Francuska krajnja desnica - Nacionalno okupljanje (RN) Marine Le Pen - doživjela je na jučerašnjim parlamentarnim izborima težak poraz. Ankete su im predviđale najviše mandata u Nacionalnoj skupštini, neke čak i apsolutnu većinu, no na kraju je RN završio iza ljevičarskog saveza (NFP) te centrističke koalicije predsjednika Emmanuela Macrona. Većina analitičara uzrok pronalazi u tzv. "sanitarnom kordonu".
Cordon sanitaire (francuski za sanitarni kordon) u politici označava odbijanje određene političke stranke ili grupacije stranaka da na bilo koji način surađuje s nekom od političkih stranaka, najčešće iz razloga što stranka protiv koje se formira sanitarni kordon zastupa takve politike koje se smatraju izuzetno štetnima za društvo.
Sanitarni kordon formira se u pravilu u kriznim situacijama te se stvara između stranaka koje u normalnim uvjetima ne bi nikada surađivale jedna s drugom zbog svojih svjetonazorskih, ideoloških i drugih različitosti. Sanitarni kordon stvara se s glavnim ciljem pobjede nad strankom protiv koje je usmjeren i sprječavanja fragmentacije glasova, zbog čega ogroman broj glasova ostaje neiskorišten, od čega profitira stranka protiv koje je usmjeren sanitarni kordon. Cilj sanitarnog kordona u tom je kontekstu izbjegavanje bacanja glasova i poraz stranke protiv koje je organiziran sanitarni kordon, pod svaku cijenu.
Specifičnosti francuskog izbornog sustava
Da bi shvatili na koji način je ovakav model funkcionirao na izborima u Francuskoj, najprije moramo razumjeti izborni sustav prema kojem se zastupnici biraju u francuski parlament, odnosno Nacionalnu skupštinu.
Francuska je podijeljena u 577 izbornih okruga diljem zemlje od kojih svaki daje po jednog zastupnika. Zastupnici se biraju po većinskom modelu, i to u dva kruga izbora. Kandidat koji osvoji više od polovice glasova u prvom krugu automatski biva izabran u parlament. U bilo kojem drugom slučaju, organizira se drugi krug u koji ulaze dva najuspješnija kandidata te svi koji su prošli izborni prag od 12.5 posto. Sličan izborni sustav imala je i Hrvatska tijekom 1990-ih godina u polupredsjedničkom sustavu.
S obzirom na to da je velik broj okruga u drugom krugu francuskih izbora predviđao tri kandidata, koji su u pravilu bili članovi tri najjača bloka (krajnja desnica (RN), Macronov centristički savez, lijeva koalicija (NFP)), centristi i ljevičari su stvorili tzv. "republikansku frontu", odnosno upravo navedeni cordon sanitaire protiv krajnje desnice.
Republikanska fronta protiv krajnje desnice
U okruzima gdje su tri kandidata ušla u drugi krug, od kojih su dvoje bili centristi i ljevičari, a jedan član krajnje desnice, jedan od kandidata "republikanske fronte", u pravilu onaj koji je osvojio manji broj glasova, naprosto je odustao od izbora. Na taj način su se 134 kandidata NFP-a i 82 kandidata Macronovog saveza povukli iz utrke. Tako se u drugom krugu biračima izbor sveo na kandidata krajnje desnice te s druge strane na kandidata centra ili ljevice, ovisno o okrugu.
Ta se taktika pokazala uspješnom, spriječili su se bacanje glasova i fragmentacija glasačkog tijela te su francuski birači velikom većinom izabrali "republikansku frontu". Slaba je utjeha krajnjoj desnici činjenica da su osvojili najviše pojedinačnih glasova, 10.110.013 u usporedbi s približno 7 milijuna glasova i za ljevicu i za Macronove centriste.
NFP je osvojio 182 mandata, Macronov savez 168, a RN 143.
U europskoj, a posebno francuskoj političkoj tradiciji ovakva praksa nije nikakva novost, a ona se ponajviše koristila upravo protiv stranaka krajnje desnice. Baš su Marine Le Pen, kao i njezin otac Jean-Marie, najviše ispaštali zbog posljedica sanitarnog kordona. U posljednjih 20 godina ta se situacija ponovila nekoliko puta, zbog čega Le Pen sve više dobiva etiketu gubitnice.
Le Pen i krajnja desnica godinama gube po istom principu
Politika nesuradnje s tada Nacionalnom frontom (FN), strankom njezinog oca, uz većinski dvokružni izborni sustav, dovodila je do trajne podzastupljenosti te stranke u Nacionalnoj skupštini. Na primjer, FN nije osvojio nijedno mjesto od 577 na izborima 2002. - unatoč tome što je dobio 11.3% glasova u prvom krugu - jer nijedan kandidat FN-a nije osvojio većinu u prvom krugu, a u drugom nisu uspjeli dobiti najviše glasova ni u jednom okrugu.
Na predsjedničkim izborima 2002., nakon što je kandidat Nacionalne fronte Jean-Marie Le Pen neočekivano pobijedio Lionela Jospina u prvom krugu, tradicionalno ideološki suprotstavljena Socijalistička stranka potaknula je svoje glasače da glasaju za konzervativca Jacquesa Chiraca u drugom krugu, dajući prednost bilo kome tko nije Le Pen.
Na izborima 2017. i 2022., Marine Le Pen stigla je pak do drugog kruga predsjedničkih izbora, no izgubila je oba puta. Socijalisti i republikanci masovno su pozivali svoje birače na glasanje protiv Le Pen i za Emmanuela Macrona.
Le Pen i njezini pristaše godinama se žale na nepravednost ovakvog postupanja i "varanje birača", no činjenica je da ovakav model, sa svim manama Macrona, ljevičara i konzervativaca, već godinama omogućava da krajnja desnica ne može ni blizu polugama vlasti. Kako stvari stoje, ne čini se da će u bliskoj budućnosti to i ostvariti.