10. ožujka 1922. britanske kolonijalne vlasti u Indiji uhitile su Mohandasa Karamchanda Gandhija, poznatog kao Mahatma Gandhi, vođu indijskog pokreta za nezavisnost, pod optužbom za pobunu (sedition). Ovaj događaj označio je značajan trenutak u borbi protiv britanske kolonijalne vlasti, poznate kao Britanski Raj.
Gandhi je uhićen u Bombaju (današnji Mumbai) zbog svojih članaka objavljenih u tjedniku Young India, u kojima je pozivao na nenasilni otpor i bojkot britanskih institucija. Ovi tekstovi, smatrani "politički osjetljivima", kritizirali su kolonijalnu upravu i poticali Indijce na građansku neposlušnost. Nakon uhićenja Gandhi je izveden pred sud u Ahmedabadu, gdje je 18. ožujka 1922. osuđen na šest godina zatvora.
Tijekom suđenja Gandhi je priznao krivnju, izjavivši da smatra svoj otpor moralnom dužnošću protiv nepravde. Sudac, impresioniran njegovom iskrenošću i principima, ipak ga je osudio, ali je pohvalio njegov karakter, nazvavši ga "čovjekom visokih ideala". Gandhi je kaznu počeo služiti u zatvoru Yeravada u Puneu. Međutim, zbog zdravstvenih problema – operacije upale slijepog crijeva – pušten je 5. veljače 1924., nakon nešto manje od dvije godine.
Ova osuda nije slomila Gandhijev duh niti pokret za nezavisnost. Naprotiv, uhićenje je dodatno ojačalo njegov ugled kao simbola nenasilne borbe, inspirirajući milijune Indijaca da se pridruže borbi za slobodu, koja je konačno ostvarena 1947. godine.