drugi", prelazi put od neutralnog i distanciranog stava mirnih građana do razularene mase opasnih nasilnika koji ne prežu ni od čega.

Vlasnicu tvornice koja pokreće lavinu zapošljavajući jeftiniju, inozemnu radnu snagu glumi Barbara Nola, jedini lik kojemu ksenofobija nije u interesu i koji ima distancu od mase. Homogenu skupinu građana koja se deklarativno odriče svakoga tko joj na neki način ne pripada čine Franjo Dijak, Antonija Stanišić Šperanda, Sven Medvešek, Amar Bukvić, Iva Babić, Ksenija Pajić, Jelena Miholjević i Boris Buzančić.

Nacionalnost Stranca je nedefinirana a sve što se o njemu saznaje, budući da zbog jezične barijere nije sposoban govoriti sam o sebi, saznaje se od ostalih likova, što je još jedan alat kojim su autorice željele naglasiti koliko je nepouzdano to što neutemeljeno zaključujemo o drugima.

Sve se događa tijekom nekoliko tjedana kolovoza, pri čemu se scene izmjenjuju kao kratke filmske sekvence, a efekt je dodatno pojačan metalnim konstrukcijama na kotačima koje akteri neprekidno preslaguju.

Dinamika predstave ide od posvemašnje usporenosti do ubrzane nervoze likova na sceni, što pridodaje učinku jačanja napetosti i animoziteta, koji u konačnici dovode do nasilne epizode usmjerene i prema Strancu i prema njegovoj poslodavki.

Iako je riječ o angažiranoj predstavi koja na otvoren i izravan način ne skrivajući i ne uljepšavajući progovara o ružnim aspektima nekoga društva, zbog čega je veći dio vremena depresivna i nasilna, slijedeći etiologiju razvoja nasilja prema drugom i drugačijem "My Little Corner of The World" ipak na kraju prenosi i humanu poruku: pokušavajući razotkriti "ljudsko" lice ksenofobije ona ga nastoji raskrinkati te time pojednostavniti i učiniti nevažnim.

Predstava ipak završava prijateljskim tonom, u kojemu se svi na kraju međusobno grle kao da ništa nije bilo, s glavnom porukom: možemo biti i drugačiji.

Originalnu glazbu potpisuju Alen i Nenad Sinkauz, scenograf je uz autorice Siniša Ilić, kostimografkinja Marita Ćopo, a suradnica za pokret Petra Hraščanec. Na projektu su kao stručni suradnici za problematiku imigranata i azilanata sudjelovali i Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije te sociolog Drago Župarić-Iljić.

Prvo gostovanje u Gavelli dvojca Tomić i Kovačić, poznatog po predstavama u kojima već više od petnaest godina propituju aktualne društvene i političke teme, premijerna publika toga kazališta pozdravila je pljeskom, a posebno je toplo pozdravljen Gavellin doajen Buzančić.