Foto: Index/Pixsell/Jurica Galoić
Kada u toj i takvoj zemlji političari sjede na humanitarnim telefonima kako bi se skupila neka sića (iznos malo boljeg Audija) za dječju bolnicu, onda to nije nikakva "humanost", već jeftina, podla i pokvarena samoreklama tih političara na račun ni manje ni više nego bolesne djece. Onda je to doslovno dno dna.
Podsjetimo se – sinoć je u sklopu humanitarne akcije "Uz nas niste sami", održan dobrotvorni koncert "Vjeruj u ljubav", sve kako bi se prikupilo 720.000 kuna za opremanje laboratorija Zavoda za dječju onkologiju i hematologiju Dr. Mladen Ćepulić Klinike za dječje bolesti Zagreb. Mnogi su zvali na humanitarni telefon – a s druge strane su sjedile brojne "javne ličnosti", među ostalim i državni dužnosnici i političari.
Plemenito? Da, u svrsi. U izvedbi – ogavno.
Prosječna plaća u veljači, isplaćena u pravnim osobama, iznosila je u veljači 5894 kune. Za samca koji je prima u nekoj općini ili gradu s prirezom 10% znači da svaki mjesec uplaćuje za zdravstveno 1245 kuna (izračun zna malo varirati ovisno gdje ste i koliko imate uzdržavanih članova). Netko s plaćom od 10.000 kuna neto za zdravstveno već plaća 2.291 kuna svaki mjesec. Pa čak i sa skromnom neto plaćom od 3500, za zdravstveno ćete plaćati 625 kuna mjesečno.
To uopće nisu mali novci – premda se zdravstvo pokazuje kao "rupa bez dna", novci koje radnici uplaćuju uopće nisu mali! Nismo nešto čuli da se priča oko racionalizacije, npr. smanjivanja broja nezdravstvenog osoblja. Sustav se, eto, "drži", jer kao i sve drugo u Hrvatskoj nitko se ne usuđuje išta reformirati. Uz tolike milijarde uplata – nemati 720.000 kuna za laboratorij Klinike za dječje bolesti Zagreb, i to za onaj dio koji se bavi najslabijima i najosjetljivijima – djecom oboljelom od tumora, sramota je ovog društva i sramota upravo političara koji sjede i prikupljaju pozive na humanitarnom telefonu. Novac za taj laboratorij je već davno trebao doći upravo od namjenskih uplata u zdravstveni sustav!
Dodatno, zaštita djece je ustavna obveza. Članak 63. Ustava navodi kako država štiti materinstvo, djecu i mladež, a članak 65. kako je dužnost svih da štite djecu i nemoćne osobe. Koji viši prioritet društva, koji viši cilj, gledano pravno ili ljudski svejedno, može biti nego pomoći najteže oboljeloj djeci i to koliko god današnje poznavanje medicine omogućava?
Ako već nema u sustavu uplata za zdravstveno osiguranje, tih niti 100.000 eura, za laboratorij koji će omogućiti bolju dijagnostiku i praćenje tijeka liječenja trebalo se novac naći u državnom proračunu – to je samo kap u preko 120 milijardi kuna proračuna, nešto što je vlada, bilo koja je zadnjih nekoliko mogla iz proračunske rezerve preusmjeriti u nekoliko sekundi.
Postoje razlozi kada su humanitarne akcije opravdane
U nekim slučajevima humanitarne akcije su opravdane – a takav slučaj su u pravilu eksperimentalna liječenja. U teškim, najtežim slučajevima se sazna da eto netko negdje radi na izradi lijeka koji je u fazi ispitivanja, a čini se da ima neke rezultate. Nekima je takvo liječenje posljednja nada, no takvo liječenje ne plaćaju državni fondovi (nemojte odmah optuživati naš državni fond, eksperimentalna liječenja ne plaćaju državni fondovi ni drugdje).
U takvom i samo takvom slučaju potpuno je opravdano organizirati humanitarnu akciju na koju se trebaju odazvati svi, pa eto i političari, pa svojom popularnošću pokušati prikupiti potreban novac za slanje bolesnika na takva liječenja u nadi da će se naći u skupini kojoj nova i još nedovoljno ispitana metoda pomaže.
No, to nema veze s opremanjem labosa. Nema veze, jer opremanje labosa je dužnost države, dužnost političara koji upravo raspolažu proračunskim novcem i debelo su sami plaćeni da taj naš novac raspodjele kako treba. I političari trenutno na vlasti i oporba, da se razumijemo. To je ponavljamo, cijena jednog jedinog malo boljeg državnog automobila!
Čast svima osim političarima
Naravno, svaka čast svima koji su sudjelovali u humanitarnom koncertu, od Olivera (po čijoj pjesmi je i nazvan humanitarni koncert – "Vjeruj u ljubav"), preko drugih izvođača pa do svih koji su pomogli, čast svima osim političarima! Bilo je naime tamo i saborskih zastupnika, koji su pitanje tih 720.000 kn mogli riješiti doslovno s nekoliko rečenica amandmana kod donošenja državnog proračuna. Mogli su, ali nisu.
Nekako im se više svidjelo, tim našim političarima, naslikavati u zadnjem tjednu pred lokalne izbore i dizati slušalice, kako bi poneki, često stariji i ne previše upućen birač rekao: "Joj kako su oni divni i plemeniti!", odvajajući od skromne mirovine za poziv na 060 brojeve. Takvo ponašanje političara nije plemenito, već podlo i pokvareno.
Sitne političarske duše na sitan način prikupljaju pokoji glas na onome što su u svom poslu propustili odraditi – odvojiti novac za potreban laboratorij. Što reći nego – jadno. Jadna je država koju takvi vode i jadan je narod koji takve bira.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala